Odjećom se naziva sve ono što pokriva čovjekovo tijelo. Svaki odjevni predmet, izrađen od vune, pamuka, lana, svile ili bilo kojeg drugog materijala, koji pokriva cijelo tijelo ili dio tijela muškarca ili žene, smatra se odjećom. (Muhammed Bekr Ismail, El-Fikhul-vadihu, 2/427)
Musliman treba nastojati da se lijepo i pristojno odijeva, da oblači samo ono što mu je dozvoljeno i da izbjegava ono što je zabranjeno, kao što je oblačenje svile i nošenje zlata, jer ovo dvoje zabranjeno je muškarcima. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzevši svilu u desnu ruku, a zlato u lijevu, rekao je: "Ovo dvoje zabranjeno je muškarcima mog ummeta." (Ebu Davud, 4057, sahih)
Uzvišeni Allah kaže: "O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje." (El-A'raf, 26)
Uzvišeni Allah podsjeća Svoje robove na odjeću i ukrase koje im je dao. Odjećom pokrivaju sramotne dijelove tijela, a ukrasima uljepšavaju svoju vanjštinu. Prvo je nužno, a drugo spada u dopunske stvari.
U predaji koju bilježi Ibn Ebu Hatim navodi se da je Ikrima rekao: "Odjeća čestitosti, to je ono čime će biti obučeni bogobojazni na Sudnjem danu." A drugi kažu: "Pod odjećom čestitosti podrazumijeva se iman, ili dobra djela, ili lijep izgled lica, a sve to približno je jedno drugom." (Muhammed Rifai, Tefsir Ibn Kesir, str. 473)
Ovaj ajet ukazuje na četiri koristi odijevanja:
• pokrivanje golotinje,
• ukrašavanje,
• zaštita tijela,
• otklanjanje nelagode.
Odjeća treba da bude čista, lijepa i udobna. (Ejmen Muzejjen, Enciklopedija islamskog ponašanja)
Propisi odijevanja
Kada je riječ o odijevanju, primjenjuje se pet šerijatskih propisa i obaveza, a to su: obavezno (vadžib), pohvalno (mustehab), dozvoljeno (mubah), pokuđeno (mekruh) i zabranjeno (haram).
• Obavezno. Postoji odjeća koja je obavezna i za muškarce i za žene, a to je ona odjeća koja pokriva golotinju. Uzvišeni je rekao: "O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša." (El-A'raf, 26)
• Pohvalno. Pod ovom vrstom odijevanja podrazumijeva se ono kojim se želi oponašati Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, odnosno odijevanje odjeće koju je nosio Poslanik. Što se tiče odjeće i nakita koji je pohvalan, o tome govore riječi Uzvišenog: "Reci: 'Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?'" (El-A'raf, 32). U ovom ajetu pod ukrasom se podrazumijeva lijepa odjeća koju čovjek može sebi priuštiti. Neki kažu da se to odnosi na svu odjeću. Ako se prihvati doslovno značenje ajeta, onda se ukazuje na luksuznu odjeću i ukrašavanje prilikom praznika i svečanih okupljanja, prilikom druženja i posjete prijatelja.
• Dozvoljeno. Pod dozvoljenom odjećom i ukrasima podrazumijevaju se odjeća i ukrasi koji ispunjavaju šerijatske zahtjeve. Ukoliko čovjek nosi ovakvu odjeću i nakit, postupio je u skladu sa šerijatom, a ukoliko ne bude nosio takvu odjeću, u tome nema smetnje ni grijeha. U osnovi, mubah je djelo za koje se ne zaslužuje nagrada ako se uradi niti kazna ako se izostavi. Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Jedite i pijte, oblačite se i dajite sadaku, ali bez pretjerivanja i uzdizanja." (Buhari, 10/264)
• Pokuđeno. Pod ovom vrstom odijevanja podrazumijeva se svako odijevanje koje bi se moglo protumačiti kao oholost, uznositost i uzdizanje nad drugim, jer na taj način čovjek može počiniti zabranjeno, a jasno je iz osnova da je otkloniti štetu bolje nego učiniti neku korist.
