Neosporno je da su Bošnjaci, iako mali narod, ostavili trajni trag i dali doprinos ostvarenju muslimanskih interesa čije se refleksije osjete i danas. Međutim, da li je to prepričana priča, da li narod koji sačinjava svega 0,1 % muslimanske zajednice ima danas ikakav značaj i ulogu!?
Bez obzira na činjenicu da je došlo do ukidanja hilafeta i da muslimani više ne žive u jednoj državi, ipak je vjersko, duhovno jedinstvo muslimana opstalo i koncept ummeta – zajedice muslimana vidan je i danas. Upravo onako kako je Nu’man b. Bešir prenio od našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Vjernici su u međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećajnosti poput jednog tijela: kada jedan njegov organ oboli, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže sa nesanicom i groznicom.” (Muttefekun alejhi: Buhari, 6011, i Muslim, 2586)
Ovim hadisom opisana je povezanost muslimana bez obzira na različitost rasa, nacija ili država u kojima živimo. Kada su napadnuti muslimani Bosne, cijeli je ummet imao groznicu.
Pažnja zbog rata i divljenje zbog otpora
Muslimani Jugoslavije, utapanjem u nove vrijednosti, sve više su se udaljavali od samih sebe, pogotovo jer vjera nije imala svoje mjesto i jer su postojale snage koje su imale pretenzije prema našim zemljama i imecima. U kratkom periodu u svakoj čaršiji došlo je do uništenja trećine ili više muslimanskih vjerskih objekata, a i preostali su bili van svoje osnovne funkcije. Godine 1952. u potpunosti se ukidaju mektebi, a podatak da je Islamska zajednica BiH iz komunizma izašla sa svega 5% vakufa s kojima je gruntovno raspolagala govori dovoljno. Sve navedeno je neminovno vodilo i prema pokušaju biološkog uništenja, što je otpočelo agresijom 1992.
Tada, taj period, sada već naše historije, privukao je pažnju svjetske javnosti i ponovo aktuelizirao našu pripadnost ummetu. Muslimani cijelog svijeta odobrili su i pomogli našu borbu i pravo na postojanje. Tokom obilaska mnogih muslimanskih zajednica po svijetu još se mogu sresti aktivisti koji su bili uključeni u lobiranje i sakupljanje sredstava za pitanje muslimana Bosne. Takvo nešto desilo nam se i tokom posjete Španiji gdje smo u jednom islamskom centru sreli imama koji je jako dobro poznavao određene javne ličnosti našega prostora, a sve iz dana saradnje tokom odbrane od agresora.
O našem pitanju govorilo se i u centrima muslimanskog svijeta. Mnogobrojne su fetve kojima se odobrava naša borba i kojima se apelira na muslimane da nas pomognu u tome. U tim godinama, u haremima Meke i Medine, u ramazanu, dova za Bosnu bila je neizostavni dio noćnih namaza, tako da je tačno da se “otpor Bosne čuo do neba”.
Uspjeh da sačuvamo suverenitet i cjelovitost Bosne i Hercegovine izazivao je divljenje i bio nadahnuće muslimanima diljem svijeta. U knjižarama Hidžaza mogu se naći knjige koje govore o ovom pitanju.
Još iz 1993. nalazimo knjigu Pitanje Bosne i Hercegovine: historijska i društvena studija, sirijskog autora Erkama ez-Zu’bija, koju je objavila izdavačka kuća iz Libana, na 111 stranica.
Knjiga Kršenje ljudskih prava u Bosni i Čečeniji štampana je 1422. godine po Hidžri, što odgovara 2001., i u njoj je izdavačka kuća iz Rijada na 340 stranica izložila istraživanje dr. Alije b. Abdurrahmana et-Tajjara.
Interesantno da je Bosna bila nadahnuće za nastanak nekih pjesama, pa je tako Svjetska liga islamske književnosti 2005. godine objavila Divan Bosne i Hercegovine, koji sačinjava izbor pjesama članova Lige. Na 123 stranice nalazi se 40 kasida koje govore o Sarajevu, Mostaru, Glasu Bosne, Bolnoj tački ummeta… Pjesme u kojima se traži oprost od stanovnika Bosne, njene djece i njenih gradova, a sve iz osjećaja odgovornosti i žaljenja što šira muslimanska zajednica nije bila u stanju to spriječiti.
