Noćni namaz nakon teravije

O

Pohvalno je ramazanske noći oživjeti namazom, zikrom i učenjem Kur’ana, kao što je pohvalno u zadnjoj trećini posvetiti se ibadetu više nego u prve dvije, nadajući se Allahovoj milosti i oprostu i tražeći Noć kadra koja je u toj trećini, a bolja je od hiljadu mjeseci. Aiša, radijallahu anha, kaže: “Kada bi nastupila zadnja trećina ramazana, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pritegao bi svoj pojas, oživljavao bi noći (ibadetom) i budio bi svoje ukućane.” (Buhari, br. 2024)

Islamski su pravnici jednoglasni u mišljenju da je propisano i od sunneta noći ramazana oživjeti ibadetom, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ko provede ramazan klanjajući noću, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni ranije počinjeni grijesi.” (Buhari, br. 2008) Učenjaci kažu: “Teravije se klanjaju u noćima ramazana, stoga je najbolje ispuniti veći dio noći klanjajući teravih-namaz, jer to je noćni namaz.” (El-Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtija, 34/123)

Ebu Zerr, radijallahu anhu, opisuje kako je započelo zajedničko klanjanje nafile u noćima ramazana i govori da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednu noć klanjao predvodeći namaz grupi ashaba, a zatim im drugu noć nije predvodio namaz, da bi naredne noći ponovo klanjao predvodeći zajednički namaz. O tome Ebu Zerr, radijallahu anhu, kaže: “Kada su ostale još tri noći ramazana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skupio je svoju porodicu, supruge i ostali svijet te nam je predvodio namaz, tako da smo se pobojali da će nam isteći vrijeme sehura.” (Ebu Davud, br. 437, i drugi, hadis je sahih po ocjeni Albanija) Ovaj hadis ukazuje na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao predvodeći zajednički namaz u noći ramazana tako dugo da je gotovo nastupila zora, jer su se plašili da neće imati vremena za sehur. U tome su ga slijedili i njegovi ashabi nakon njega, o čemu Saib b. Jezid kaže: “Omer b. Hattab naredio je Ubejju b. Ka‘bu i Temimu ed-Dariju, radijallahu anhum, da predvode namaz svijetu klanjajući jedanaest rekata. Učači su učili duge sure, koje imaju stotinjak ajeta, tako da smo se oslanjali na štapove od dugog stajanja, a namaz bismo okončali tek pred nastupanje zore.” (Malik, Muvetta, br. 251, predaja je sahih po ocjeni Albanija, Miškatul-mesabih, br. 1302)

U drugoj verziji navodi se da su ashabi govorili: “Za vrijeme ramazana, kada bismo završili noćni namaz, požurivali bismo naše sluge sa hranom, bojeći se da ne nastupi zora.” (Malik, Muvetta, br. 254)

Teravih-namaz je noćni namaz, a nazvan je tim specifičnim imenom jer se imao običaj napraviti kraći odmor (tervih) poslije predaje selama nakon klanjanja četiri rekata namaza, s obzirom na to da se dugo stajalo na kijamu. Noćni namaz propisan je u svim dijelovima noći, nakon jacija-namaza pa sve do zore. To što se čini u nekim džamijama, da imam klanja sa džematom teravih-namaz neposredno nakon jacije, a potom odu kućama i ponovo se vrate u džamiju u zadnjoj trećini noći kako bi nastavili namaz, propisano je i dozvoljeno, jer cijela noć, od jacije pa do zore vrijeme je za noćni namaz. Ako se ta noć podijeli, tako da se jedan dio klanja, zatim odmara, a nakon toga ponovo klanja, sve je to dozvoljeno i propisano.

Međutim, kada se klanja teravih-namaz nakon jacije, a ima se namjera kasnije ponovo klanjati, sunnet je da se vitr-namaz odgodi, tako da vitr bude zadnji namaz u toku noći. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Noćni namaz klanja se dva po dva rekata, a kada se neko od vas poboji da će nastupiti zora, neka klanja jedan rekat koji će mu biti vitr za prethodne rekate.” (Buhari, br. 990 i Muslim, br. 749) U drugoj verziji navodi se da je kazao: “Neka vam vitr bude zadnji namaz u noći.” (Buhari, br. 998, i Muslim, br. 751)

Ako se vitr klanja nakon prvog namaza ili teravije, a potom se ponovo dođe na noćni namaz, dio učenjaka to prezire i smatra pokuđenim, a većina dozvoljenim. U poznatoj knjizi hanefijskog mezheba Ed-Durul-muhtar navodi se: “Vrijeme teravih-namaza je nakon jacija-namaza do zore, prije vitr-namaza ili nakon njega, prema ispravnijem mišljenju učenjaka.” (Hašijetu Ibni Abidin, 2/43)

Ibn Redžeb u svom komentaru Buharijeve zbirke hadisa kaže: “Različite su predaje imama Ahmeda o ta‘kibu u ramazanu, a to je da klanjaju zajednički namaz u džamiji, zatim izađu iz nje, a potom se ponovo vrate i zajednički klanjaju na kraju noći. Mervezi i drugi prenose od Ahmeda da u tome nema smetnje i o tome je prenesena predaja od Enesa... Sevri je rekao: ‘Ta‘kib je novotarija... a najviše islamskih pravnika smatra da to nije pokuđeno.’” (Fethul-Bari, 9/175)

Hanbelijski učenjak Ibn Kudama kaže: “Što se tiče ta‘kiba, a to je da klanja nakon teravije drugu nafilu u zajedničkom namazu ili da klanja teraviju sa drugim džematom, od Ahmeda se prenosi da u tome nema smetnje, jer Enes b. Malik je rekao: ‘Vratili su se samo zbog dobra kojem se nadaju ili zbog zla kojeg se žele sačuvati.’ Ahmed u tome nije vidio smetnje, a Muhammed b. Hakem prenosi od Ahmeda da je to pokuđeno, osim što je to ranije mišljenje Ahmeda, a praksa je na predaji koju prenosi skupina.” (El-Mugni, 1/457)

Šejh Usejmin, nakon što je pojasnio mišljenje hanbelijskog mezheba da ta‘kib nije pokuđen, kaže da je to mišljenje slabo, a predaja od Enesa, ako je vjerodostojna, oprečna je riječima Allahovog Poslanika: “Neka vam vitr bude zadnji namaz u noći” i predaji u kojoj se navodi da im vitr neće biti zadnji namaz u noći, ako ga klanjaju i ponovo se vrate na namaz, stoga je preferirajuće mišljenje da je spomenuti ta‘kib pokuđen. (Eš-Šerhul-mumti, 4/67)

Imam Nevevi smatra da je nafilu nakon vitr-namaza dozvoljeno klanjati i kaže: “Kada neko klanja vitr-namaz, a potom želi klanjati nafilu u toku noći, to mu je dozvoljeno bez pokuđenosti, a neće ponovo klanjati vitr”, a zatim kao dokaz navodi hadis Aiše, radijallahu anha, koja je, opisujući kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr-namaz, rekla da je “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao devet rekata vitr-namaza, a potom je predao selam, tako da i mi čujemo njegovu predaju selama. Zatim je klanjao dva rekata sjedeći nakon što je predao selam”. (Muslim, br. 746) Kaže Nevevi: “Ovaj hadis tumači se time da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza kako bi pokazao da je nakon vitra dozvoljeno klanjati (nafila) namaz.” (El-Medžmu, 4/16) Svevišnji Allah najbolje zna!