El-Asr - Allahov Poslanik i neistomišljenici

Rasprave, diskusije, razilaženja u vezi sa određenim pitanjima sastavni su dio našeg života i često se nađemo u situacijama kada se u mišljenju razilazimo s nekim ili svjedočimo verbalnim sukobima drugih. Takve situacije pogoduju samo jednom stvorenju -- šejtanu, koji se raduje raspravama jer one uglavnom rezultiraju prekidanjem bratskih i prijateljskih veza i pojavom mržnje među muslimanima. Šejtan podstiče na raspravu jer je izgubio nadu da će sljedbenike Allahovog Poslanika odvesti u mnogoboštvo, pa ih, koliko je u mogućnosti, makar raspravom pokušava udaljiti jedne od drugih i posijati mržnju među njima.

Džabir, radijallahu anhu, kazuje: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Doista je šejtan izgubio nadu da će ga klanjači na Arabijskom poluostrvu obožavati, ali nije izgubio nadu u ubacivanje mržnje među njih.'" (Muslim, br. 2812)

U Knjizi našega Uzvišenog Gospodara i Vjerovjesnikovom sunnetu nalaze se savjeti i smjernice kako se odnositi prema neistomišljeniku, prema onima koji pokreću raspravu, čine djela kojima žele druge isprovocirati, omalovažiti i ismijati.

Naš Gospodar kaže: "Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati." (Fussilet, 34)

Kada naš sagovornik loše postupi prema nama, uputi nam neprimjerene riječi, mi uzvratimo lijepim, na namrgođenost uzvratimo osmijehom, na okretanje selamom i pozdravom, očekujmo od takvih naših postupaka samo dobro.

Kada dođe šejtan da nam napuni prsa i srce lošim mišljenjem o našem bratu muslimanu, kada nas podsjeti na njegove riječi o nama i loše postupke prema nama, uzurpiranjem našega prava, lošem govoru o nama, neka nam je na znanje da će se, ukoliko se prepustimo takvim mislima, neprijateljstvo samo još više povećati među nama. Zato trebamo biti oprezni i prema svome neistomišljeniku treba da se odnosimo na način suprotan od načina kakav on želi, što znači da svom oponentu treba da oprostimo, pređemo preko njegove greške, dovimo za njega na svojim sedždama... I, znajmo da je to teško samo na početku. Međutim, završetak svega toga jeste džennet na dunjaluku, prije ahireta. Džennet na dunjaluku je širokogrudnost, smiraj u prsima, čista duša i srce, slast u pokornosti i ljepota vjere. Za ovo je potrebno veliko strpljenje.

Samo strpljivi i Allahu pokorni mogu na zlo uzvratiti dobrim, jer to Allah traži od njih. Onaj koji nije strpljiv i koji ne žuri sa provedbom naredbi svoga Gospodara, teško da će moći preći preko greške, teških riječi -- naročito ukoliko vrijeme potraje, pa šejtan uveća problem. Zbog toga Allah kaže da to ne mogu postići osim strpljivi. Takvo nešto ne mogu učiniti osobe slabe volje, već one koje se mogu suzdržati i šejtana nadvladati.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao predvodnik strpljivih i odlučnih, prelazio je preko loših postupaka, opraštao pogreške, strpljivo podnosio to što su se drugi prema njemu neprimjereno ponašali.

Brojni su primjeri koji govore o tome da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio mišljenja drugih iako je već bio formirao svoje vlastito mišljenje, pa čak i postupio prema njemu.

