Dešavanja u svijetu - broj 64

Dešavanja u svijetu br. 64

Istraživanje

69% holandskih džamija napadnuto tokom protekle decenije!

Povodom velikog porasta antiislamskog raspoloženja u Holandiji, sprovedeno je novo istraživanje koje je utvrdilo da je od ukupnog broja džamija i mesdžida u ovoj zemlji, čak 69% njih bilo izloženo barem jednom napadu tokom proteklih deset godina.

“Nisam u stanju predvidjeti porast ili smanjenje broja ovih napada na džamije u bliskoj budućnosti”, ističe istraživač Ineke van der Valk, autor knjige Islamofobija i diskriminacija.

“Mnogi od ovih napada nastali su kao odgovor na nacionalne ili internacionalne događaje (poput terorističkih napada) i stoga se ne mogu predvidjeti. Događaji koji su označeni kao međunarodni terorizam generaliziraju se i njima se obuhvataju svi muslimani. Tako funkcionira rasizam”, kaže Van der Valk.

Fokusirajući se na obim i karakteristike napada na džamije, istraživači su godinama pomno pratili njihove trendove i razvoj u odnosu na multikulturalizam i islamofobiju. Prema istraživanju, u Holandiji se trenutno nalazi između 450 i 475 objekata koji se koriste kao džamije i mesdžidi. Na spisku se nalaze detaljni podaci o preko sedamdeset džamija, a podaci ukazuju na to da je od ukupnog broja tih objekata njih 69% bilo izloženo barem jednom napadu tokom proteklih deset godina. Najčešći oblik napada uključuje razbijanje prozora, ispisivanje grafita i prijetnji i antiislamskih komentara na zidovima džamija, paljevine, napade na osoblje džamije i klanjače, te prijetnje smrću upućene općenito muslimanima ili posjetiocima te džamije.

Jedna džamija iz Roterdama tako je dobijala mnoga pisma sljedećeg sadržaja: “Smrt svim muslimanima!” Druge džamije dobijale su pisma s pornografskim sadržajima ili poruke koje sadrže vrijeđanje i ismijavanje s islamom.

Van der Valkova knjiga Islamofobija i diskriminacija objavljena je 2012. godine i do sada je prevedena na engleski, francuski, njemački i italijanski jezik. U Holandiji danas živi više od milion muslimana, uglavnom turskog i marokanskog porijekla.

Svijet

“Žrtve

Depresija, anksioznost, promjene u ponašanju, halucinacije i pomisli o samoubistvu, samo su neke od psiholoških posljedica s kojima se suočavaju muslimani koji su bili izloženi mučenju, upozoravaju psiholozi.

“Izgubili smo nadu. Dali smo drugima pravo na sve, svaku odluku smo prepustili njima, neka odluče šta će raditi s nama”, kaže Jabuli, musliman i žrtva mučenja, koji je proveo sedam mjeseci u tamnici u Centralnoj Afričkoj Republici.

Jabuli je samo jedan od mnogih žrtava koje je CIA podvrgavala najokrutnijim oblicima torture. Ni nakon deset godina od izlaska na slobodu nije u stanju da vodi normalan život. Nakon što je jednom izgubio sigurnost, sada najviše voli da boravi na javnim mjestima ispunjenim ljudima. Tako ima osjećaj da će njegovim mučiteljima biti teže da ga ponovo uhvate i kidnapuju. “Živite sa strahom da će se ljudi koji su vas mučili ponovo vratiti da vas muče, bez obzira što se nalazite na sigurnoj teritoriji”, kaže on.

Njegove agonije rezultat su suočavanja sa zastrašujućim metodama mučenja koje se spominju kao “naučena bespomoćnost” u izvještaju američkog Senata o mučenjima koje je sprovodila CIA. CIA-in program mučenja osmislili su psiholozi Bruce Jessen i James Mitchell, i ima za cilj da sruši žrtvinu samokontrolu, sve dok žrtva ne budu emocionalno i psihološki nemoćna da se odupre. “Naučena bespomoćnost” je termin koji se prvi put javlja u radu dr. Martina Seligmana iz 1972. godine. On je kod pasa izloženih električnim šokovima uočio dugotrajne posljedice u ponašanju. Prema psiholozima, liječenje od “naučene bespomoćnosti” težak je proces koji može potrajati čitav život. “Postanete veoma pasivna, depresivna osoba”, kaže Jabuli u razgovoru za novine The Guardian.

I dok se polahko gasi medijska pompa oko CIA-inog izvještaja, životi njenih žrtava nepovratno su oštećeni. Prema dr. Williamu Hopkinsu, psihijatru iz medicinske organizacije Freedom From Torture (Sloboda od mučenja), kod mnogih žrtava mučenja vodom (waterboarding) razvije se ekstremna hidrofobija, strah od vode.

“Jedan čovjek mi je rekao: ‘Ja ne smijem ući u vodu, ne smijem plivati, ne smijem nijednom glavu staviti ispod površine, previše je strašno, odmah se sjetim svega što je bilo’”, kaže Hopkins.

