Ženidba i bipolarni poremećaj
Imam jedno lično pitanje vezano za moj životni put. Dijagnosticiran mi je bipolarni poremećaj. Uz redovno uzimanje terapije, normalno funkcionišem i vodim stabilan život. Ipak, osjećam potrebu za brakom -- kako zbog emocionalne i intimne bliskosti, tako i zbog želje da imam saputnicu u životu. Međutim, doktori su mi rekli da je bipolarni poremećaj djelimično nasljedan, pa me muči pitanje da li mi je dozvoljeno da se oženim s obzirom na moje zdravstveno stanje? Da li je možda ispravnije da ostanem sam kako ne bih imao djecu ako postoji mogućnost da naslijede ovu bolest?
Prema online izvorima, bipolarni poremećaj je mentalni poremećaj koji se odlikuje ekstremnim promjenama raspoloženja, energije i ponašanja. Osobe koje pate od bipolarnog poremećaja doživljavaju epizode manije i depresije, koje se mogu smjenjivati ili postojati istovremeno u različitim oblicima.
Manična epizoda je stanje povišenog raspoloženja i energije. Osoba je pretjerano vesela, razdražljiva, spava malo, govori brzo, donosi impulzivne i rizične odluke, te često precjenjuje svoje sposobnosti.
Depresivna epizoda je suprotnost maniji -- obilježena je dubokom tugom, gubitkom interesa, umorom, osjećajem bezvrijednosti, poremećajem sna i apetita, te mogućim suicidalnim mislima.
Bolest koja može bitno utjecati na bračni život, mogućnost rađanja ili izazvati odbojnost između supružnika smatra se nedostatkom i mahanom koju je obavezno navesti i obavijestiti stranu kojoj se brak nudi, kako bi svjesno prihvatila takvo stanje ili odbila brak.
Ako pouzdan ljekar obavijesti da će se nasljedna bolest kod muža ili žene prenijeti na djecu, nema zapreke da se odustane od braka, jer brak u osnovi nije obavezan, osim ako osoba ima mogućnost za brak, a strahuje da će zbog njegovog izbjegavanja upasti u grijeh, u tom slučaju brak je obavezan.
U takvim slučajevima dozvoljeno je stupiti u brak na način da se mladenci dogovore da izbjegavaju trudnoću kontrolom snošaja i sličnim metodama koje trajno ne prekidaju mogućnost začeća. Međutim, apstinirati brak ili odustati od potomstva nije stroga obaveza, jer su rađanje i pojava bolesti stvar gajba (nevidljivog, nepoznatog). Može se desiti da se čovjek oženi i da ne dobije djecu. Također, može se desiti da se oženi, ima djecu i da se pri tome ne jave očekivane bolesti kod potomstva.
Čak i ako bi se dogodilo da dijete naslijedi bolest i pojave se posljedice kojih su se pribojavali, to je odredba na kojoj je dužnost biti strpljiv i nadati se nagradi od Uzvišenog Allaha. Vjernik biva nagrađen za svaku nedaću koja ga snađe, pa čak i ako je mala poput uboda trna. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema nesreće koja zadesi muslimana a da mu Allah time ne briše grijehe, pa makar se radilo o ubodu trna." (Buhari, br. 5642; Muslim, br. 2573. Vidjeti: islamweb.net, br. 62379)