Uzvišeni Allah podario nam je da se razlikujemo u izgledu, karakteru, temperamentu i u mnogim drugim detaljima. No, ta raznolikost ima svrhu da nas preispita, osnaži i na kraju ujedini. Uzvišeni kaže: “...Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.” (El-Furkan, 20)
Allahov dar Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste blagost kojom je okupio ljude oko sebe. To je osobina koja štiti od grubosti i koja jasno i nedvosmisleno donosi uspjeh u kontaktima sa ljudima. Uzvišeni kaže: “Allahovom milošću, ti si blag prema njima, a da si grub i tvrda srca bio, sigurno bi pobjegli na sve strane od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, na Allaha se osloni; Allah, doista, voli one koji se na Njega oslanjaju.” (Alu Imran, 159)
Imam Taberi kaže: “Ovaj ajet ukazuje nam na to da je Uzvišeni Allah očistio i sačuvao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od grubosti i strogoće, i da ga je učinio bliskim vjernicima i samilosnim prema njima.” (Džamiul-bejan)
Blagost je znak da nam Allah želi dobro
Kada činimo dovu za nekog ko nam je učinio neko dobro, tražimo od Allaha da mu podari dobro i to je jedan od najljepših načina zahvale insanu na dobročinstvu. S druge strane, veoma je interesantno da je jedan od dokaza da Uzvišeni Allah nekome želi dobro upravo blagost koju mu podari, a predaju o tome prenosi Aiša, radijallahu anha, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada Allah nekoj porodici želi dobro, onda među njih unese blagost” (Ahmed, hadis je vjerodostojnim ocijenio šejh Albani u svome djelu Sahihul-džami es-sagir). U drugoj predaji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je blag i voli blagost. Allah zbog blagosti daje ono što ne daje zbog strogoće ili nečega drugog” (Muslim). U hadisu koji bilježi Ebu Davud, Džabir, radijallahu anhu, kaže: “Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zaostajao bi u hodu – dakle u karavani – pa bi priticao u pomoć slabima, pomagao bi im da uzjašu i molio se za njih.” (Ebu Davud)
Snaga blagosti
Blagost je snaga kojom se na najefikasniji način osvajaju i omekšavaju ljudska srca. Čitali smo i slušali brojne hadise u kojima se opisuje upravo metoda blagosti kao metoda koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primjenjivao u odgoju svojih ashaba. Blagost je ustvari princip i način poslaničkog djelovanja i pristupa ljudima. Ebu Hamid el-Gazali, rahimehullah, kazao je: “Blag govor će omekšati i srca koja su tvrđa od stijene, ali će grub govor učiniti grubim čak i ona srca koja su mekša od svile.” (Et-Tebberul-mesbuk, 113)
Vjernikovim karakterom dominira blagost i pažnja
Vjernik ne lomi. Da, ne lomi tuđa srca. Niti pravi nered u svom, niti u životu zajednice. Pažljiv je i blag – kao pčela! Tako je i opisan riječima Allahovog poslanika, sallallahi alejhi ve sellem: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, zaista je mu’min – vjernik poput pčele, koja jede samo ono što je dobro, daje samo dobro i kada sleti (na cvijet), ne polomi niti pokvari.” (Ahmed, vjerodostojan)
Šejh Aid el-Karni u svojoj knjizi Haritatu-tarik inspirativno je napisao:
“Ne lomi tuđa srca, jer ih je teško ponovo vratiti u prvobitno stanje! Lomljenje srca može biti raznoliko. Srce siromaha se lomi ohološću pred njima, prenaglašavanjem blagodati koje su nam date i pretjeranim gizdanjem. Srce učenog se lomi nepristojnim ponašanjem prema njima i nepriznavanjem njihove zasluge. Srca običnih ljudi lome se nipodaštavajući ih i poigravajući se s njima. Srca djece lomimo sputavajući ih i grubo se ophodeći prema njima. Ne lomi tuđa srca, već ih zacjeljuj svojom dobrotom, osjećajnošću, ljepotom ophođenja i plemenitošću. Na taj način ćeš se nastaniti u njihovim srcima i zadobiti njihovu ljubav, poštovanje i divljenje.
Najteže je biti blag prema najbližima
Najviše je blagosti potrebno među onima koji su jedni drugima najbliži. Blagost u porodici, poslovnom okruženju, među rodbinom i ostalim užim krugovima čovjekovog djelovanja uvijek je na udaru kako zbog djelovanja ljudskog nefsa na nju, tako i zbog šejtanskih nastojanja da upravo na tom polju ukloni blagost kako bi šteta u poremećaju datih odnosa bila neotklonjiva. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je ustrajan u upozoravanju na opasnost ugrožavanja integriteta i važnosti tog bliskog kruga ljudi sa kojima živimo i radimo.
Čovjek često zaboravi da je blagost koju pokazuje prema svom malom djetetu kroz zagrljaje i poljupce djelo za koje će biti nagrađen. Ibn Bettal el-Maliki, rahimehullah, kazao je: “Samilost prema malom djetetu, grljenje, ljubljenje i blagost prema njemu djela su koja Allah voli, kojima je zadovoljan i zbog kojih nagrađuje!” (Šerhu Sahihil-Buhari, 211/9)
S druge strane kad god se insan uzdigne nad drugima grubošću i silom, treba da se sjeti Onoga Koji je nadmoćan nad svim stvorenjima. Naime, prenosi se od Ebu Mesuda el-Ensarija da je kazao: “Udario sam svoga slugu bičem, te sam iza sebe čuo glas: ‘Znaj, Ebu Mesude.’ Taj glas nisam razumio jer sam bio previše ljut. Nakon što se približio, uvidio sam da je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te je opet rekao: ‘Znaj, Ebu Mesude.’ Nakon toga, bacio sam bič iz ruke, a on je kazao: ‘Znaj, Ebu Mesude, da je Uzvišeni Allah moćniji od tebe više nego ti od ovog momka.’ Tada sam rekao: ‘Nikada više neću udariti slugu.’” (Muslim)
Najveća snaga u odnosima među ljudima jeste blagost, a srdžba, nasilje i grubost jasne su osobine slabih i neizgrađenih ličnosti koje moraju učiti graditi sebe i čuvati druge od sebe. Blago li se onome ko je blag! Darovan je blagom neizmjernim. Kako je samo siromašan svaki od nas kome je uskraćena blagost.
Blagost je lekcija koja se uči i živi svakog momenta. Trening blagosti jedan je od tretmana koji će najviše doprinijeti našem ljepšem izgledu bilo da se radi o muškarcu ili ženi.
Molim Uzvišenog da nas opskrbi blagošću i da prema nama na Sudnjemu danu bude blag.