Bolest je kušnja koju Allah daje Svom robu, kako bi se pokazala jačina njegove vjere, odnosno imana. Jednako kao što je bolest kušnja za bolesnika, koji u tim trenucima ima potrebu za pažnjom, utjehom i drugom vrstom pomoći, tako je i kušnja za njegove najbliže.
Islam traži od muslimana da vode računa jedni o drugima, kako u stanju sreće, tako i u stanju nevolje i tegobe. Prema tome, veoma je bitno da se sjetimo naše braće muslimana koji su iskušani bolešću, da ih posjetimo i izrazimo svaku vrstu utjehe i podrške.
Ebu Hurejra, radijalllahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kome Allah hoće dobro, stavi ga na kušnju." (Buhari, br. 5645)
Kada Allah Svojim robovima želi dobro, iskuša ih u njima samima, njihovom imetku i djeci, kako bi to iskušenje bilo uzrokom praštanja grijeha i podizanja deredža, stepena. Svaka kušnja za vjernike je dobro i na ovome i na onome svijetu. Dobro je na ovome svijetu jer se na taj način sklanjaju u Allahovo okrilje, dovu Mu upućuju i ponizno šapuću svoje potrebe, dok se dobro na onome svijetu ogleda u tome što im se praštaju grijesi i podižu deredže.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Muslimana ne zadesi ni umor, ni bol, ni briga, ni tuga, ni povreda ni potištenost, pa čak i trn koji ga ogrebe, a da mu Allah time ne oprosti neke od njegovih grijeha." (Muslim, br. 52)
Dakle, svaka bolest, žalost, briga, nedaća, strah, koji zadese muslimana bit će iskup za njegove grijehe. Ako musliman pored toga bude strpljiv i nada se nagradi, dobit će i nagradu.
Bolesnik treba da strpljivo podnese ono što ga je zadesilo jer čovjeku nije dat bolji dar od sabura i ustrajnosti. Suhejb b. Sinan prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čudan li je primjer vjernika! U kakvom se god stanju nađe, on je na dobitku i takav slučaj nije ni sa kim drugim osim s vjernikom: ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvali Allahu i bude nagrađen zbog toga, a ako ga zadesi šta loše, on se strpi, pa mu i to donese nagradu od Allaha." (Muslim, br. 2295)
Dužnost je obići bolesnika muslimana
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da obilazak bolesnika dužnost muslimana prema drugom muslimanu. Alija, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Šest je dužnosti muslimana prema drugom muslimanu: da mu nazove selam kada ga sretne, da mu se odazove kada ga pozove, da mu kaže: 'Jerhamukallah! -- Allah ti se smilovao!' kada on kihne i kaže 'elhamdulillah -- hvala Allahu', da ga obiđe kada se razboli, da mu klanja dženazu kada umre i da mu želi ono što želi samome sebi." (Muslim, br. 39)
Islam je vjera ljubavi i bratstva, i tome podstiče, pa su zbog toga propisana djela i koraci koji vode ka ostvarenju ovih plemenitih ciljeva. Jedan od najvažnijih takvih ciljeva jeste izvršavanje društvenih obaveza među muslimanima, kao što je: širenje selama, odazivanje na njegov poziv, savjetovanje, nazdravljanje onome ko kihne, obilazak bolesnog i prisustvovanje dženazi umrlog.
Bera b. Azib, radijallahu anhu, rekao je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je sedam stvari, a zabranio sedam. Naredio nam je da pratimo dženaze, da posjećujemo bolesne, da se odazovemo onom ko nas pozove, da pomognemo onom kome je nepravda učinjena, da ispunimo zakletvu, da odgovorimo na selam i da onom ko kihne kažemo: 'Jerhamukallah! -- Allah ti se smilovao!', a zabranio nam je da koristimo posude od srebra, da nosimo zlatno prstenje, svilu, brokat, kasij i istebrek (vrste svile)." (Buhari, br. 1239, i ovo je njegova verzija, i Muslim, br. 2066)
Obilazak bolesnika nemuslimana
Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje da se jednom prilikom razbolio jevrejski dječak, koji je služio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio, sjeo kod njegove glave i rekao mu: "Primi islam!" Dječak je pogledao u svoga oca, koji je bio prisutan, i otac mu je rekao da posluša Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, što je dječak i učinio i prihvatio islam, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izlazeći iz kuće, rekao je: "Hvala Allahu koji ga je spasio od Vatre!" (Buhari, br. 23)
Ovaj hadis ukazuje nam na to da trebamo obići čak i bolesnog nemuslimana, ako nam je komšija, poznanik ili poslovni partner.
