El-Asr - Abdullahova pobjeda

Proljeće širi miris lepršave svježine po Abdullahovoj mahali. Na sve strane zelenilo i šareni cvjetići pričaju priču o čarobnim trenucima buđenja prirode. Dugotrajni cvrkut ptica jutros je budio Abdullaha dok je sunce veselim zracima nježno milovalo njegovo lice. Abdullah puno voli proljeće jer u njemu budi razigranost i želju za novim avanturama. Danas je bitan dan za Abdullaha i njegove drugove pa će mu energija koju je proljeće donijelo dobro doći. Danas je školski turnir u fudbalu. Abdullah ima jaku želju da osvoji turnir i da njegov tim pobijedi jer su prošle godine izgubili u finalu.

Abdullah se dogovorio sa svojim drugovima da se ranije sastanu pa se odmah poslije doručka uputio prema sali. Ovog puta ne daju se iznenaditi pa su svaki detalj unaprijed pripremili, čak su i napisali na papir plan ko će koju poziciju igrati, ko će koga mijenjati i još puno detalja. Na ovaj način spremni su dočekali početak turnira. Imali su i jaku podršku svojih drugara koji su ih zajedno sa vjeroučiteljem bodrili. Očekivano, turnir su otpočeli pobjedom. Sve je išlo po planu. Gol za golom, pobjeda za pobjedom sve do polufinala gdje se pred sami kraj utakmice povrijedio Zejd. Golman Abdullahovog tima povrijedio koljeno i nije mogao braniti u dugo očekivanom finalu. Umjesto Zejda u finalu će braniti novi dječak u Abdullahovom razredu, Omer. Ova povreda došla je tako neočekivano i nikako na to nisu računali, tako da je Abdullahov tim uzrujano otpočeo igrati finale. Igralo se oprezno. Nijedna ekipa nije davala puno prostora protivniku, a nije se puno ni rizikovalo. Sve je išlo izjednačeno do pred sami kraj utakmice. U velikoj želji da što prije dobaci loptu svojim saigračima, novi golman je u brzom ispucavanju pogodio protivničkog igrača u koljeno, a lopta se odbila pravo u gol. Ovo je bio šok za Abdullahov tim. Iako su dali sve od sebe do kraja utakmice, nisu uspjeli da daju gol i izjednače. Tako su ponovo izgubili u finalu i ostali bez prvog mjesta. Abdullah je odmah poslije posljednjeg zvižduka sudije otišao u svlačionicu. Bio je jako tužan, a i ljut na novog golmana. Njegovi suigrači pristizali su jedan po jedan i pokušavali da utješe Abdullaha. I Zejd je hramajući prišao i sjeo pored Abdullaha i tješio ga. Abdullah se trgnu i ljutito reče: "Izgubili smo zbog onog crnog", misleći na Omera koji je tamne puti. "Umjesto da lijepo doda loptu, on šutira u igrača i tako bezveze primi gol." U tom trenutku uđe vjeroučitelj u svlačionicu. Zaprepašten ovim što je čuo, priđe Abdullahu i upita ga: "Jesi li čuo sebe šta si rekao?" Abdullah ljutito odgovori: "Jesam, i izgubili smo zbog njega." Učitelj, zatečen Abdullahovim odgovorom, ponovo upita Abdullaha: "Da li nam to što je neko primio gol daje za pravo da ga nazivamo pogrdnim imenom, vrijeđamo ili diskriminišemo?" Abdullah je gledao u učitelja i nije odgovarao. Učitelj onda nastavi: "Mi znamo da se snaga ne ogleda u ispoljavanju snage nad slabijim ili drugačijim, nego u samokontroli u ljutnji. Neka riječ može više da zaboli nego udarac rukom. U islamu se ljudi ne dijele po boji kože. Poslanik Muhammed, alejhis-selam, uči nas ko kod Allaha ima prednost, ali to nije povezao s bojom kože nego s vjerom koju nosimo u srcu. Allah je slao poslanike koji su bili porijeklom iz raznih plemena i naroda. Naprimjer Musa, alejhis-selam, bio je tamnoput, a jedan je od peterice odabranih poslanika. Znate li možda ko je bio prvi mujezin u islamu?", upita učitelj. "Znam ja", reče Hasan. "To je bio Bilal." "Mašallah, jeste, Bilal je bio prvi mujezin", reče učitelj, pa nastavi: "A Bilal je bio crni oslobođeni rob iz Etiopije. To nije smetalo poslaniku Muhammedu, alejhis-selam, i njegovim ashabima da ih baš Bilal svojim prodornim glasom poziva na namaz", objašnjavao je vjeroučitelj dok su svi pažljivo slušali. Abdullah je gledao u vjeroučitelja i tihim glasom prošaputa: "Nisam htio da ga povrijedim, samo mi je bilo krivo što smo na taj način izgubili."

"Ovo me je sada podsjetilo na jedan događaj koji se desio u vrijeme poslanika Muhammeda, alejhis-selam", reče vjeroučitelj, pa nastavi: "Ashab po imenu Ebu Zerr, radijallahu anhu, jednom prilikom naljutio se na nekog čovjeka pa mu je spomenuo da njegova majka nije Arapkinja i da je crna. Zatim je ovaj čovjek ispričao Poslaniku, alejhis-selam, šta se desilo, pa je Poslanik, alejhis-selam, rekao da su ovo znaci džahilijeta -- neznanja. Zatim se Ebu Zerr pokajao i zatražio oprost od Allaha." Čuvši ove primjere, Abdullah reče: "Žao mi je što sam na ovako ružan način spomenuo svog druga. Tražit ću halala od njega." Abdullah je zatim otišao do Omera, zagrlio ga i zatražio halala, a vjeroučitelj zadovoljan ishodom citira hadis Poslanika, alejhis-selam, da su svi ljudi grešni, a da su najbolji oni koji se kaju.

Abdullah danas nije uspio da pobijedi sa svojim timom na turniru, ali je uspio da pobijedi svoj ego i ljutnju, pa je predložio svom timu da ovu pobjedu proslave u obližnjoj poslastičarnici uz omiljeni sladoled.