Pokajanje i stalno vraćanje na isti grijeh

O

Sklonost grijehu je u čovjekovoj prirodi, zbog svih slabosti koje nas prožimaju. Zbog naših unutrašnjih poriva i nagona, pohlepe, potrebe za materijom, našeg neznanja, brzopletosti i drugih negativnih osobina, čovjek se lako predaje grijehu.

Čak i odabrani Allahovi robovi posrću i čine grijehe. To se razumije iz kur'anskih ajeta u kojima Svevišnji Allah opisuje bogobojazne kojima su namijenjeni dženneti prostrani koliko nebesa i Zemlja. Uzvišeni Allah kaže: "I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole -- a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? -- i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada -- oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!" (Alu Imran, 135--136) Međutim, njihovo je svojstvo da svjesno u grijehu ne ustrajavaju. Svaki put kada shvate da su na pogrešnom putu, brzo se Allaha sjete i zamole oprost za svoje grijehe i u grijehu ne ustrajavaju.

Naročito je važno kloniti se velikih grijeha, onih za koje je izrečena prijetnja u Kur'anu i sunnetu. Za takve grijehe neophodno je iskreno pokajanje, prestanak činjenja grijeha i čvrsta odluka i namjera da se tom grijehu više ne vraća, a one manje grijehe Svevišnji Allah obećao je oprostiti: "Ako se budete klonili velikih grijeha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo pokriti vaša loša djela i u divno mjesto vas uvesti." (En-Nisa, 31)

Nakon lošeg djela treba požuriti sa dobrim djelima i intenzivirati ih, jer dobra djela brišu loša: "I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju loša. To je opomena za one koji se opomene prisjećaju" (Hud, 114).

Svako dobro djelo koje čovjek učini rezultat je Allahove blagodati i dobrote prema njemu, zato je važno Allahu se obratiti iskrenom dovom i molitvom da nam dobra djela učini dragim i lakim. Na jednu od takvih dova ukazuje osmi ajet sure El-Hudžurat: "Allahu, omili nam pravo vjerovanje, i u srcima našim ga lijepim prikaži, a nezahvalnost i raskalašenost i neposlušnost učini nam mrskim."

Ibrahim, alejhis-selam, iako je bio jedan od najodabranijih poslanika, nije siguran od grijeha i upućuje dovu Allahu da njega i njegovo potomstvo sačuva od najvećeg grijeha: "A kada Ibrahim reče: 'Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj i mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire. Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio -- moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa -- Ti si, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv si'" (Ibrahim, 35--36).

Čovjek koji se lako predaje grijesima dužan je zatvoriti puteve koji ga vode grijehu, od njih se udaljiti i ne približavati im se, kao što Allah poručuje, kada je u pitanju blud i nemoral: "I ne približavajte se bludu! Doista je to razvrat, i to je ružan put!" (El-Isra, 32).

Najkraći put za zaštitu od grijeha jeste pridržavati se smjernica koje daju Svevišnji Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Što se tiče bluda i nemorala, Svevišnji Allah poručuje muškarcima ovog ummeta: "Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; to im je čednije. Allah u potpunosti zna ono što oni čine" (En-Nur, 31). Ženama, vjernicama, pored obaranja pogleda, skreće pažnju na islamsko odijevanje i ponašanje u općem smislu i kaže: "A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja, i neka ne pokazuju ukrase svoje osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka pokrivače svoje spuste preko razreza na grudima svojim, neka ukrase svoje ne pokazuju drugima; to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili ženama svojim, ili onim što su u posjedu njihovu, ili onim koji slijede uz njih -- muškarcima koji nemaju prohtjeva za ženama, ili djeci koja još ne raspoznaju stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim kako bi se znalo za njihove ukrase skrivene. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste uspjeli" (En-Nur, 31).

Snažno preventivno sredstvo u zaštiti od grijeha jeste udaljavanje od lošeg društva, od onih koji na grijeh navode i sami grijehe čine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Primjer dobrog i lošeg prijatelja sličan je onome koji nosi miris (prodavač mirisa) i onome koji raspiruje mijeh (kovač). Onaj koji nosi miris -- ili će ti ga darovati, ili ćeš ga od njega kupiti, ili ćeš barem osjetiti od njega lijep miris. A onaj koji raspiruje mijeh -- ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš od njega osjetiti smrad." (Buhari, br. 2101; Muslim, br. 2628)