• Zabranjeno. Zabranjena je ona odjeća koja ne pokriva golotinju muškarca ili žene, odjeća kojom se oponašaju nevjernici, odjeća i nakit kojima muškarac oponaša ženu, kao i odjeća i nakit kojim žena oponaša muškarca i slično. (Ejmen Muzejjen, Enciklopedija islamskog ponašanja, str. 473--475)
Koristi odjeće
Prva: Pokrivanje golotinje i ukras, kao što je rekao Uzvišeni Allah: "O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili." (El-A'raf, 26)
Druga: Štiti čovjeka od štetnih vanjskih utjecaja. Uzvišeni Allah kaže: "Od onoga što je stvorio -- Allah vam hlad daje i skloništa u brdima vam daje i odjeću koja vas čuva od vrućine; daje vam i oklope koji vas u borbi štite; i tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili poslušni" (En-Nahl, 81). (Muhammed b. Ibrahim et-Tuvejdžeri, Adabi oblačenja, str. 3)
Adabi odijevanja
• Ispravan nijet u odijevanju. Pametan čovjek treba da ima ispravnu namjeru u svim svojim postupcima. Ako je nešto dopušteno, imat će nagradu zbog svoje namjere za nešto što je takvo da nema nagrade ako se učini ni kazne ako se ne učini, kao što je raznovrsna odjeća i dopušteni (mubah) nakit, a kao primjer možemo navesti to da čovjek naumi da svojim odijevanjem i nakitom pokaže Allahove blagodati kojima ga je obasuo. Uzvišeni je rekao: "I o blagodati Gospodara svoga kazuj!" (Ed-Duha, 11)
Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Allah voli da vidi Svoje blagodati na Svom robu." (Tirmizi, 2819, hasen)
• Voditi računa o odijevanju lijepe odjeće. Ovo se odnosi na osobu koja je u mogućnosti da sebi priušti takvu odjeću. Ahves prenosi od svoga oca da je rekao: "Došao sam kod Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, koji me je, vidjevši me u staroj odjeći, upitao: 'Imaš li ti imetka?' 'Imam svakakvog imetka. Allah mi je dao i deva i brava', odgovorio sam, a on tada reče: 'Neka se to vidi i na tebi.'" (Tirmizi, 5294, hasen-sahih)
• Dova prilikom oblačenja nove odjeće. Ebu Seid je rekao: "Kada bi Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, oblačio novu odjeću, nazivao bi je imenom: košulja ili ogrtač, a onda bi rekao: 'Allahu, neka je Tebi sva hvala. Ti si me odjenuo u ovo. Molim Te da mi daš dobro ove odjeće i dobro radi čega je napravljena, a štitim se Tobom od zla ove odjeće i zla za koje je pravljena!'" (Tirmizi, sahih)
• Dova za onog ko obuče novu odjeću. Ummu Halid je rekla: "Vjerovjesniku, alejhis-salatu ves-selam, donesen je ogrtač koji je imao pruge, pa je upitao: 'Šta mislite, kome ovo da damo?' Ljudi su šutjeli, a on je rekao: 'Dovedite mi Ummu Halid.' Tada su me doveli kod njega, a on je svojom rukom uzeo ogrtač i obukao mi ga, a onda rekao: 'U zdravlju nosila i pocijepala!' Na tom ogrtaču bio je neki zeleni ili žuti ukras, pa je Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao: 'Ummu Halid, to ga uljepšava!'" (Buhari, 5823)
"U zdravlju nosila i pocijepala" fraza je koju koriste Arapi želeći da iskažu dovu za onog ko to nosi, želeći mu da to dugo nosi." (Fethul-bari, 109/292)
• Prilikom odijevanja početi od desne strane. Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, u svemu je prednost davao desnoj strani. Majka vjernika Aiša rekla je: "Vjerovjesnik, alejhis-salatu ves-selam, volio je da daje prednost desnoj strani u obuvanju, odijevanju i abdestu i u svemu ostalom." (Buhari, 168)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao: "Kada se odijevate i kada se abdestite, počinjite od desne strane." (Ebu Davud, 4141, sahih)
• Skromnost i umjerenost u odijevanju. Skromnost je lijepa osobina i to je obilježje dobrih ljudi. Razuman će biti umjeren i skroman u svim svojim postupcima: odijevanju, govoru, hodu i svemu drugom. Uzvišeni Allah hvali Svoje robove ističući njihovu skromnost i umjerenost: „A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju" (El-Furkan, 63). Ako čovjek svom izgledu i odijevanju poklanja pretjeranu pažnju, to može dovesti do nečega što nije pohvalno, može izazvati oholost ili želju za isticanjem. Umjerenost je pohvalna. Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Skromnost je dio vjerovanja" (Ebu Davud, 4161). Ovo nije u suprotnosti s tim da se voli lijepo i lijep izgled. Dokaz za to jeste da Allah voli da na Svom robu vidi blagodati koje mu je darovao.
Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "U Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude koliko i zrno oholosti." Neki je čovjek rekao: "Čovjek voli da mu je odjeća lijepa i da mu je obuća kvalitetna?", a Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je nipodaštavanje istine i omalovažavanje ljudi." (Muslim, 91)
Ibn Hadžer kaže: "Cilj lijepe odjeće jeste da se pokaže Allahova blagodat i da je toga čovjek svjestan i zahvalan na tome i da ne omalovažava one koji nisu kao on. Ovakvom ne smeta ono što nosi makar se radilo o najskupocjenijoj odjeći." (Fethul-bari, 10/271)
S obzirom na to da se djela cijene prema namjerama, dozvoljeno je oblačiti manje kvalitetnu odjeću iz skromnosti, želeći ukrotiti svoj nefs i spriječiti pojavu oholosti koju bi moglo izazvati odijevanje skupocjene odjeće. S druge strane, onome ko je siguran od oholosti dozvoljeno je da oblači skupocjenu odjeću s namjerom da preporučuje dobro i odvraća od lošeg one koji ne pridaju pažnju nekome ko nije tako odjeven, kao što je slučaj u današnje vrijeme, i nesumnjivo će biti nagrađen za to, međutim, mora se ograničiti na ono što je šerijatom dopušteno da oblači.
• Izbjegavanje rijaluka u odijevanju, odnosno izbjegavanje oblačenja odjeće kojom se želi lažno prikazati. Aiša prenosi da je neka žena došla i rekla: "Allahov Poslaniče, ja nekad kažem da mi je muž dao nešto što mi nije dao." Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Onaj ko se hvali onim što mu nije dato poput je onoga koji oblači lažnu odjeću." (Muslim, 2129)
Imam Nevevi kaže: "Učenjaci kažu da se ovim hadisom ukazuje na čovjeka koji pokazuje da ima više nego što stvarno ima, tako da ljudima pokazuje nešto što nema i što nije njegovo kako bi oni mislili da on ima više, a takav postupak je pokuđen i nepoželjan isto kao što je nepoželjno da nosi lažnu odjeću." (Nevevi šerhu Muslim, 7/364)
Drugo značenje hadisa: "...poput je onoga koji oblači lažnu odjeću" odnosi se na onoga ko oblači odjeću pobožnjaka i skromnih ljudi, želeći se i sām prikazati kao takav, i koji pokazuje više skromnosti i poniznosti nego što mu je stvarno u srcu.