Primjer sa Bedra

Nakon što je prikupio detaljne informacije o kurejšijskim snagama, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, požurio je da prije mnogobožaca stigne na izvore Bedra kako bi ih spriječio da se domognu vode. Ulogorio se kod prvog izvora do kojeg su stigli i tada je Hubab b. Munzir upitao: "Allahov Poslaniče, je li ti Allah naredio da se ulogoriš na ovom mjestu pa nemamo izbora da se pomaknemo ni nazad ni naprijed, ili je ovo stvar procjene, rata i varke?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "To je stvar procjene, rata i varke." Hubab je onda rekao: "Allahov Poslaniče, ovo nije dobro mjesto za logor, nego povedi ljude i ulogori se do izvora najbližih kurejšijskoj vojsci, zatim iskopajmo kanal i napunimo ga vodom, a onda zatrpajmo bunare. Tako ćemo tokom borbe mi imati vodu za piće, a oni neće." Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio je njegovo mišljenje i ulogorio se ispred Kurejšijama najbližeg bunara, a nakon toga iskopani su kanali koji su napunjeni vodom, a bunari su zatrpani. (Mervijat gazveti Bedr, str. 165. Priča o Hubabu pojačana je različitim predajama, što je podiže na stepen hasen-hadisa.)

Iz ove predaje možemo zaključiti da se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije oslanjao samo na vlastito mišljenje, niti je stavove drugih tumačio kao pokušaj da mu preotmu vlast. Prihvatao je mišljenje svakog pojedinca jer možda mu onaj od koga se i najmanje nada ponudi najbolji savjet. Bio je spreman saslušati svaki prijedlog i prihvatiti najbolje rješenje, svejedno bilo to njegovo ili mišljenje nekoga drugog.

Primjer sa Uhuda

Nakon što je sakupio detaljne informacije o vojsci mnogobožaca, koja se kretala prema Medini, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sazvao je ashabe da se na šuri s njima dogovori hoće li ostati u Medini i utvrditi se u njoj ili će izaći u susret neprijatelju. On je smatrao da trebaju ostati u Medini, pa je rekao: "Ona nam je neprobojni štit." Predložio je borbu u Medini jer su branioci hrabriji i odlučniji u odbrani kada znaju da brane svoje porodice, žene i djecu i njihovu čast. Također, ukoliko se borba bude odvijala u Medini, tada će u borbi uzeti učešće i žene i djeca, svako na svoj način, čime će se udvostručiti broj branilaca.

Međutim, većina je htjela izaći u susret neprijatelju, pa se nije složila s mišljenjem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da su prihvatili, bilo bi im bolje. Većina onih koji su tražili izlazak u susret neprijatelju propustili su Bitku na Bedru i znali su koliku vrijednost imaju njeni učesnici, pa su rekli: "Allahov Poslaniče, povedi nas na neprijatelje!"

Uporno su to tražili od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer su željeli borbu s neprijateljem, nakon čega je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u kuću i obukao borbeni oklop. Okupljeni ljudi pokajaše se i rekoše: "Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, primoran je na nešto što ne želi, pa ti, Hamza, otiđi i reci Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: 'Šta god ti narediš, mi ćemo te slijediti u tome.'" Hamza je otišao i rekao: "Allahov Vjerovjesniče, ljudi se kaju i poručuju da će slijediti tvoje naredbe." Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Kada vjerovjesnik odjene borbeni oklop, ne dolikuje mu da ga skine prije nego što uđe u borbu." (Ahmed, br. 14787; Darimi, br. 2205. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Sahihi, br. 1100)

Poslanik prihvata mišljenje jevrejskog učenjaka

Katila, kćerka Sajfija el-Džuhenija, kazuje: "Jedan rabin došao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'O Muhammede, dobar ste vi narod, samo kad još ne biste činili širk Allahu!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, začuđeno ga upita: 'Subhanallah! Kako to?!' Na to rabin reče: 'Kada se zaklinjete, vi kažete: Tako mi Kabe!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, malo je zašutio, a nakon toga reče: 'Ko bude htio da se zaklinje, neka se zaklinje Gospodarom Kabe!' Tada je rabin rekao: 'O Muhammede, divan ste vi narod, kada ne biste Allahu drugog ravnim smatrali!' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo začuđeno reče: 'Subhanallah! Kako?!' 'Vi govorite: Ono što hoće Allah i što hoćeš ti!', reče rabin. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, malo zašuti, a zatim reče: 'Onaj koji kaže: 'Ono što Allah hoće', neka nakon toga kaže: 'A zatim ti.'" (Ahmed, br. 27093; Ibn Madža, br. 2118; Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Sahihul-džamiu, br. 6214; i spomenuo ga također u Sahihi, br. 1166)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne samo da je slušao i prihvatao mišljenja koja se nisu ticala vjere, već je slušao i prihvatao čak i akaidske činjenice od jevreja. Kada je uvidio istinitost tih riječi, nije se uzoholio i odbio ih, već ih je potvrdio i prihvatio.

