Pisanje dobrih djela na osnovu nijeta
U hadisu se kaže da se čovjeku, kada naumi učiniti dobro djelo, pa ga ne učini, piše dobro djelo. Da li mi se piše dobro djelo kada navijem sat s namjerom da ustanem noću da klanjam, ali kada sat zazvoni, savlada me lijenost i samo ga ugasim i nastavim spavati?
Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Zaista je Allah odredio dobra i loša djela, a zatim je to objasnio. Ko htjedne uraditi dobro djelo, ali ga ne uradi -- Allah će mu to kod Sebe upisati kao potpuno dobro djelo, a ako htjedne uraditi neko dobro djelo, pa ga i uradi -- Allah će to djelo kod Sebe upisati kao deset, do sedam stotina, dobrih djela, pa i mnogo puta više. Ko htjedne uraditi neko loše djelo, ali ga ne uradi -- Allah će mu ga kod Sebe upisati kao potpuno dobro djelo, a ako ga htjedne uraditi, pa ga i uradi -- Allah će ga kod Sebe upisati kao jedno loše djelo." (Buhari, br. 6491; Muslim, br. 131)
Ove riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govore da, kada neko naumi da učini neko dobro djelo i to u srcu odluči, kod Allaha se to već zapisuje kao potpuno dobro djelo. U komentaru ovog hadisa Ibn Hadžer prenosi riječi Tufija i kaže: "Upisano je dobro djelo na osnovu samog htijenja, jer htjeti učiniti dobro djelo uzrok je praktične aktivnosti, a htjeti učiniti dobro djelo već je dobro djelo, jer htijenje i namjera djelo su srca." (Fethul-Bari, 11/325)
Htijenje spomenuto u hadisu odnosi se na čvrstu odluku i želju za djelom, kao što se navodi u drugom hadisu da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko htjedne uraditi dobro djelo tako da ga osjeti njegovo srce, a Svevišnji Allah to bude o njemu znao, bit će mu upisano dobro djelo." (Ahmed, br. 18900. Hadis je dobar po ocjeni Šuajba Arnauta.)
Kako je sama namjera da se učini dobro djelo također dobro djelo, ona se piše kao dobro djelo čak i ako ga kasnije čovjek izostavi a da u tome ne bude spriječen. Dobro djelo neće biti pisano kao dobro kada čovjek promijeni namjeru i odluči da to djelo ne učini. U tom smislu Menavi navodi da će dobro djelo biti upisano onom ko ga naumi učiniti "svejedno da li to djelo ostavio zbog toga što je spriječen ili ga ostavio u situaciji kada nije spriječen, a neki su učenjaci rekli da će mu se dobro djelo pisati sve dok ne naumi da ga potpuno izostavi, i u tom slučaju neće mu biti pisano dobro djelo" (Fejdul-Kadir, 2/247). Međutim, razlog zbog kojeg je djelo ostavljeno utječe na veličinu sevapa i nagrade, pa ako je djelo ostavljeno zbog nekog vanjskog faktora, nagrada je veća.
Prema tome, možemo kazati da će u spomenutoj situaciji biti upisano dobro djelo, a to je namjera da se dobro djelo učini, pa i ako na koncu nije učinjeno, jer je u vrijeme kada se namjera pojavila ona bila iskrena i stvarna.
Vrijedi još spomenuti da nagrada koje se u ovom slučaju postiže nije jednaka nagradi koja bi se stekla kada bi se djelo učinilo, jer se u tom slučaju nagradi za namjeru pridodaje i nagrada za učinjeno djelo, kao što je u hadisu jasno i kazano: "...a ako htjedne uraditi neko dobro djelo, pa ga i uradi -- Allah će to djelo kod Sebe upisati kao deset, do sedam stotina, dobrih djela, pa i mnogo puta više." Svevišnji Allah najbolje zna! (Vidjeti: islamweb.net, br. 22692)