Ova Liga iste je godine štampala dramu pod nazivom Sudnica nevinih: nacionalna predstava o Bosni i Hercegovini, dr. Gazija Muhtara Tulejmata, kojom se željelo naglasiti da su događaji u Bosni bili predstava bez cenzure i uljepšavanja, koja se nijemo posmatrala: hiljade nevinih žrtava, hiljade prognanih koji su primorani da trajno napuste svoju domovinu, da zaborave islamsko porijeklo svojih roditelja, a sve pred očima javnosti cijelog svijeta.
Također se može naći prijevod knjige Sumantra Bose, indijskog političara i profesora međunarodne i uporedne politike na Londonskoj školi ekonomije, koji je pod naslovom Zemlje spora pisao o Izraelu, Palestini, Kašmiru, Bosni, Kipru i Šri Lanci, a prijevod ovog djela objavila je Izdavačka kuća Arapska naučna publikacija 2009. godine na 326 stranica.
Lik i djelo Alije Izetbegovića
Pored priznanja i poštovanja cijele nacije, ipak je posebnu pažnju, kao državnik, mislilac, intelektualac i humanista, privukao prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, rahimehullah.
Prestižna saudijska izdavačka kuća El-Ubejkan objavila je 2010. djelo Muhammeda el-Ahmerija pod nazivom Plod zemlje i sin neba, koja na 127 stranica izlaže pitanje slobode i umjetnosti kod Alije Izetbegovića.
Ovaj naslov ustvari slikovito prikazuje pogled arapskog i muslimanskog svijeta spram Alije Izetbegovića. Izdvojili smo samo jedan naslov jer bi temeljitije izlaganje o Aliji Izetbegoviću, samo na arapskom jeziku, doseglo višetomno djelo.
O tome da je Alija Izetbegović poštovan van Bosne i Hercegovine svjedoče i priznanja koja je dobio iz cijelog svijeta, od Malezije pa do SAD-a. Lično bih izdvojio Orden nezavisnosti države Katar, Orden slobode Republike Turske i svakako Nagradu Kralja Fejsala koja ga je svrstala u plejadu najvećih islamskih mislilaca, poput: Ebu-l- Ea’laa el-Mevdudija (1979. – prvonagrađeni), Ebu Hasana en-Nedevija (1980), Abdulaziza b. Baza (1982), Muhammeda el-Gazalija (1989), Alija et-Tantavija (1990), Muhammeda el-Usejmina (1994. – godinu dana poslije Alije Izetbegovića), Saliha el-Husajjina (2006), Redžepa Erdogana (2010), Saliha Humejda (2016)…
Tokom studija na Medinskom univerzitetu, za koji iz milja kažu da je univerzitet koji sunce neprestano osvjetljava – aludirajući na to da ima studente i svršenike iz svih krajeva svijeta, često sam od svojih profesora slušao riječi hvale o Bosni, Bošnjacima i Aliji Izetbegoviću. Sjećam se tako da je profesor sire – životopisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dr. Džemal Kadi, često ponavljao da je lik Alije Izetbegovića nedovoljno istražen i da će se o njegovoj važnosti tek u budućnosti govoriti.
Da je to tako dokaz je i naučni rad koji je odbranjen upravo na ovom Univerzitetu na temu “Pedagoška misao Alije Izetbegovića”, kojim je Edis Selmanović stekao zvanje magistra islamske pedagogije. O ovom radu imali smo priliku čitati u časopisu El-Asr (brojevi 85–91).
Naravno, ovo nije usamljeni primjer, kao što nije rijetkost da trgovi i ulice gradova muslimanskih zemalja nose naziv ovog velikana iz reda našega naroda.
Intelektualno stvaralaštvo, koje se danas može naći u knjižarama arapskog i islamskog svijeta, ili djela koja su predmet istraživanja u naučnim radovima, dokaz je modernog doprinosa jednog pojedinca, a samim tim i naroda kojem pripada, muslimanskoj zajednici.
Djela Hasana Kafije Pruščaka
Možda i najznačajniji naš autor, koji je pisao na arapskom jeziku, jeste Hasan Kafija Pruščak (1544–1616). Istraživači kažu da “je napisao 17 djela iz različitih naučnih oblasti, među kojima je njegovo djelo Uṣūl al-ḥikam fī niẓām al-‘ālam (Temelji mudrosti o uređenju svijeta). Ovo djelo govori o islamskom načinu rukovođenja državom uključujući ne samo političku nego i moralnu dimenziju.” (Hasan Kafi Pruščak, str. 7)
Knjiga je pisana na arapskom jeziku ali je onda, za života autora, prevedena na turski jezik.
