Pokloniti dio imetka jednom djetetu
Da li je dozvoljeno pokloniti dio imetka jednom djetetu i preferirati jedno dijete nad drugim?
Učenjaci imaju različita mišljenja o preferiranju neke djece u darivanju, a zapostavljanju drugih. Skupina učenjaka smatra da to nije dozvoljeno, što je eksplicitno naveo i Buhari u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa, a to je također mišljenje Ahmeda, kao i nekih učenjaka malikijskog mezheba. Štaviše, prema većini njih, takva darovanja su ništavna. Ebu Jusuf je smatrao da je obavezno jednakopravno darivanje ako je preferiranje učinjeno s namjerom nanošenja štete.
Druga skupina učenjaka smatra da je pravednost među djecom prilikom darivanja pohvalna, ali ako neko preferira jedno dijete nad drugim, darivanje je validno, iako je pokuđeno. Preporučuje se što prije ispraviti situaciju, odnosno jednako darivati preostalu djecu ili povući dar.
Odabrano je mišljenje da je pravednost obavezna, da je preferiranje neke djece nad drugima nepravedno i neispravno, i da onaj ko to učini mora poništiti takav dar. Ovo se temelji na hadisu u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Beširu b. Sa'du, kada je darovao svome sinu Nu'manu dar i došao Poslaniku da to posvjedoči: "O Bešire, imaš li još djece osim ovog?" "Da", reče Bešir, a Poslanik ga upita: "Jesi li svima njima dao isto?" "Ne", odgovori, a Poslanik reče: "Onda me nemoj uzimati za svjedoka. Ne želim biti svjedok u nepravdi." (Buhari, br. 2650; Muslim, br. 1623) U jednoj verziji hadisa također je rečeno: "Vrati taj dar." (Buhari, br. 2586; Muslim, br. 1623) A u Muslimovoj verziji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci." Tako je Bešir vratio tu sadaku. (Muslim, br. 1623) U predaji koju bilježi Ahmed kaže se: "Tvoja djeca imaju pravo da budeš pravedan prema njima." (Ahmed, br. 18369)
Mišljenje da je pravednost u darivanju djece samo preporučena (mustehab), a zabrana nejednakog darivanja pokuđena (mekruh), oslanja se na riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Beširu: "Onda me nemoj uzimati za svjedoka u nepravdi." (Muslim, br. 1623) Prema tom mišljenju ovaj govor ukazuje na preporuku (nedb), a ne na strogu zabranu, s obzirom na to da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije izdao jasnu zabranu preferiranja djece, odbio je da on lično tome svjedoči, ali nije zabranio drugima da to učine. Međutim, ovakvo tumačenje je odbačeno, jer je Poslanik svojim govorom ukorio Bešira, i nije odobravao njegov postupak. Ovakav stil izražavanja, gdje naredba znači ukor ili prijetnju, poznat je u arapskom jeziku. Isto tako, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi odbio svjedočenje da je taj postupak bio dozvoljen, s obzirom na to da mu je objavljen ajet: "I neka svjedoci ne odbijaju kada su pozvani." (El-Bekara, 282)
Neki učenjaci dozvoljavaju preferiranje djece u darivanju ako za to postoji opravdan razlog. Na ovo mišljenje oslanjao se imam Ahmed, navodeći kao primjer slučajeve kada dijete ima posebne potrebe, poput bolesti, velikog broja djece koju izdržava, ako je, za razliku od ostalih, posvećeno stjecanju znanja i tome slično. Također, dozvoljava se uskraćivanje darova djetetu koje je grešno ili kada ono što dobije koristi u svrhu činjenja grijeha.
Zatim, učenjaci su se razišli u pogledu načina na koji se ostvaruje ravnopravnosti među djecom u darivanju. Muhammed b. Hasan, Ahmed, te neki šafijski i malikijski pravnici smatraju da pravda podrazumijeva da se muškarcu daje dvostruko više nego ženi, kao što je slučaj u nasljedstvu. Drugi učenjaci smatraju da treba izjednačiti muškarce i žene u darivanju. Ovo drugo mišljenje podupire doslovno značenje hadisa u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Izjednačite svoju djecu u darivanju, jer da sam ikoga preferirao, preferirao bih žene." (Taberani, El-Kebir, br. 11997; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 12000. Ibn Hadžer je lanac prenosilaca ovog hadisa ocijenio dobrim, Fethul-Bari, 5/214, dok ga je šejh Albani ocijenio slabim, Silsiletul-ehadisid-daife, br. 340.)
Zaključak je da preferiranje jedne djece nad drugom bez opravdanog razloga, poput potrebe ili nužde, predstavlja oblik nepravde koji može izazvati neprijateljstvo među braćom i sestrama i potpiriti međusobne sukobe. Stoga je obaveza roditelja da očuva ljubav i harmoniju među svojom djecom, izbjegavajući radnje koje bi mogle narušiti taj sklad. Allah najbolje zna. (Vidjeti: Islamweb, br. 6242)