Plaćanje penala u slučaju kašnjenja isplate duga

O

Prije svega treba znati da je šerijatska dužnost izvršiti preuzete obaveze u skladu sa dogovorom i sklopljenim ugovorom, kao što nam Svevišnji Allah poručuje: "O vjernici, ispunjavajte obaveze (ugovore)." (El-Maida, 1)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Muslimani se pridržavaju svojih uvjeta." (Ebu Davud, br. 3594)

Naplata novčane kazne zbog kašnjenja u plaćanju duga zabranjena je, jer predstavlja jasan oblik kamate -- upravo onu vrstu kamate koja je bila poznata u predislamsko doba.

Imam Kurtubi, tumačeći ajet: "Trgovina je isto što i kamata" (El-Bekara, 275), kaže: "Oni su smatrali da je povećanje iznosa pri isteku roka vraćanja duga isto kao i osnovni dug potvrđen prvim ugovorom. Arapi nisu poznavali drugu vrstu kamate osim ove -- kada bi dug dospio, vlasnik duga bi dužniku rekao: 'Ili plati, ili ću ti povećati dug.' Allah je to zabranio i objasnio da je kupoprodaju učinio halalom (u vrijeme sklapanja ugovora prodavac je slobodan da postavi cijenu koju želi, a kupac je prihvata ili odbija), a kamatu je zabranio (kada se kupac i prodavac dogovore oko cijene, ona ostaje kao što jeste i neće se povećavati nasuprot produženja roka isplate). Zatim Svevišnji Allah poziva na humanost i dobročinstvo i nalaže da se dužniku, kada nije u mogućnosti da plati, olakša i dadne vremena dok ne bude u mogućnosti vratiti dug. Ova vrsta kamate ukinuta je riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Arefata: "Znajte, svaka kamata iz doba džahilijeta ukida se. I prva kamata koju ukidam jeste kamata mog amidže Abbasa b. Abdulmuttaliba, i ona je u potpunosti ukinuta." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započeo je primjenu ovog propisa sa njemu najbližim ljudima, a to je put pravde. Lider primjenjuje pravdu na sebe i svoje najbliže i tako se pravda prelijeva na cijelo društvo." (Tefsirul-Kurtubi, 3/356)

Na istu temu Međunarodna akademija islamskog prava, koje djeluje u okviru Organizacije islamske konferencije, na svojoj drugoj sjednici donijela je odluku: "Svako povećanje ili korist na dug koji je dospio, a dužnik nije u stanju da ga vrati, u zamjenu za odgodu -- kao i svako povećanje na zajam već pri sklapanju ugovora -- predstavlja kamatu zabranjenu šerijatom." (Kararatun ve tevsijjatun Medžmeil-fikhil-islami ed-devli, Zaključak br. 10--10/2, str. 57)

Dakle, svaka novčana kazna (penal) koja se izriče dužniku zbog kašnjenja sa isplatom duga predstavlja oblik kamate.

S druge strane kazneni uslov ili "penali" dopušteni su u ugovorima koji ne uključuju dug, poput ugovora o izvođenju radova, snabdijevanju i isporuci robe i sl.

Naprimjer, ako se ugovori da će izvođač građevinskih radova završiti kuću do određenog datuma, a u slučaju kašnjenja će platiti određeni iznos za svaki dan zakašnjenja -- takav dogovor je dozvoljen i ne smatra se kamatom. Isto važi i za ugovore o izvođenju javnih radova ili za ugovore o isporuci robe, pod uvjetom da je kašnjenje posljedica nemara izvođača, a ne okolnosti van njegove kontrole (npr. vremenskih nepogoda), i da visina kazne odgovara stvarnoj šteti koju druga strana pretrpi.

Da su takvi penali dozvoljeni potvrđuje hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Nagodba među muslimanima je dozvoljena, osim nagodbe koja zabranjuje halal ili dopušta haram. Muslimani su dužni poštovati svoje uvjete, osim onog uvjeta koji zabranjuje halal ili dopušta haram." (Tirmizi, br. 1352, sa ocjenom hasen-sahih)

Kao potvrda legitimnosti ugovorne kazne može poslužiti i predaja iz Sahiha Buharija (3/198), u kojoj je Ibn Sirin prenio da je čovjek rekao vlasniku prinevoznog sredstva: "Ako ne krenem s tobom tog i tog dana, pripada ti sto dirhema." Čovjek nije pošao, pa je Šurejh presudio: "Ko na sebe stavi obavezu svojom voljom, bez prisile -- ta obaveza ga obavezuje."