• Izbjegavanje rasipnosti u odijevanju. Uzvišeni Allah kaže: "O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju" (El-A'raf, 31). Vjerovjesnik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Jedite i pijte, udjeljujte sadaku i odijevajte se, ali pritom ne pretjerujte i ne budite oholi." (Nesai, 2559, s dobrim lancem prenosilaca)
• Opća zabrana svile muškarcima. Muškarcima je zabranjena sva svilena odjeća, jer je Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao: "Ne oblačite svilu jer onaj ko je oblači na dunjaluku, neće je oblačiti na ahiretu." (Muslim)
Uzevši svilu u desnu ruku, a zlato u lijevu, Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Ovo dvoje zabranjeno je muškarcima moga ummeta." (Ebu Davud, sahih)
Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Muškarcima mog ummeta zabranjeno je oblačiti svilu i nositi zlato, a dozvoljeno je ženama." (Tirmizi, 1720, sahih)
• Ne oblačiti odjeću isticanja. Vjerovjesnik, alejhis-salatu ves-selam, to je zabranio, štaviše, onom ko se tako oblači prijeti poniženjem i Džehennemom. Ibn Omer prenosi da je Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao: "Ko oblači odjeću isticanja, Allah će ga na Kijametskom danu obući u odjeću poniženja." U verziji od Ebu Avane navodi se dodatak: "...a onda će biti strovaljen u Džehennem." (Ebu Davud, 4029; Ibn Madže, 3606, a predaja je od Ibn Madže.) U verziji od Ebu Davuda stoji: "...u sličnu odjeću." Time se hoće reći da će biti odjeven u onu odjeću koja uzrokuje poniženje na Kijametskom danu, kao što je na dunjaluku oblačio odjeću kojom se uznosio nad ostalim ljudima. Ibn Ruslan kaže: "On je oblačio odjeću isticanja na dunjaluku kako bi se njome uzdizao i ponosio nad drugima, pa će ga Allah zaodjenuti odjećom kojom će biti poznat po poniženju i nipodaštavanju među njima, kao kaznu, a kazna je srazmjerna počinjenom djelu."
Hadis ukazuje na zabranu odijevanja odjeće isticanja, a ne na zabranu odijevanja skupocjene odjeće. Dakle, ova zabrana odnosi se na onoga ko se odijeva kako bi se isticao nad siromasima, i kako bi bio primijećen među ljudima, i kako bi svojom odjećom izazivao divljenje ljudi.
Ako čovjek određenu odjeću oblači s ciljem isticanja i stjecanja ugleda u društvu, u tom slučaju nema razlike između skupocjene i skromne odjeće, jer se zabrana odnosi na isticanje i stjecanje ugleda, što se može postići odijevanjem obje vrste odjeće. Dakle, u obzir se uzima namjera, a ne sama odjeća. (Ševkani, Muntekal-ahbar, 2/131)
• Muslimanka svoju odjeću treba da pusti do stopala, a mahramu preko vrata i prsa. Uzvišeni je rekao: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je" (El-Ahzab, 59); "I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje" (En-Nur, 31). Aiša, radijallahu anha, kaže: "Neka se Allah smiluje prvim muhadžirkama. Kada je Allah objavio: 'O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se...', one su pocijepale svoje ogrtače i njima pokrile svoje glave." (Ebu Davud, 4102, vjerodostojan)
• Musliman ne smije oblačiti odjeću muslimanke niti muslimanka odjeću muslimana. Vjerovjesnik, alejhis-salatu ves-selam, to je zabranio riječima: "Allah je prokleo one muškarce koji oponašaju žene i one žene koje oponašaju muškarce" (Buhari, 5880). Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: "Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, prokleo je onog muškarca koji oblači žensku odjeću i onu ženu koja oblači mušku odjeću" (Ebu Davud, sahih). Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: "Vjerovjesnik, alejhis-salatu ves-selam, prokleo je muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce." (Buhari, 5885)
Muškarcu je zabranjeno da oponaša ženu u onim stvarima koje su karakteristične za ženu, kao što je i ženi zabranjeno da oponaša muškarca u onim stvarima koje su karakteristične za njega. Muškarcu je zabranjeno da oponaša ženu u oblačenju odjeće ili nakita, zabranjeno mu je da oblači i stavlja veo, ogrlice, lančiće, narukvice, halhale, prstenje i slične stvari koje muškarcima nije dozvoljeno nositi. Također, muškarac neće oponašati žene ni u onim postupcima koji su karakteristični za žene: ženski hod, govor i pokrete tijela. Ako mu je takvo što urođeno, onda će nastojati da se od toga postupno odvikne, a ako ne učini, nego ustraje u svom ponašanju, onda će biti izložen kritici.
Taberi kaže: "Muškarcima nije dopušteno da oponašaju žene u odijevanju i nošenju nakita, i obrnuto." (Avnul-ma'bud, 11/105; Ejmen Muzejjen, Enciklopedija islamskog ponašanja, str. 482--489)