Vrijednost obilaska bolesnika
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah će na Kijametskom danu reći: 'Čovječe, razbolio sam se, a nisi Me obišao?' Čovjek će reći: 'Gospodaru, kako da Te obiđem? Ti si Gospodar svih svjetova.' Allah će reći: 'Zar nisi znao da je taj i taj Moj rob bio bolestan, a ti ga nisi obišao? Zar nisi znao? Da si ga obišao, Mene bi našao kod njega...'" (Muslim, br. 1990)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Koji god čovjek ujutro krene da posjeti bolesnika, s njim zajedno izađe sedamdeset hiljada meleka, koji za njega mole oprost sve dok ne svane. A ko krene da ga posjeti uvečer, sa njim izađe sedamdeset hiljada meleka koji za njega mole oprost sve dok se ne smrkne." (Ebu Davud, vjerodostojan)
Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada musliman posjeti svog bolesnog brata u vjeri, nalazi se u džennetskoj hurfi sve dok se ne vrati." Neko od prisutnih upita: "A šta je to džennetska hurfa, Allahov Poslaniče?", a on odgovori: "Jedna od džennetskih bašči." (Muslim, br. 1989)
Džennet -- nagrada za obilazak bolesnika
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je svoje ashabe: "Ko je danas zapostio?", a Ebu Bekr je rekao: "Ja!" "Ko je danas od vas klanjao dženazu?", upitao je Poslanik, a Ebu Bekr je odgovorio: "Ja!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellm, ponovo je upitao: "Ko je od vas danas nahranio gladnog?", pa se opet javio Ebu Bekr i rekao: "Ja!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju je upitao: "Ko je od vas danas obišao bolesnika?", a Ebu Bekr se ponovo javio i rekao: "Ja!" Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Koji god čovjek sve to uradi u jednom danu, ući će u Džennet!" (Muslim, br. 44)
Vjerovjesnik, sallallahu aleji ve sellem, zabranio je proklinjanje bolesti
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozoravao je ashabe da ne proklinju bolest i da o njoj ne govore s mržnjom i prezirom. Džabir, radijallahu anhu, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao da posjeti Ummu Saib, koja je imala groznicu, pa je upitao: "Šta ti je?", a ona je odgovorila: "Groznica, Allah joj berićeta ne dao!" Na to je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne proklinji groznicu, jer ona odstranjuje ljudske grijehe, kao što kovački mijeh otklanja trosku od željeza." (Muslim, br. 45)
Lijepo mišljenje o Allahu prilikom bolesti
Bolesnik treba da ima što ljepše mišljenje o svom Gospodaru i da mu je stalno na umu Njegova beskrajna milost. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisi-kudsiju rekao da Allah kaže: "Ja sam onakav kakvim Me Moj rob doživljava i smatra, i s njim sam kada Me se sjeti. Ako Me spomene i sjeti se u sebi, Ja ga spomenem i sjetim ga se u Sebi, a ako Me spomene u društvu, Ja ga spomenem u društvu boljem od njegovog." (Buhari, br. 7405; Muslim, br. 2675)
Riječi: "...onakav kakvim Me smatra Moj rob", znače: "Mogu da uradim s njim ono što on misli da radim s njim", što ukazuje na to da kod vjernika nada treba da prevladava nad strahom.
Hattabi kaže: "O Allahu ima lijep stav i mišljenje onaj ko čini lijepa i dobra djela." Ovim riječima kao da nam želi reći: "Uljepšajte svoja djela i popravit će se i uljepšati se i vaš stav o Allahu." Ako čini loša djela, i njegov stav o Allahu bit će loš. Također, lijep stav može biti i plod nade u oprost, a Allah je plemenit i darežljiv. (Begavi, Šerhus-sunna, 5/273; Ejmen Ahmed Muzejen, Enciklopedija islamskog ponašanja, str. 554)
Zabrana priželjkivanja smrti
Kada bolest pritisne čovjeka ili neka teška situacija, neka ga to ne navodi da počne priželjkivati smrt, nego u tim trenucima treba sačuvati prisebnost i shvatiti to kao vrstu iskušenja, svjestan da mora ostati jak, ustrajan i dostojanstven. Jer, priželjkivanje smrti nije dozvoljeno, shodno hadisu koji se prenosi od Enesa u kojem je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka nipošto neko od vas ne priziva i ne priželjkuje smrt zbog neke nevolje koja ga je zadesila. Ako je već prisiljen na to, neka kaže: 'Allahu, poživi me ako je život bolji za mene, a usmrti me ako je smrt bolja za mene.'" (Buhari, br. 7611)
Savjeti o posjeti bolesnika
• Ne zadržavati se dugo uz bolesnika, jer ga to može itekako zamoriti, kao što kaže arapski pjesnik: "Nije tako teško bolovati kad bi komšije dale mirovati!"
