Proteklih nekoliko mjeseci život se iz temelja promijenio. Cijelo čovječanstvo suočeno sa tako sićušnim neprijateljem skoro da je pokleklo. Zavladali su strah, panika, uvedene su vanredne mjere. U jednom momentu činilo nam se kao da je svijet stao. Mali virus i bolest koju nosi postali su jahači apokalipse koji su kosili sve pred sobom. I nismo bili suočeni samo sa bolešću, nespremnim sistemom, nedostatkom respiratora, političkim podjelama i dvostrukim odlukama, nepostojanju lijeka i cjepiva. Bio je tu i strah od gladi, opće egzistencije. Strah koji je kod mnogih prelazio u anksioznost, dovodio do problema sa tlakom, aritmijama, napadima panike. Šta dalje, kud, kamo? Roditeljska briga za djecu stezala je srca. Možda smo se tad sjetili svih onih gladnih usta Somalije, Sirije, Jemena... dječice koja umiru od gladi...
Briga o virusu, dezinfekciji, zarazi, maskama, rukavicama okupirala vam je svaki slobodni trenutak u posljednja tri mjeseca? Mislite da nećete stići sve obaviti na vrijeme jer imamo ograničeno kretanje? Djeca prate online nastavu, vi radite od kuće? Stalno ste umorni i iscrpljeni, osjećate se iscijeđeno? Svaki dan je isti i gotovo jednako negativan? Ovakve i slične situacije siguran su put da se nalazite nadomak pregorijevanja svojih zaliha energije te da vam prijeti burnout.
Burnout sindrom ili sindrom samosagorijevanja karakterizira se kao stanje konstantne fizičke, mentalne i emocionalne iscrpljenosti. Iako se često povezuje uz poslovnu sferu, svako ko se osjeća preopterećeno i potcijenjeno nalazi se na meti – u jednakoj mjeri, “izgorjeti” može osoba koju slamaju prekovremeni sati, bez dana godišnjeg odmora, i majka koja neprestano vodi brigu o kućanstvu, djeci i starijim roditeljima, kao i svi pod pritiskom nepoznate situacije, neizvjesnosti, svakodnevnog slušanja brojki zaraženih i preminulih.
Prvi i glavni krivac za sindrom samosagorijevanja jeste stres, tj. konstantno i dugotrajno razdoblje u kojem je organizam preplavljen hormonom stresa. Važno je naglasiti da se takvo stanje ne razvija preko noći, a znakovi mogu biti sasvim suptilni. Zbog toga je važnije obratiti pažnju na signale koje nam šalje naše tijelo.
Tjelesni simptomi uključuju stalan osjećaj umora, česte glavobolje, oslabljen imunitet, česta pobolijevanja i poteškoće sa spavanjem. Njih mogu pratiti kognitivni simptomi poput problema s pamćenjem i koncentracijom, smanjeni fokus i crne misli, zbog kojih se situacija čini još gorom. Povlačenje u sebe, eskapizam, anksioznost, bijeg od odgovornosti, smanjena produktivnost i iskaljivanje frustracija na ljudima oko sebe, prekomjerno lupanje srca, osjećaj straha, nemira, nepostojanje unutrašnjeg mira, sve su ovo znaci da ste pred izgaranjem, i da trebate i morate učiniti nešto za sebe.
Ako se vaš um i tijelo konstantno nalaze “na ivici” zbog stresa, vrijeme je za promjene prije nego što fitilj pregori. Naime, burnout sindrom pouzdani je znak da nešto nije uredu u vašoj cjelokupnoj životnoj situaciji – tada morate definirati što sve tu spada i početi to rješavati.
Mjesec je ramazan. I može li ikome kao vjerniku biti toliko olakšano pobijediti ovaj sindrom i sve što uz sebe nosi? Vjernik pobijedi sebe i svaku svoju strast, i nađe mir nošen ljepotama ibadeta i blizine svome Gospodaru. Svaka ozbiljna medicinska studija, kao i one komplementarne, sugerirat će preispitivanje sebe, pažnju na unos hrane, meditaciju, umjereno spavanje da se probude tijelo i duh. I može li to iko bolje postići od vjernika, muslimana, u ovom najodabranijem mjesecu?
Neka ramazan bude naš put ka samoizlječenju, a Kur’an i ibadeti naša terapija. Budimo odgovorni, budimo primjer, poštujmo mjere koje su donesene sa razlogom, izađimo duhovno i moralno jači iz krize koja je zadesila čovječanstvo.