Francuski orijentalista preveo je ovo djelo na francuski jezik i objavio 1824. godine, zatim je 1909. prevedeno i publicirano na mađarski jezik, a dvije godine kasnije, 1911., prevedeno je i objavljeno na njemački. Safvet-beg Bašagić objavljuje prijevod 1919. u Glasniku zemaljskog muzeja u Sarajevu. S obzirom na to da se 2015. godine navršilo 400 godina od smrti Hasana Kafije Pruščaka izdato je višejezično djelo o ovom alimu uz poseban prikaz ovog djela.
U bibliotekama arapskog svijeta može se naći djelo Nurul-jekin fi usulid-din, također Hasana Kafije Pruščaka, a riječ je o magistarskom radu koji je Zuhdija Adilović odbranio na Univerzitetu “Imam Muhammed b. Saud el-Islamijja” u Rijadu. Izdavačka kuća El-Ubejkan iz Rijada je 1997. publicirala ovo djelo.
Djelo je prevedeno i 2004. ispred Islamske pedagoške akademije štampano na bosanski jezik pod naslovom Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere.
Istanbulska izdavačka kuća Daru Jasin u skorije vrijeme izdala je djelo Nurul-jekin sa valorizacijom i glosom Muhammeda Kulsuma, greškom tvrdeći da je riječ o prvoj štampi ovog djela.
Još jedno djelo Hasana Kafije koje krasi arapske biblioteke jeste Ezharur-revdat fi šerhi revdatil-džennat (Cvijeće bašča, komentar džennetskih perivoja). Valorizaciju predaja i glosu na djelo napisao je dr. Ali Ekber Dajai, a knjiga je štampana 2012.
Djelo Šerhu semtul-vusul ila ilmil-usul (Pojašnjenje dobrog načina dolaska do nauke usula) stručno je djelo iz metodologije islamske jurisprudencije (usulul-fikh) koje je privuklo veliku pažnju, tako da se može naći više naučnih radova kojima su studenti stekli visoka naučna zvanja. Također se ova knjiga može naći u više različitih štampi.
Ranije je u ovom časopisu spominjano djelo Metoda stizanja do islamske jurisprudencije kojim je Muhammed b. Salih stekao zvanje magistra na Islamskom univerzitetu u Medini.
Djela Mehmeda Handžića
Učenjak kratkog životnog vijeka ali značajnog doprinosa u islamskim naukama jeste Mehmed Handžić (1906–1944). Najpoznatije djelo ovog autora koje možemo naći na arapskom jeziku jeste El-Dževherul-esna fi teradžim ulemai ve šuarai Busna. Riječ je o djelu u kojem je spomenuo preko 200 učenjaka i pjesnika Bosne. Knjiga je u periodu od 1930. do 2010. doživjela četiri izdanja na arapskom jeziku.
Djelo El-E’amalul-muhtara (Odabrani postupci) obrađuje pitanje porijekla muslimana Bosne, primanje islama i da li musliman može živjeti u Evropi i ostati posvećen svojoj vjeri. Knjiga je 2015. štampana u Egiptu sa predgovorom Esada Durakovića.
Veoma zanimljivo djelo Mehmeda Handžića jeste Min ahbar Misr ve tarihuha, koje govori o događajima u Egiptu i njegovoj historiji, koje je autor pisao tokom svojih studija i boravka na El-Azharu u period od 1926. do 1930.
Od djela koja su štampana na arapskom jeste Lijepa riječ Ibn Tejmijje, a kojem je Mehmed Handžić radio valorizaciju i napisao kratki komentar. Iz štampe je izašla 1930.
Mehmed Handžić je komentarisao djelo Tejsirul-vusul ila džamiil-usul Ibn Dejbeia, a koje je bilo predmet naučne obrade četverice studenata na Univerzitetu “El-Džinan” u Libanu.
El-Hakkus-sahih fi isbat nuzulul-Mesih djelo je koje sadrži ajete, hadise i riječi učenjaka kojima se potvrđuje silazak Isaa, alejhis-selam. Knjigu je valorizirao dr. Fevzija eš-Šaj’i u Kuvajtu.
Djelo za koje možemo reći da ima poseban značaj jeste Vrijednosti ashaba i naše obaveze spram njihovih prava koje je pisao u Kairu 1927. godine, a zatim u Sarajevu 1937. uradio dopunu i valorizaciju. Značaj i vrijednost ovog djela, a i počast autoru i narodu kojem pripada, ogleda se u činjenici da je upravo ovo djelo dio naučnog programa pod nazivom “Muhimatul-ilm”, koji šejh Salih el-Usajmi već duži niz godina drži u haremima Meke i Medine, a program sadrži najbitnija djela iz svih polja islamskih nauka, koja šejh Salih tokom ovog programa komentira.
