Zaboravljanje naučenih sura ili ajeta iz Kur'ana

O

Ve alejkumus-selam! Učiti časni Kur'an i pamtiti njegove ajete jedno je od najboljih djela koja vjernik može činiti. Hifz -- učenje Kur'ana napamet je farz-kifaje -- kolektivna obaveza muslimana, a učenje Kur'ana napamet, kada je ta obaveza već ispunjena, jeste sunnet i pohvalno djelo. Hanefijski učenjak Haskafi kaže: "Hifz -- učenje napamet cijelog Kur'ana je farz-kifaje i sunnet -- lijepo djelo za svakog pojedinca, a bolje je od drugih neobaveznih djela" (Ed-Durul-muhtar, 1/538). Brojni su ajeti i hadisi koji podstiču na učenje Kur'ana časnog, poput ajeta: "A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je znanje dato" (El-Ankebut, 49). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Najbolji među vama je onaj ko nauči Kur'an i njemu druge podučava!" (Buhari, br. 5027); "Učaču Kur'ana će se reći: 'Uči i uzdiži se na više stepene u Džennetu, i izgovaraj Kur'an pažljivo i melodično, kao što si ga izgovarao na dunjaluku! Tvoje mjesto će biti kod posljednjeg ajeta koji proučiš!'" (Ebu Davud, br. 1464. Hadis je hasen-sahih po ocjeni šejha Albanija.)

Zaborav je prirodno svojstvo čovjeka. Insan je i nazvan tim imenom upravo zbog zaborava, s obzirom na to da riječ insan dolazi iz glagolske osnove nesije -- jensa što znači zaboraviti. Nemaju svi ljudi istu sposobnost pamćenja. Neko zaboravlja više, a neko manje, shodno razlikama u snazi memorije i moći pamćenja koju je Allah u različitim mjerama podario ljudima. Na isti način zaboravlja se i kur'anski tekst ako se redovno ne ponavlja. Moguće je da je smisao i mudrost zaboravljanja Kur'ana ispit i test za ljudska srca, kako bi se prepoznali oni koji su za Kur'an vezani, koji se s njim konstantno druže i nakon što ga nauče napamet. Strah od zaborava dodatni je stimulans muslimanu da često i redovno uči Kur'an. Tako mu se umnogostručava nagrada kod njegovog Gospodara za svako slovo koje prouči, a kada bi jedanput naučio i nakon toga bez zaborava pamtio, bila bi mu uskraćena ta velika nagrada.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao je da se ponavlja naučeno kako se ne bi zaboravilo, govoreći: "Primjer čovjeka koji pamti Kur'an je kao primjer vlasnika svezanih deva. Ako vlasnik o njima brine, obilazi ih i pazi, sačuvat će ih, a ako ih pusti, otići će" (Buhari, br. 5031; Muslim, br. 789). Ovako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, navodio slikovit primjer Arapima koji su dobro znali da će deva, ako se ne veže, pobjeći od svog vlasnika, a da bi je ponovo vratio, potreban je veliki trud. Slično tome je stanje hafiza Kur'ana: ako ga ne ponavlja redovno, otići će od njega i neće se vratiti bez velikog truda. Ibn Hadžer u komentaru ovog hadisa kaže: "Sve dok se Kur'an ponavlja, ostaje u memoriji, kao što deva ostaje sačuvana sve dok je vezana konopcem. Posebno je spomenuo deve jer je to domaća životinja koja više od ostalih bježi, a kada uspije pobjeći, teško ju je ponovo pronaći i vratiti." (Fethul-Bari, 9/79)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: "Kako je ružno da neko od vas kaže: 'Zaboravio sam taj i taj ajet (koji sam znao napamet)', već treba reći: 'Dato je da sam zaboravio (kao kazna zbog njegovih propusta u pogledu čuvanja Kur'ana). Zato ponavljajte Kur'an, jer, tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, on se lakše izmigolji iz vašeg pamćenja nego što se deva izmigolji iz svog konopca" (Buhari, br. 5032; Muslim, br. 790). Ibn Hadžer prenosi od Ibn Bettala da je rekao: "Ovaj hadis podudara se sa dva ajeta. To su riječi Svevišnjeg Allaha: "Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati" (El-Muzzemmil, 5), i: riječi: "A Mi smo Kur\'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku..." (El-Kamer, 17). Ko se prihvati Kur'ana, uči ga i ponavlja, njemu je dostupan i olakšan, a ko se od njega okrene, i Kur'an bježi od njega." (Fethul-Bari, 9/81)

Islamski učenjaci upozoravaju na zaboravljanje Kur'ana nakon što se nauči jer to je nedostatak. Neki su učenjaci zaboravljanje Kur'ana svrstali u grijehe, a neki čak u velike grijehe na osnovu hadisa Enesa b. Malika, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pokazane su mi nagrade koje će biti date mojim sljedbenicima, čak i nagrada za trun koji osoba izbaci iz džamije. A pokazani su mi i grijesi mojih sljedbenika, i nisam vidio većega grijeha od toga da neko nauči suru ili ajet iz Kur'ana pa zaboravi." (Ebu Davud, br. 461; Tirmizi, br. 2916. Buhari i Tirmizi ocijenili su ovaj hadis slabim.). S obzirom na to da ovaj hadis nije autentičan, kao ni drugi hadisi sličnog sadržaja, zaboravljanje Kur'ana ispravnije je nazvati musibetom i nedaćom nego grijehom. Na to ukazuju i ranije navedene riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "...Dato je da on zaboravi (kao kazna zbog njegovih propusta u pogledu čuvanja Kur'ana)." U tom smislu učenjaci Stalne komisije donijeli su fetvu u kojoj se navodi: "Onome ko je naučio Kur'an napamet ne dolikuje da bude nemaran prema njegovom učenju niti da zapostavi njegovo ponavljanje, naprotiv, trebao bi konstantno u toku svakog dana proučiti određeni dio Kur'ana, a to će mu pomoći da ga precizno pamti i sačuva od zaborava. To treba činiti nadajući se nagradi za učenje Kur'ana, uzimajući pouke iz njega. Međutim, kada neko nauči dio Kur'ana pa to zaboravi, zbog zauzetosti ili nemara, nije grješan, a predaje u kojima se prijeti onom ko zaboravi dio Kur'ana koji je bio naučio nisu vjerodostojno prenesene od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem." (Fetaval-ledžnetid-daima, 99/4)

Zaboravljanje Kur'ana je musibet, nedaća i kazna od Allaha, jer uglavnom je to i posljedica ostavljanja Kur'ana i okretanja od njega. Svevišnji Allah kaže: "Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti." (Eš-Šura, 30)

Jedna od najkorisnijih metoda čuvanja Kur'ana od zaborava jeste učenje u namazu, a naročito noću, kao što Svevišnji Allah i kaže: "Ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije" (El-Muzemmil, 6).

Učenjaci koji su zaboravljanje Kur'ana okarakterisali grijehom očigledno time misle na onog ko iz nemara i lijenosti ostavi učenje Kur'ana, od njega se okrene i tako ga zaboravi, dok onaj ko nauči Kur'an ili neke njegove dijelove napamet i potom se prema svojim mogućnostima trudi da ne zaboravi naučeno, ponavljajući i učeći Kur'an, nije grješan ako se desi da zaboravi nešto od naučenog. Svevišnji Allah najbolje zna.

(Vidjeti: Munedždžid, Muhammed Salih, islamway.net, 12. 05. 2016. http://iswy.co/e175gu; Munedžid, Muhammed Salih, El-Islamu sualun ve dževab, br. 127485, 16. 02. 2009. https://islamqa.info)