Obavljanje nafila-namaza u vozilu

O

Obavljanje namaza u vozilu nužno podrazumijeva izostavljanje nekih namaskih ruknova u svojoj ustaljenoj formi, kao što su stajanje u namazu, ruku i sedžda, a to su temeljni elementi namaza. Isto tako, ako je vozilo u pokretu, izostat će usmjerenost klanjača prema Kibli, što je jedan od uvjeta ispravnosti namaza.

Praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđeno je obavljanje dobrovoljnih namaza na jahalici za vrijeme putovanja.

Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao nafilu jašući, usmjeren ne prema Kibli. (Buhari, br. 1094) Ibn Omer, radijallahu anhuma, kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je za vrijeme putovanja, na svojoj jahalici, kud god se ona s njim okrenula, išaretom se naginjući. Klanjao je noćni namaz, osim farza, a i vitre je klanjao na svojoj jahalici.” (Buhari, br. 1000, i Muslim, br. 700)

Prema tome, ko je na putovanju, čak i ako je kraće od putovanja za koje se vežu propisi musafira, može klanjati dobrovoljne namaze u vozilu, svejedno kuda bilo usmjereno, pri tome se naginje naprijed kada čini sedždu i ruku, naginjući se više pri sedždi.

Također je dozvoljeno da zdrava osoba, sposobna za stajanje, klanja dobrovoljni namaz sjedeći okrenuta prema Kibli, za vrijeme boravka u svom mjestu, a za to ima pola nagrade onoga ko klanja stojeći. Imran b. Husejn, radijallahu anhu, kaže da je pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o namazu čovjeka u sjedećem položaju, pa je rekao: “Ko klanja stojeći, to je bolje, a ko klanja sjedeći, pripada mu polovina nagrade onoga ko stoji, a ko klanja ležeći, pripada mu polovina nagrade onoga ko klanja sjedeći.” (Buhari, br. 1116)

Prema tome, ko klanja nafila-namaz u mjestu svog boravka, sjedeći u parkiranom vozilu, okrenut prema Kibli, njegov je postupak legitiman i dozvoljen.

Ostaje još jedno stanje, a to je obavljanje nafile u mjestu boravka sjedeći u prijevoznom sredstvu u pokretu, bez usmjerenja prema Kibli. Islamski pravnici po ovom pitanju imaju dva različita stava. Izrazita većina islamskih pravnika i zvanični stav četiri mezheba jeste da to nije dozvoljeno. Dozvola nafile na spomenuti način pripisuje se Enesu b. Maliku, radijallahu anhu, i Ebu Jusufu, učeniku Ebu Hanife, zatim to je mišljenje Ebu Seida el-Esthrija iz reda šafijskih učenjaka, jedno predanje od imama Ahmeda i to je stav Ibn Hazma. (El-Mudevene, 1/174, El-Insaf, 2/3, i Nejlul-evtar, 2/168) Argument koji dozvoljava takvo postupanje jeste uopćenost nekih predaja koje ukazuju na legitimnost obavljanja nafile na jahalici bez spomena putovanja, kao i činjenica da dobrovoljni namaz odiše tolerancijom i olakšanjem, s obzirom na to da je zdravoj osobi konsenzusom dozvoljeno da klanja nafila-namaz u sjedećem položaju. Stanovište većine učenjaka, koji smatraju da nije ispravno obavljanje nafile u prijevoznom sredstvu onome ko nije putnik, bazira se na činjenici da nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je obavljao nafilu na jahalici osim za vrijeme putovanja. Stoga je ovo mišljenje jače, jer se u ibadetima način i kakvoća uzima isključivo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki savremeni učenjaci dozvoljavaju nafilu u prijevoznom sredstvu u mjestu boravka, posebno onome ko se boji da će mu promaći vrijeme nafile ako je na obavi na takav način. Allah najbolje zna!