Poslanik je nastojao pridobiti neistomišljenike

Svima nam je poznato da postoje dvije metode da bi se postigla poslušnost drugih:

• metoda stroge naredbe i zahtijevanja bespogovorne poslušnosti i

• metoda pridobivanja blagim riječima i postupcima.

Proučavajući životopis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jasno uviđamo da je on u većini situacija, ako ne i u svim, odabirao metodu pridobivanja drugih blagim riječima i postupcima i nije se oslanjao na svoju snagu i moć. To je smatrao ispravnom metodom i od Uzvišenog Allaha propisanom, kako je Svevišnji Allah i rekao o tome: "Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si grub i tvrda srca bio, razbježali bi se iz tvoje blizine." (Alu Imran, 159)

Uvidio je da bi, ukoliko bi se grubo ophodio prema svojim neistomišljenicima, nad njima demonstrirao svoju silu, to moglo dovesti do pometnje među članovima mlade zajednice. Vjerovatno da bi se neko našao i stao na stranu onoga prema kome se ponijelo grubo, bez obzira na to bio on u pravu ili ne.

Sljedeći primjer na najslikovitiji način govori nam o strpljivosti i pronicljivosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na iskušenjima koja nisu bila nimalo mala.

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, kazuje: "Nakon Bitke na Hunejnu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom dijeljenja dao je nekim ljudima prednost nad drugima. Dao je Akreu b. Habisu stotinu deva, Ujejni isto toliko, a i drugim arapskim velikodostojnicima dijelio je mnogo, dajući pri dijeljenju prednost jednima nad drugima, pa je neki čovjek rekao: 'Allaha mi, ovo je nepravedno i ovom podjelom ne želi se Allahovo zadovoljstvo.' Rekao sam: 'Tako mi Allaha, obavijestit ću o ovome Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.' Kada sam ga obavijestio, lice mu je pocrvenjelo, i rekao je: 'Pa ko je pravedan ako nisu pravedni Allah i Njegov Poslanik?!' Potom je rekao: 'Neka se Allah smiluje Musau, uznemiravan je više od ovoga, ali je strpljivo podnosio!' Rekao sam: 'Ja s njim više nikada neću razgovarati.'" (Buhari, br. 3150; Muslim, br. 1062)

Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijeda: "Išao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a na njemu je bio nedžranski ogrtač debelog poruba. Tada ga je sustigao jedan beduin, uhvatio ga za ogrtač i snažno povukao. Pogledao sam i vidio da se porub ogrtača urezao oko vrata Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Beduin je rekao: 'Muhammede, reci da mi daju nešto od Allahovog imetka koji se nalazi kod tebe.' Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se prema njemu, nasmiješio se i naredio da mu daju ono što traži." (Buhari, br. 6088)

Pokušajmo razmisliti o postupku ovog Arapina prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Nije se zadovoljio oštrim govorom, već ga je povukao snažno za ogrtač, koji je ostavio trag na Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, tijelu, zatim ga je pozvao po imenu, kao da doziva nekoga od svoje djece, a Allah je naredio da se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, obraćaju ne izgovarajući njegovo ime, nego nazivajući ga poslanikom ili vjerovjesnikom. Međutim, ovaj Arapin ničim se od toga nije zadovoljio, pa je čak i svoju potrebu iskazao na grub i drzak način, tražeći Allahov imetak koji se nalazi kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

I pored svega toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao mu se i naredio da mu daju ono što je tražio. Ovaj slučaj sam po sebi govori koliko je samo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio strpljiv i pažljiv: "I doista si ti na posebnom stepenu morala." (El-Kalem, 4)