• Nazvati selam bolesniku i prisutnima i, okrenuvši se njemu, zamoliti Uzvišenog Allaha za njegovo ozdravljenje, što će mu dati snagu, uliti nadu i oraspoložiti ga.
• Poslije selama, treba se rukovati s bolesnikom i staviti mu ruku na čelo, jer se time iskazuje naša bliskost s njim i naš pojačani interes za njegovo ozdravljenje.
• Zamoliti bolesnika da prouči dovu za nas, jer se bolesnikova dova ne odbija.
• Ne govoriti uz bolesnika o smrti i ne kazivati ni za čiju smrt, jer bi ga to moglo potresti i negativno na njega utjecati.
• Pohvaliti bolesnika govoreći o njegovim dobrim djelima, ako se kod njega primijeti strah, kako bi se ohrabrio i kako bi stekao lijep stav i mišljenje o Allahu. Mejsur b. Mahrema rekao je: "Kada je Omer bio uboden, osjećao je bolove, pa mu je Ibn Abbas, želeći ga utješiti, rekao: 'Vladaru pravovjernih, bez obzira na sve što te zadesilo, ti si se družio s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i prema njemu si se najljepše ponašao, i bio si mu drag, rastali ste se, a on je bio zadovoljan tobom. Onda si se družio s Ebu Bekrom i prema njemu si se najljepše ponašao, i rastali ste se, a on je bio zadovoljan tobom. Onda si se družio s njihovim prijateljima i prema njima si se lijepo ponašao, pa ako se i od njih rastaneš, rastat ćeš se od njih a oni će sigurno biti zadovoljni tobom.' On mu je rekao: 'To što si rekao za druženje s Poslanikom, alejhis-salatu ves-selam, to je Allahova blagodat i plemenitost.'" (Buhari, br. 3692; Ejmen Ahmed Muzejen, Enciklopedija islamskog ponašanja, str. 550)
• Ne govoriti povišenim tonom, kako ga ne bismo uznemirili.
• Ne prisiljavati ga da jede i pije, jer bi ga to moglo uznemiriti.
• Ponijeti neku hediju bolesniku, što će biti očit znak naše pažnje prema njemu. (Šefik Kurdić, Islamski bonton, str. 338)
• Podsjećanje samrtnika na šehadet: La ilahe illallah. Ako čovjek osjeti da mu je smrt blizu, potrebno je da kaže la ilahe illallah, a oni koji su oko njega da ga podsjete na to, ako se on ne može sjetiti sam. Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Podsjetite svoje umiruće da izgovore la ilahe illallah" (Muslim, br. 916). Dakle, treba podsjetiti one koji su na samrti da izgovore la ilahe illallah i da posljednje što izgovore bude ova rečenica. U tom kontekstu Enes prenosi da je Vjerovjesnik, alejhis-salatu ves-selam, otišao kod nekog čovjeka iz Benu Nedžara da ga obiđe, pa mu je rekao: "Daidža, reci: La ilahe illallah." Čovjek je upitao: "Jesam li ja daidža ili amidža?" Vjerovjesnik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Ti si daidža. Reci la ilahe illa huve." Čovjek je upitao: "Je li to dobro za mene?" Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, rekao je: "Jeste." (Ahmed, 3/152, 154, 268, a hadis je vjerodostojan.)
Kada je riječ o ovom podsjećanju, učenjaci smatraju da to treba činiti na lijep i obziran način i da ne treba vršiti pritisak na čovjeka da to izgovori, ali i da čovjek ne odustaje zbog teškoće stanja i muke, pa da osjeti prezir u srcu i da progovori nešto neprilično. Ako kaže jednom, neće to ponavljati umirućem, nego će reći nešto drugo, a onda opet podsjetiti umirućeg na riječi šehadeta kako bi to bilo posljednje što izgovori. (Nevevi, Šerhu Muslim, 2/580; El-Medžmu, 5/110, El-Mugni, 2/450; Ejmen Ahmed Muzejen, Enciklopedija islamskog ponašanja, str. 556--557)