El-Asr - Aminino ogledalo

Tog toplog nedjeljnog jutra, dok se dječiji žamor i smijeh širio ulicom, a jutarnji zrak miješao sa mirisom lipe, Amina je sjedila za svojim radnim stolom. Svako novo jutro mirisalo je na nove školske izazove i svakog novog jutra rasla je Aminina čežnja za novim otkrićima i znanjem. Ali, jutros je uz to rasla i njena frustracija. Imala je poteškoće sa projektom koji do sutra treba biti gotov. I uopće joj nije bilo jasno zašto je učiteljica u prvim sedmicama poslije raspusta dijelila projekte i testove, kao da ih neće biti dosta tokom cijele školske godine.

Amini naprosto nikako nije polazilo za rukom crtanje složenih figura, pa se time i gasila njena motivacija i želja da ovaj prvi projekat u ovoj školskoj godini uspješno okonča. "Ovo učiteljica nama namjerno daje ovako složene zadatke, da nam oteža novu školsku godinu", sumnjičava je bila Amina. Dječiji smijeh koji je dolazio s ulice postajao je sve jači i pozivao je Aminu da istrči iz sobe i prepusti se toj bujici radosti. Na kraju, bijesna i razočarana, baci olovku i svesku i briznu u plač: "Ovo je tako glupo! Nikada neću biti dobra u ovome!"

Njena majka, čuvši plač, ušla je u sobu. "Šta se dogodilo, Amina?", upitala je nježno.

Amina duboko uzdahnu. "Preteško je. Ne mogu nacrtati ove složene oblike. Imam isti problem kao i prošle godine!"

Majka je sjela pored nje i rekla: "Potrebna ti je pauza."

"Mama, ti ne razumiješ! Moram ovo da završim do sutra. A preteško je. Nikako mi ne uspijeva. Svi će imati bolji rad od mene", govorila je Amina kroz plač.

"Vidim da si uzrujana i tužna. U takvom stanju zasigurno ne možeš napredovati sa svojim projektom. Zato predlažem da izađemo u šetnju", dodade mama.

Dok su tako šetale, majka otpoče razgovor: "Da li znaš da profesionalni sportisti, košarkaši naprimjer, nakon odigrane utakmice odgledaju snimak utakmice?"

"Stvarno?! Hm, to nisam znala. A zašto?", radoznalo upita Amina.

"Oni to rade kako bi analizirali svoju igru i razmislili o tome šta je išlo dobro, a i šta bi naredni put trebalo biti bolje. Na taj način uče iz svog iskustva i razmišljajući o svojim postupcima prave plan za sljedeći put kad budu igrali. Naprimjer, ako primijete da stalno gube loptu, onda razmišljajući o tome uče kako da sljedeći put obrate više pažnje o poziciji protivničkih igrača. Taj proces razmišljanja o onome što nam se desilo, kako smo nešto odradili, koliko smo truda uložili i kako sljedeći put možemo postupiti, jednom riječju naziva se refleksija. Refleksija doslovno znači da zastanemo na trenutak i razmislimo o sebi, svom trudu i svojim postupcima", objasni majka.

"Opet sam nešto novo naučila", osmjehnu se Amina. "Znači, košarkaši nakon odigrane utakmice kroz refleksiju uče kako da narednu utakmicu odigraju bolje i uspješnije", zaključi ona.

"Upravo tako. Ali to ne rade samo košarkaši, nego i studenti na fakultetu, i učenici, i svi oni koji žele da u nečemu postanu bolji i uče iz svojih postupaka.

Znaš li da su i vjernici stalno u stanju refleksije? U suri El-Kijama Uzvišeni Allah zaklinje se dušom koja sebe kori. Neki učenjaci tefsira objasnili su da se Allah Uzvišeni u ovim ajetima zaklinje ljudima koji stalno gledaju sebe i razmišljaju o svojim postupcima, što ih dovodi do toga da se neprestano usavršavaju i razvijaju.

A znaš, Allah Uzvišeni kune se u Kur'anu samo lijepim i važnim stvarima, kao naprimjer, Suncem i Mjesecom. Iz toga možemo zaključiti da je biti samokritičan, razmišljati o svojim postupcima i ponašanju jedna od lijepih osobina vjernika. Jer, vjernik konstantno teži poboljšavanju svojih djela.

Osim toga, Božiji poslanici odabrani su i najbolji ljudi koji su hodali zemljom. Allah Uzvišeni na nekoliko mjesta u Kur'anu pokazao nam je šta su poslanici radili kada su shvatili da su pogriješili. Tako su prvo analizirali sebe i priznali svoje greške. Tako je, naprimjer, Junus alejhis-selam, nakon svoje greške, rekao: "Nema boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam se prema sebi ogriješio." (El-Enbija, 87)

A šta radimo mi, obični ljudi?! Mi uglavnom gledamo šta drugi rade i u tuđim greškama tražimo opravdanje za lične neuspjehe. Obraćajući pažnju na druge, mi ustvari zaboravljamo sebe. A ne treba tako. I upravo oni koji traže krivca u drugima ne razmišljaju o sebi i svojim postupcima, a to je za uspjeh jako potrebno."

Amina je pomno slušala majku, ali nije ništa govorila. Počela je razmišljati o projektu koji treba da završi. "Mislim da bih više trebala vježbati crtanje osnovnih oblika prije nego što pređem na složene", kratko je odgovorila mami kad je upitala ima li plan kako će dalje nastaviti sa svojim radom.

Kada su se vratile kući, Amina je sjela za sto s novim stavom i odlučnošću. Ovaj put, pažljivo je promatrala osnovne oblike i polako ih povezivala u složenije figure. Postepeno, njen crtež počeo je izgledati mnogo bolje.

Zadovoljna rezultatom, pokazala je svoj rad majci. Majka je bila impresionirana njenim napretkom i pohvalila ju je: "Ovo je fantastično, Amina! Vidim da si se puno potrudila."

Amina je bila tako ponosna na sebe. "Znaš, mama, ovo sam postigla refleksijom. Poslije naše zajedničke šetnje uzela sam svoj prošli rad i primijetila da prilikom crtanja pravim iste greške kao i prošli put, pa sam odlučila da pažljivije crtam svaku figuru i korak po korak provjerim gdje griješim. Ispostavilo se da griješim u mjerama. Kad sam to uvidjela, zadatak je postao puno lakši", zadovoljna je bila Amina.

"Još nešto sam zaključila", dodade Amina. "Refleksija je ustvari ogledalo. Onaj koji razmišlja o svojim postupcima je kao onaj ko ima ogledalo -- tačno vidi koji dio lica mu je umazan i šta treba umiti. A onaj koji ne razmišlja o sebi -- on nema ogledala, pa čak i ne vidi da je sav prljav!"

"Dobar zaključak! Tako sam ponosna na tebe!", reče majka i privi Aminu u najtopliji zagrljaj.