Poslanikova pravednost prema neistomišljenicima

Aiša, radijallahu anha, rekla je: "Skupina ehlul-kitabija prošla je pored Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su mu rekli: 'Es-samu alejkum! -- Neka je smrt na vas!' Ja sam to shvatila pa sam rekla: 'I na vas neka je smrt i prokletstvo!' Na to mi je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Polahko, Aiša. Uistinu Uzvišeni Allah voli blagost u svemu!' Rekla sam: 'Allahov Poslaniče, zar ne čuješ šta kažu?!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'I ja sam rekao: I neka je na vas.\'" (Buhari, br. 5678; Muslim, br. 2165)

U predanju koje bilježe Ahmed i Ibn Huzejma, rahmetullahi alejhima, navodi se: "Pogledao je u mene i rekao: 'Šta ti je?! Uistinu Allah ne voli razvrat niti razvratne riječi. Rekli su nam nešto i mi smo im to odvratili. Nama ništa neće nauditi, a njih će pratiti do Sudnjeg dana.'" (Ahmed, br. 13555; Ibn Huzejma, br. 547)

Ovi nisu bili muslimani, već naprotiv, ljudi koji su najveći protivnici vjernicima. Svjesno su ovom dovom htjeli da naude najplemenitijem i najčasnijem poslaniku, predvodniku svih ljudi, koji je, također, bio i vođa države u kojoj su oni živjeli. Međutim, i pored svega toga, nije ih ukorio, naprotiv, ništa nije dodao, već je samo njihovu dovu vratio njima. Na njihovu uvredu uzvratio je na isti način bez pretjerivanja, suzdržao se od toga da loše riječi uputi svojim neistomišljenicima. Kada im se Aiša, radijallahu anha, žestoko usprotivila, pojasnio joj je da Uzvišeni Allah voli blagost, a da prezire razvrat i pogrdne riječi.

Ovakvim postupcima, lijepim ponašanjem, pravednošću, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, plijenio je srca čak i svojih neprijatelja toliko da ih je njegovo ponašanje podsticalo da prihvate istinu i islam ili da ne uznemiravaju muslimane.

Džabir b. Abdullah prenosi da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon bitke Zatur-rika odmarao pod jednom palmom. Muslimani su mislili da spava pa su ga ostavili da se odmori. Utom mu je prišao jedan čovjek za koga kažu da se zvao Gavres b. Haris, i stao iznad glave Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa sabljom u ruci, a zatim uzviknuo: "Ko će te sad spasiti od mene?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Allah." Sablja je ispala iz ruke tog čovjeka, pa ju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo od njega, a zatim upitao: "Ko će tebe sad spasiti?" Ovaj je rekao: "Lijepo postupi prema meni!" Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: "Svjedočiš li da nema istinskog boga osim Allaha i da sam ja Allahov poslanik?" Čovjek je rekao: "Obećavam ti da se neću boriti protiv tebe, niti ću biti s narodom koji se bori protiv tebe." Tada ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pustio. Kada je ovaj čovjek došao svome narodu, rekao je: "Dolazim vam od najboljeg čovjeka." (Muslim, br. 843)

Dakle, nije se svetio niti srdio radi sebe, već je prelazio preko loših postupaka i riječi koje su bile upućene njemu i praštao. Zbog toga, budemo li se bojali Allaha u pogledu onoga koji se ne boji Allaha po pitanju nas, budemo li saburali na njihovim uznemiravanjima, i ako ne budemo prelazimo Allahove granice prema onome ko loše postupi prema nama, naš krajnji cilj je poznat. Dovoljno nam je da se prisjetimo kazivanja o Jusufu, alejhis-selam, i o njegovim iskušenjima, o njegovoj strpljivosti, čuvanju Allahovih granica, nakon čega ga je Allah uzdigao nad onima koji su mu spletke činili. Završnica je pripala Jusufu. Rekli su: "'Ti si doista Jusuf?' Rekao je: 'Jeste, jesam, ja sam Jusuf, a ovo je moj brat. Allah nam je ukazao Svoje blagodati. Jer doista onome koji bude bogobojazan i strpljiv, Allah neće poništiti djela i zapostaviti nagradu dobročinitelja.'" (Jusuf, 90)

Do ovakve lijepe završnice treba dosljedno slijediti svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam je svima najbolji uzor!