Svakako, pored djelā ove dvojice alima mogu se naći i druga, poput: Išaratul-meram min ibaratil-imam Ebi Hanifete en-Nu’man, autora Kemaluddina Ahmeda el-Bejadija el-Busnevija (umro 1097. Godine po Hidžri). Djelo je štampano 2007. u Libanu, i ima 293 stranice; Intišarul-islam fi El-Busna vel-Hersek fil-karnejn el-hamis ves-sadis ašer, autora Nijaza Šukrića (umro 1992. godine). Djelo je štampano bez godine izdanja, izdavač je Svjetska organizacija sa islamsko misionarstvo; El-Bušanike: et-tarih ves-sekafe, autora Džemaluddina Sejjida Muhammeda. Djelo je štampano 2007. u Egiptu, i ima 215 stranica; kao i brojna druga djela.
Djela naših studenata na arapskom jeziku
Odlazak na studije u muslimanski svijet praksa je koja je prisutna od prvih dana našeg primanja islama pa sve do dana današnjeg. Nema značajnijeg obrazovnog centra a da Bošnjaci nisu bili dio akademske zajednice, od Univerziteta “Zejtuna” u Tunisu, El-Azhara u Egiptu pa do univezitetā u Medini, Meki, Rijadu i Kasimu. Iskustva kazuju da su naši studenti tokom svoga boravka bili posvećeni onome zbog čega su napustili svoje domove pa sām i sam svjedočio pohvalama profesora na njihov račun. Među njima je bilo učenika generacije, studenata čije su se bilješke koristile po preporuci predmetnog profesora, pa do onih koji su pisali najveće naučne radove od kojih su neki štampani i na arapskom jeziku.
Među prvim takvim djelima jeste doktorska disertacija Ahmeda Smajlovića, koja je 1974. odbranjena na Univerzitetu El-Azhar u Kairu, da bi 1980. bila štampana u istom gradu. Ovo djelo prevedeno je pod naslovom Filozofija orijentalistike i njen uticaj na savremenu arapsku književnost i kod nas štampana 2012. godine.
Također, na istom Univerzitetu je Aćif Skenderović, 1985. godine, odbranio svoj doktorski rad Ed-Da’va ved-duat fi Juguslafija, koja će trudom poštovalaca lika ovog našeg alima biti štampana 2009. godine, u Sarajevu, u njenom izvorniku na arapskom jeziku.
Ranije smo spominjali magistarsku disertaciju Zuhdije Adilovića, koja je 1997. štampana u Rijadu.
Rad Izeta Terzića Bosna i Hercegovina i briga njenih stanovnika prema Kur’anu časnom od osvajanja do danas, štampan je 2015. u Bihaću u izvornom obliku na arapskom jeziku.
Djelo Halila Mehtića o Mehmedu Handžiću i njegovom doprinosu u tefsiru štampano je 2017. u izdanju izdavačke kuće El-Mektebul-islamijja u Bejrutu.
Nesvakidašnji uspjeh i počast, kako za nagrađenog tako i za državu iz koje dolazi, jeste nagrada od strane grada Medine za najbolji magistarski rad.
Mr. Semir Imamović nagrađen je za najbolji pisani rad za 2006/07. akademsku godinu. Rad napisan na 1200 stranica i odnosi se na naučnu valorizaciju jednog dijela komentara Nevevijevog Minhadža, komentar čuvenog islamskog alima i učenjaka šafijske pravne škole Ibn Mulekkina. Nagrada grada Medine uručuje se jednom godišnje, a zanimljivo je spomenuti da je deset godina ranije dobitnik ove nagrade bio uvaženi šejh Muhammed Muhammed Muhtar eš-Šankiti, čija je doktorska disertacija o šerijatskim propisima u medicini bila nagrađena 1417. godine po Hidžri.
Da ne mogu biti Arap odabrao bih da budem Bošnjak
Mnogi su imali priliku da čuju obraćanje šejhul-kurra Kurejma Radžiha, koje može biti zaključak i paradigma ugleda Bošnjaka stečenog borbom, odbranom i vjerom, koji kaže da nije stvoren kao Arap, te kada to ne bi mogao biti, a da ima priliku da bira, da bi izabrao biti Bošnjak.