Borci sirijske opozicije bilježe velike uspjehe
Pored velikog uspjeha na međunarodnom diplomatskom polju, priznanja koja je sirijskoj opoziciji, kao jedinom pravom predstavniku sirijskog naroda, uputilo preko 130 država, vojska sirijske opozicije bilježi i značajne i velike uspjehe na bojnom polju. Prenosimo nekoliko važnih uspjeha koje su prenijele svjetske medijske kuće:
● Borci sirijske opozicije izjavili su da su pod svoju kontrolu stavili jednu helikoptersku bazu koja se nalazi 15 km istočno od Damaska. Ovo je druga vojna baza na rubovima glavnog grada Sirije koja je pala u ruke opozicije u zadnjih mjesec dana. Aktivisti su javili da su u napadu uništena dva helikoptera i jedna radarska stanica, a petnaest vojnika režimske vojske je zarobljeno. Također su jedno kratko vrijeme kontrolirali jednu bazu za zračnu odbranu blizu oblasti El-Hadžerul-esved južno od Damaska, gdje su zarobili oružje i MTS prije nego su se povukli kako bi izbjegli osvetu sirijske avijacije.
Medijska agencija opozicije SANA objavila je da je Slobodna vojska uništila osam tenkova režimske vojske u Dariji u predgrađu Damaska, a jedno auto puno eksploziva eksplodiralo je u naselju El-Kabun u glavnom gradu. Također je Slobodna sirijska vojska (FSA) po prvi put napala je režimske snage kod trga u naselju Ruknud-din u Damasku. Pucnjava između dvije strane odvijala se na deset mjesta u glavnom gradu.
Sva dešavanja oko Damaska ukazuju da je ovo uvod i priprema za odlučujuću bitku u Damasku. Borbe se sve više rasplamsavaju u zadnjim sedmicama na rubovima glavnog grada i njegovom predgrađu, dok sa druge strane Asadova vojska pojačava zračne udare na pozicije Slobodne vojske. Porast borbenih dejstava doveo je do povećanja broja žrtava. Relativno je ovaj broj premašio broj žrtava u Homsu u kojem je palo najviše mrtvih u revoluciji u periodu od skoro dvije godine, shodno izvorima za ljudska prava. Predgrađe Damaska je mjesto gdje su pale mnoge žrtve, pogotovo u zadnjim sedmicama, u vremenu kad su opozicionari zauzeli mnoge oblasti oko glavnog grada. Istodobno se šire vijesti da se režimska vojska povlači iz mnogih gradova i dolazi u glavni grad za koji se smatra da je od ključne važnosti za revoluciju.
(Izvor: Al-Arabiya Net)
●
Damask-France Press izvještava da nakon što je potvrđeno da su opozicionari uspjeli da presijeku puteve koji povezuju mjesto Er-Rikka sa Halebom (Alepo), da su zauzeli jednu strateški važnu branu na rijeci Eufrat. Istovremeno, sirijske vlasti priznaju da je sukob u zemlji dostigao najviši nivo poteškoća i agresije. Direktor Sirijskog opservatorija Rami Abdur-Rahman pojasnio je da je uzimanje brane jedan vrlo važan korak, jer to praktično znači da su putevi koji vežu Er-Rikku sa Halebom zatvoreni režimskoj vojsci.U drugom dijelu Sirije borci Slobodne sirijske vojske (FSA) nastavljaju svoje operacije kako bi pritisnuli režimske snage u Halebu u kojem se već četiri mjeseca odvijaju krvave bitke. Da bi doveli pojačanja u Haleb iz Damaska preko autoputa, režimske snage morale bi da prolaze kroz grad Mearretun-Nu’man koji je pao pod kontrolu pobunjenika već 9. oktobra 2012.
(Izvor: Al-Arabiya Net)
Povod izbijanja zadnjeg sukoba u Gazi
Velika većina zapadnih medija nije pravedno izvještavala o povodu izbijanja zadnjeg sukoba u Gazi. Uobičajena priča bila je da je Hamas počeo sukob. Sudeći prema istragama koje je izvršio PCHR, oko šesnaest sati i trideset minuta u četvrtak, kao rezultat nasumične pucnjave vojnih vozila IOF-a koja su ušla u selo Abasan, 13-godišnji Ahmed Jounis Hader Abu Daga teško je ranjen nakon što ga je metak pogodio u abdomen. U trenutku kada je pogođen, Ahmed je igrao fudbal sa prijateljima ispred svoje porodične kuće, koja je gotovo 1.200 metara udaljena od oblasti u kojoj se nalazio IOF. Ovo je stvarni povod za sukob. Nakon ovog zločina, došlo je do otvaranja vatre sa palestinske strane. Mnogo toga što je ponovo izgrađeno u zadnje četiri godine u Gazi uništeno je ponovo u zadnjoj agresiji Izraela. U ove četiri godine ima mnogo konstanti i varijabli u dešavanjima ne samo između Palestinaca i Izraela nego u cijeloj Palestini.
