Životno osiguranje

O

Životna osiguranja kakva nude konvencionalna profitabilna osiguravajuća društva islamom su zabranjena jer sadrže kamatu, hazard i veliku neizvjesnost. Primjer takvog osiguranja jeste da osiguranik mjesečno uplaćuje određen iznos da bi u slučaju nesreće, povrede ili smrti osiguranika, osiguravajuće društvo uplatilo određen iznos njemu ili njegovim nasljednicima. Muslimanu nije dozvoljeno na takav način osigurati se, a ako se to u neznanju i sličnim okolnostima desi, dužan je raskinuti ugovor. U tom slučaju svakoj strani pripada glavnica koju je uložila, a na to ukazuje ajet: "A ako se pokajete, ostat će vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti" (El-Bekara, 279).

Ovo se odnosi na osiguranika, međutim, propis je drukčiji kada se imovina prenosi na nasljednika. Imovina koja nije sama po sebi zabranjena, kao što su namirnice za pravljenje alkoholnih pića, ali je stečena na zabranjen način, kao što je u ovom slučaju novac stečen putem ugovora o osiguranju, kada legitimnim putem pređe u vlasništvo treće osobe, postaje dozvoljena toj osobi, dakle, dozvoljen joj je taj novac.

Novac koji se stekne putem kamate, kocke i na slične haram načine, zabranjen je zbog načina na koji je stečen. Grijeh stjecanja novca na haram način snosi onaj ko ga na takav način stekne, a grijeh se ne prenosi na one koji taj novac preuzmu putem kupoprodaje, poklona, naslijeđa i sl. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, trgovao je sa nemuslimanima, od njih primao poklone i prihvatao njihovo gostoprimstvo iako su se bavili kamatom i sličnim zabranjenim djelima. Na osnovu toga može se zaključiti da imovina koja nije zabranjena sama po sebi, ali je stečena na zabranjen način, poput novca dobivenog na kocki, kada putem naslijeđa pređe u vlasništvo nasljednikā, tada nasljednicima postaje halal. To je stav učenjaka malikijskog mezheba, a od savremenih učenjaka odabrao ga je šejh Usejmin, rahimehullah.

Kazujući o ovom pitanju, malikijski učenjak Muhammed Ališ navodi: "Podijeljeni su stavovi o imetku stečenom putem harama, poput kamate i neispravnih ugovora, kada onaj ko je na takav način stekao imovinu umre, da li je taj imetak halal njegovom nasljedniku, kao što se preferira u mezhebu, ili mu nije dozvoljen. A, što se tiče ukradene ili otete imovine, ona pripada vlasniku od kojeg je otuđena i haram je nasljedniku." (Minahul-Dželil, 2/416)

Na pitanje o čovjeku koji naslijedi umrlog, a zna da je umrli dio imetka stekao putem kamate, Ibn Usejmin kaže: "Nasljedniku je taj novac halal i ne treba se ustručavati, jer ga je dobio na legitiman način, a to je naslijeđe. Međutim, u situaciji kada znaš da je dotični imetak umrli nelegalno otuđio i da je vlasništvo drugog čovjeka, u tom slučaju nije ti dozvoljen. Ako je imetak pak zabranjen zbog načina na koji je stečen, poput kamate i tome sličnog, takav je imetak dozvoljen nasljedniku." (Likaatul-babil-meftuh, 213/13)

Na osnovu svega spomenutog može se zaključiti da je novac od osiguravajućeg društva nasljednicima dozvoljen i oni će ga podijeliti među sobom kao što dijele ostalu imovinu koju je umrli iza sebe ostavio, na način kako to nalaže islamsko nasljedno pravo.

(Vidjeti: Muhammed Salih Munedždžid, Sualun ve dževab, br. 184222)