Ibn Tejmijja o tome kaže: "Ispunjenje obaveza koje čovjek na sebe preuzme spada u dužnosti na kojima su saglasne sve vjere, pa i sami razumni ljudi." (Medžmuul-fetava, 29/154)

U nastavku prenosim zaključak Međunarodne akademije islamskog prava sa njenog dvanaestog zasjedanja, koje je posvećeno upravo ovoj temi -- ugovornoj kazni (šart džezai). U zaključku se navodi:

"Prvo: Ugovorna kazna u pravu predstavlja sporazum između ugovornih strana o unaprijed utvrđenom iznosu naknade koji pripada strani u čiju je korist uvjet postavljen, u slučaju da druga strana ne ispuni ono na što se obavezala ili zakasni s izvršenjem.

Drugo: Akademija potvrđuje svoje ranije odluke koje se odnose na ugovornu kaznu, sadržane u njenim prijašnjim odlukama, a to su:

-- Odluka o selam ugovoru (kupovini u kojoj prodavac preuzima obavezu da kupcu na dogovoreni datum u budućnosti isporuči precizno definiranu robu u zamjenu za unaprijed u cijelosti plaćenu naknadu) br. 85 (2/9), gdje stoji: 'Nije dozvoljeno propisivati ugovornu kaznu zbog kašnjenja u isporuci robe u selam ugovoru, jer se to tretira kao dug, a nije dopušteno uvjetovanje povećanja iznosa duga zbog kašnjenja."

-- Odluka o ugovoru o izradi (istisna) br. 65 (3/7), gdje se navodi: 'Dozvoljeno je da ugovor o izradi sadrži stavku o ugovornoj kazni, prema onome o čemu su se strane sporazumjele, osim u slučaju postojanja viših, vanjskih okolnosti koje bi uzrokovale kašnjenje.'

-- Odluku o prodaji na rate br. 51 (2/6), gdje stoji: 'Ako kupac na odgodu zakasni s plaćanjem rata nakon utvrđenog roka, nije dozvoljeno nametnuti mu bilo kakvo povećanje na iznos duga, bilo to prethodno ugovoreno ili ne, jer to predstavlja kamatu koja je zabranjena.'

Treće: Ugovorna kazna može biti sastavni dio osnovnog ugovora ili se može dodati naknadnim sporazumom prije nego što dođe do štete.

Četvrto: Dozvoljeno je propisati ugovornu kaznu u svim finansijskim ugovorima osim u onima u kojima osnovna obaveza ima karakter duga, jer bi to predstavljalo otvorenu kamatu. Na osnovu toga, ugovorna kazna je dozvoljena, naprimjer, u ugovorima o izvođenju radova (mukavelat), ugovorima o isporuci robe (tevrid) i ugovorima o izradi po narudžbi (istisna), ako izvođač, dobavljač ili proizvođač ne izvrše preuzetu obavezu ili zakasne s njenim izvršenjem. Nasuprot tome, ugovorna kazna nije dozvoljena, primjerice, u prodaji na rate u slučaju kašnjenja dužnika s plaćanjem, bilo da je uzrok tome nelikvidnost ili odugovlačenje, niti u ugovoru o izradi po narudžbi (istisna) u odnosu na naručioca ako zakasni s izvršenjem svoje obaveze.

Peto: Šteta za koju je dozvoljeno tražiti naknadu obuhvata stvarnu materijalnu štetu, uključujući realni gubitak koji je pretrpio oštećeni i izostanak sigurne dobiti, ali ne i moralnu ili nematerijalnu štetu.

Šesto: Ugovorna kazna se ne primjenjuje ako onaj protiv koga je propisana dokaže da je do povrede ugovora došlo usljed okolnosti izvan njegove kontrole, ili ako dokaže da strana u čiju je korist uvjet postavljen nije pretrpjela nikakvu štetu.

Sedmo: Sud može, na zahtjev jedne od strana, izmijeniti iznos naknade ako postoji osnovan razlog za to, ili ako se pokaže da je iznos pretjerano visok." (Kararatun ve tevsijjatun Medžmeil-fikhil-islami ed-devli, Zaključak br. 109 -- 3/12, str. 345--347)

Iz svega navedenog jasno proizlazi da je ugovorna kazna (penali) dozvoljena samo u poslovima koji ne uključuju dug. U svim ugovorima u kojima se obaveza svodi na dug (kao što su prodaja na rate), ugovorna kazna je zabranjena, jer predstavlja kamatu poput kamate iz doba džahilijeta, o čijoj je zabrani postignut opći konsenzus učenjaka. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je onoga koji uzima kamatu, onoga koji je daje, onoga koji je zapisuje i one koji svjedoče -- i rekao je: "Svi su oni isti." (Muslim, br. 1598; Husam Afane, Fetava, Džamiul-kutubil-islamijja, https://ketabonline.com/ar/books/452/read?part=12&page=559&index=2112375/2112427)