Konstanta:
Izrael, kroz ove intenzivne napade koji kao cilj imaju da teroriziraju Palestince u Gazi, kako bi oni krivcem proglasili Hamas i okrenuli se ne samo protiv Hamasa nego i protiv otpora. Međutim, ovaj cilj još nije ostvaren.Varijabla:
Palestinski otpor bio je više organiziran ovaj put i više efektivan. Rakete su dospjele do Tel Aviva, Jerusalema i Ber Ševe. Ne može se reći da su snage bile u ravnoteži, jer Izrael ima moderne rakete koje mogu precizno da udare u cilj i nanesu ogromnu štetu. Također, Izrael ima odbrambeni raketni sistem koji može da uništi rakete, dok Palestinci to nemaju. Ali svaka protuodbrana kojom se Izrael suoči od strane palestinskog otpora ima velik utjecaj na odlučivanje u Izraelu. Otpor, između ostalog, pomogao je da se izraelska agresija završi prije nego što je planirano. Taj otpor je sačuvao Palestince od ubitačne kopnene invazije i također je sačuvao Izreal od skupe cijene koju Izrael nije bio spreman da plati. Zbog toga, u svakom budućem napadu, Izreal će bolje razmišljati prije nego ga izvrši, znajući da će Palestinci i palestinski otpor sebe braniti jednostavnim sredstvima koja imaju.Konstanta:
Reakcija svijeta na zločine Izraela je izgleda ista. Na jednoj strani, vlade Velike Britanije, SAD-a i njihovih saveznika potpuno brane “pravo Izraela da se brani” i krivcem proglašavaju žrtvu jer neće da se pokori tiranu. Na drugoj strani, vidimo ljude u mnogim dijelovima svijeta da izlaze na ulice i protestiraju protiv Izraela i vladi koje su im odane. Tokom ove četiri godine, solidarnost se povećala, kao pokušaj jednog broja brodova da probiju blokadu Gaze, zajedno sa sve više i više efektivnim bojkotom i kampanjom sankcija.Varijabla:
Izrael ovog puta nema svog najboljeg prijatelja u regiji da mu daje podršku u zločinima. Hosni Mubarak, koji je granice držao zatvorenim tokom masakra koji je trajao 23 dana u Gazi 2008. godine, zamijenjen je od strane Muslimanskog bratstva koje je prijateljski nastrojeno prema Gazi. Novoizabrani predsjednik Egipta Muhammed Mursi jasno je rekao da granice neće biti zatvorene ovaj put. Također je učinio jedan simbolični gest vraćajući ambasadora nazad.Konstanta:
Izrael je na visokom nivou vodio kampanju kako bi širio svoju propagandu i našao podršku za napad. Laži i iskrivljivanje činjenica su korišteni za opravdavanje napada na Gazu. Tako je bilo i 2008. i 2009. godine. U operaciji “Lijevano olovo” Izrael je blokirao ulaz stranih novinara u Gazu. Ovaj put to nije bio slučaj, međutim, u oba sukoba Izrael je ciljao medijske agencije i ubijao je novinare. U ovom napadu poginula su trojica. Internacionalno, većinska struja medija, pretežno američke i britanske, nastavile su davati iskrivljenu sliku, dajući prednost priči Izraela.Varijabla:
Ovaj put Palestinci su imali nadmoć na online platformama. Jedna od lekcija koju su Palestinci naučili iz operacije “Lijevano olovo” jeste to da moraju biti jedini predstavnik svoje priče, jer većina medija može da sluša i onda izokrene činjenice ili mogu da ne slušaju uopće. I ovdje je ključna uloga alternativnih medija (ili socijalnih medija kao Facebook i Twitter) koji Palestincima daju slobodu da ispričaju svoju priču. Iako su društvene mreže poput Facebooka i Twittera postojale u 2008. i 2009. godini, Gaza je u tom momentu držana u mraku, sa vrlo malo glasova koji su se čuli. Ali 2012. vidimo da je situacija skroz drugačija. Internet i društvene mreže kao sredstvo dopiranja do svijeta dobile su više značaja. Tokom ovog napada, svakog minuta dolazile su nove informacije od Palestinaca, ne samo iz Gaze nego cijele okupirane Palestine. Slike, video snimci, zvučni snimci i uživo prenosi iz Gaze ne samo da su se suprotstavljali izraelskim lažima, nego su i pokazali počinjene zločine. U velikoj mjeri ovo je satjeralo izraelsku priču u ćošak i učinilo je da izraelski zločini teže prođu nezapaženi. Iako je izraelska propagandna mašina uveliko bila korištena, ovaj put Palestinci su definitivno izašli kao vodeća strana po pitanju formiranja priče za javnost.Jedna stvar koja je konstantna jeste da Izrael još drži Gazu pod okupacijom i opsadom. Primirje je Palestince sačuvalo od fatalne konfrontacije, ali je nije eliminiralo. Izrael je već ubio dva Palestinca nakon stupanja primirja na snagu. Koliko god ovo primirje trajalo, Izrael će nastaviti tlačiti Palestince i napadi i kršenje prava neće stati i sukobi su u budućnosti i dalje mogući.
Gaza, kao i prije četiri godine, fokusirat će se na izgradnju onoga što je Izrael srušio. Izraelu je trebalo osam dana da uništi ono što su Palestinci u Gazi obnavljali četiri godine. Obnavljanje nije ograničeno na infrastrukturu i stambene objekte, ono obuhvata i živote koji su oštećeni gubitkom miljenih i traumama. Rane koje je ovaj napad ostavio ostat će kod porodica 163 ubijenih Palestinaca, od kojih je 42 djece, pored još 450 ranjene djece.
Zadnja konstanta, koja se neće promijeniti, jeste da je Gaza živa. Ustrajnost nije slomljena operacijom “Lijevano olovo” i neće biti slomljena operacijom “Stubovi odbrane”. Povijest nas je naučila da između kolonizatora i onoga ko je žrtva kolonije uvijek ovaj zadnji pobijedi.
(Autor teksta: Lina al-Sharif. Izvor: aljazeera.com)