Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko izgubi abdest, Allah mu ne prima namaz sve dok ponovo ne uzme abdest." (Buhari, 135; Muslim, 225)
Biografija prenosioca hadisa
Ebu Hurejra je hafiz ashaba, oaza znanja i čuvar sunneta. Islamski učenjaci razilaze se u pogledu njegovog imena i imena njegovog oca, čak toliko da su neki učenjaci naveli trideset mišljenja. Najprihvatljivije je mišljenje da je njegovo ime Abdurrahman b. Sahr. Došao je u Medinu krajem šeste hidžretske godine i družio se s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, većinu svog vremena. Ni vrućina ni glad ni žeđ nisu ga spriječili u pamćenju hadisa, tako da je, iako u kratkom vremenu u odnosu na druge ashabe, zapamtio najviše hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upravo zbog toga su ga islamski učenjaci nazvali hafiz ashaba.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: "Tako mi Allaha, koji god musliman čuje za mene, zavoli me." Njegova majka ostala je nevjernica nakon što je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, primio islam. On ju je uporno pozivao u islam, ali je ona odbijala da prihvati novu vjeru. Dok ju je on uporno pozivao, ona mu je jednom prilikom rekla nešto ružno o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, što ga je mnogo ražalostilo, pa je otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, plačući i tada je zamolio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha da je uputi na Pravi put, što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i učinio. Dova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je primljena. Kada je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, otišao kući, zatekao je majku da se već okupala i izgovorila šehadet. Tada se Ebu Hurejra, radijallahu anhu, vratio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, plačući od dragosti i zatražio je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da zamoli Allaha da njega i njegovu majku učini omiljenim kod vjernika. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zamoli Allaha ovim riječima: "Allahu naš, učini ovog svog malog roba i njegovu majku omiljenim kod vjernika i učini da vjernici također postanu dragi njima." (Muslim, 2491)
Ebu Hurejra je umro 57. hidžretske godine, a ukopan je pored Poslanikove džamije u mezarju Bekia.
Komentar hadisa
• Riječ kabul -- primanje djela može biti dvojako, i to primanje u smislu ispravnosti i primanje u smislu nagrade. Kada govorimo o primanju djela u smislu ispravnosti, to podrazumijeva da djelo u osnovi nije ispravno i kao takvo neće biti primljeno, a kada govorimo o primanju djela u smislu nagrade, to podrazumijeva da je djelo ispravno obavljeno, ali da zbog određenih faktora nagrada nije potpuna. Ukoliko je djelo ispravno, ali nagrada umanjena, tada osoba ne mora ponoviti to djelo. Međutim, ukoliko djelo u osnovi nije ispravno, tada je osoba obavezna da ga ponovi. Iz ovoga vidimo da primanje djela u smislu ispravnosti ne podrazumijeva nagradu za djelo, dok primanje u smislu nagrade podrazumijeva da je djelo ispravno.
• U ovom hadisu se pod riječima "Allah ne prima" podrazumijeva prva vrsta primanja, to jest neispravan je namaz osobe bez abdesta. Shodno ovom hadisu, ovdje se misli na one stvari koje poništavaju pravnu čistoću poput velike i male nužde, puštanja vjetra i dubokog sna, a ne misli se na džunupluk jer se stanje džunupluka ne može otkloniti uzimanjem abdesta.
• Izraz namaz općenito je spomenut u ovom hadisu, što može da podrazumijeva obavezne i dobrovoljne namaze. Prema ovom hadisu, obaveza je uzeti abdest ukoliko želimo obaviti dženaza-namaz, i ovo je mišljenje većine islamskih učenjaka, dok imam Ebu Hanifa kaže da abdest nije uslov za ispravnost dženaza-namaza. Ispravno je mišljenje većine islamskih učenjaka.
• Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, "sve dok ponovo ne uzme abdest" podrazumijevaju da je osoba u mogućnosti da uzme abdest, a mogućnost znači da osoba ima vode, a ukoliko ne bi imala vode, onda bi pribjegla zamjeni za abdest, a to je tejemum.
• Kako će u pogledu obavljanja namaza postupiti osoba koja nije u mogućnosti uzeti ni abdest ni tejemum? U pogledu ovog pitanja islamski učenjaci imaju više mišljenja.
-- obavit će namaz u stanju u kakvom se nalazi, to jest bez abdesta;
-- neće obaviti namaz niti ga mora ponavljati;
-- obavit će namaz, ali ga mora ponoviti kada bude u prilici da uzme abdest ili tejemum;
-- obavit će namaz tek kada bude u prilici da uzme abdest ili tejemum.
Ispravno je mišljenje, a Allah najbolje zna, da će osoba klanjati u stanju u kojem se nalazi, a zbog događaja koji se desio ashabima kada su tražili Aišinu, radijallahu anha, ogrlicu koju je izgubila na putovanju, pa ih je zatekao namaz, a nisu imali vode, tako da su klanjali bez abdesta. Kada su došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ispričali su mu šta se desilo, pa je Allah objavio ajet o tejemumu (Buhari, 336; Muslim, 367) i tom prilikom nije im naređeno da ponove namaz.