Ovaj hadis jasno ukazuje na veliku važnost društva u kojem čovjek boravi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, daje nam slikovit primjer: dobar prijatelj je poput prodavača mirisa -- ako se s njim družiš, on ti može pokloniti miris (koristiš od njega i bez traženja), ili možeš nešto kupiti od njega (korist zavisi od tvoje volje), ili ćeš barem osjetiti ugodan miris (korist makar minimalna). Drugim riječima, boravak s dobrim ljudima uvijek donosi dobro, makar bilo i neizravno. Loš prijatelj je poput kovača: ili će ti zapaliti odjeću (direktna šteta), ili ćeš osjetiti neugodan miris (neizravna šteta). Tako i loše društvo ostavlja negativan trag -- ako i ne učestvuješ direktno u grijehu, pokvarit će ti srce, ponašanje ili ugled.

Društvo snažno oblikuje čovjekovo vjerovanje, ponašanje i moral. Vjernik treba birati prijatelje koji mu pomažu na putu dobra, podsjećaju ga na Allaha, a kloniti se onih koji ga odvlače u nemar ili grijeh. Hadis uči muslimana da je ambijent i društvo s kojim se druži poput mirisa -- udišeš ga, htio ili ne htio. Biraj svoje društvo kao što biraš miris koji stavljaš na svoje tijelo. Neka ono oplemenjuje tvoju dušu, a ne da je uprlja! I znaj da društvo nisu samo živi ljudi pred tobom, nego i oni koje pratiš kroz serije, filmove, videosadržaje, knjige koje čitaš, sve su to inputi koje unosiš u sebe i kojima hraniš svoje srce. Bude li hrana kojom snabdijevaš svoje srce i dušu čista i lijepa, lako ćeš se kloniti grijeha i nećeš im se vraćati.

Naprotiv, želju za grijehom zamijenit će slast imana, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Kod kojeg se čovjeka nađe troje, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega drugog, da voli čovjeka samo radi Allaha, i da mrzi da se vrati u nevjerstvo nakon što ga je Allah iz njega izbavio, isto kao što bi mrzio da bude bačen u vatru." (Buhari, br. 16; Muslim, br. 43)

Hadis govori o "slasti imana" --- posebnom duhovnom užitku, miru i zadovoljstvu koje vjernik osjeća kada mu srce bude istinski povezano s vjerom. Te tri osobine poput su ključeva za taj poseban osjećaj.

"Da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega drugog", to znači da vjernik stavlja Božije zadovoljstvo ispred svega: strasti, interesa, društvenih veza, imetka, posla, i bira ono što Allah voli, pa makar to bilo protiv njegovog ega.

"Da voli drugog čovjeka isključivo radi Allaha", to znači da prijateljstvo i ljubav prema drugom muslimanu nisu zasnovani na interesu, porijeklu, naciji ili koristi, već na iskrenom bratstvu u vjeri. Takva ljubav traje i na dunjaluku i na ahiretu.

Da mrzi povratak u kufr (nevjerstvo) kao i grijeh i djela koja Allah ne voli, znači da je vjernik svjestan najveće blagodati: upute i islama. Toliko je svjestan vrijednosti vjere da bi mu vraćanje u nevjerstvo bilo gore od toga da bude bačen u vatru. To jača njegovu postojanost u vjeri i čuva ga od sumnji.

Hadis nas uči da iman nije samo forma, nego srce mora da voli, da se veže za Allaha i Poslanika, da voli i mrzi radi Allaha. On nas motiviše da provjeravamo svoje prioritete: šta je meni draže --- Allahovo zadovoljstvo ili moje strasti? Podsjeća nas da njegovati iskrena prijateljstva radi Allaha oplemenjuje srce i čuva nas od licemjerja.

Ma koliko griješili, od Allaha se nema gdje pobjeći. Vjernik se uvijek vraća Allahu i ne gubi nadu u Njegovu milost: "Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv'" (Ez-Zarijat, 53). Ajet se odnosi na sve one koji se pokaju i traže oprost.

Zato, Allahov robe, obrati se Allahu iskrenom dovom da te udalji od grijeha, Njemu se vrati i pokaj se svaki put kada posrneš i grijeh učiniš. Ne gledaj na mizernost grijeha, nego gledaj na veličinu Onoga prema Kome griješiš. Druži se sa učenima i bogobojaznima, drži se dobrog društva, čuvaj srce od nemara, traži pomoć od Allaha i nemoj posustajati.

Molim Allaha da ti podari snagu, oprosti grijehe i učini te sretnim i na dunjaluku i na ahiretu.

Odgovorio: Prof. dr. Hakija Kanurić