Godinama nakon puštanja na slobodu, Hopkinsov pacijent nije smio da navuče majicu preko glave. Prao se pomoću krpe natopljene vodom, jer se plašio prići kadi ili tuš-kabini. Polly Rossdale, voditeljica udruženja za ljudska prava Reprieve’s initiative koje pomaže zatvorenicima u Guantanamu, upozorava da je veliki problem zatočenika i stigma s kojom se suočavaju nakon izlaska na slobodu.

(Izvor: The Guardian)

Japan

Procvat islama u Zemlji

Iako se u medijima mnogo ne govori o muslimanima u Japanu, njihov broj iz godine u godinu raste. “Vjeruje se da je u porastu interes Japanaca za islamom”, kaže dr. Hirofumi Tanada, profesor humanističkih nauka na Univerzitetu Waseda u Tokiju, u razgovoru za novine The Japan Times.

Prvi muslimani su na teritoriju Japana došli tokom druge decenije proteklog vijeka, a radilo se o doseljavanju nekoliko stotina Turaka koji su izbjegli iz Rusije. Tokom tridesetih godina, u Japanu je živjelo oko hiljadu muslimana različitih narodnosti. Sljedeći val emigranata koji je povećao muslimansku populaciju u Japanu stigao je osamdesetih godina, a radilo se o radnicima iz Pakistana i Bangladeša. U ovoj azijskoj zemlji danas živi više od stotinu dvadeset hiljada muslimana.

Dr. Tanada ističe da na povećanje broja muslimana utječu razni faktori, poput razmjene studenata te dolaska radnika i stručnjaka iz muslimanskih zemalja. “Postoji mnogo muslimana koji su se oženili i nastanili s porodicama u Japanu i koji žele da se dublje povežu sa zajednicom u kojoj žive”, ističe on.

Povećan je i broj prelazaka na islam među Japancima. Do danas je preko deset hiljada Japanaca primilo islam. Također, mnoge su Japanke primile islam nakon udaje za muslimane.

S porastom broja muslimana, razvijaju se i usluge namijenjene njima. Restorani s halal hranom danas su česta pojava širom Tokija. Širom Japana postoji preko šezdeset džamija, te više od stotinu musalla – mjesta za javno obavljanje namaza.

Jedna od najstarijih džamija u Japanu je Tokyo Camii (tokijska džamija), u kojoj namazima svakodnevno prisustvuje više stotina muslimana.

Ali, život u Japanu ima i svoje nedostatke. Ehsan Bhai, musliman koji u Japanu živi više od šesnaest godina, navikao se na stil života u ovoj zemlji, ali njegova supruga i djeca suočavaju se s određenim nerazumijevanjem sredine. “Voljela bih kad bi japanska djeca i njihovi roditelji prihvatili da postoje i druge i drugačije vrste ljudi”, kaže njegova supruga. Ehsan Bhai je imam u džamiji Asakusa u oblasti Kanto. Od njegovog dolaska u Japan 1997. godine atmosfera se dramatično promijenila nagore. Japanski muslimani suočavaju se sa stigmom terorizma, baš kao i mnoga njihova braća i sestre u vjeri u drugim zemljama. Zapadna kampanja protiv islama u Japanu je dovela do širenja predrasuda o ovoj religiji. To je utjecalo na odnos i toleranciju Japanaca prema sunarodnjacima muslimanima. “Mi, muslimani, volimo ovu zemlju i smatramo je svojim domom. Zašto bismo željeli da uništimo vlastitu kuću!?”, kaže Bhai.

Ipak, uprkos svim problemima, stručnjaci poput dr. Tanade su optimistični u pogledu sudbine islama u Japanu. On je ubijeđen u dobronamjernost muslimana prema drugim ljudima i njihov veliki pozitivni potencijal. “Oni, muslimani, žele da ljudi bolje razumiju njihovu vjeru”, kaže Tanada.

(Izvor: The Japan Times)

UNICEF

Ugroženi su životi miliona muslimanske djece širom svijeta

Ujedinjene nacije su 2014. godinu proglasile razarajućom za živote miliona djece koja su zahvaćena nasiljem širom svijeta. “Godina 2014. bila je prepuna užasa i straha za milione djece, a u sukobima širom svijeta do izražaja je došlo neopisivo nasilje”, navodi se u saopćenju Fonda Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF).

Prema podacima UNICEF-a, oko 230 miliona djece živi u područjima u kojima su aktivni oružani sukobi, a čak petnaest miliona njih zahvaćeno je borbama u Siriji, Palestini, Centralnoafričkoj Republici, Južnom Sudanu i Ukrajini.

“Djecu ubijaju dok se školuju i čitaju u učionicama. Ubijaju ih dok spavaju u njihovim kućama. Mnoga od njih ostaju siročad, kidnapovani su, mučeni, silovani i negdje ih čak prodaju kao robove. Nikada u skorijoj prošlosti nije bilo toliko djece koja su izložena tolikim brutalnostima”, kazao je izvršni direktor UNICEF-a Anthony Lake.

U izjavi je također spomenuo i to kako je na hiljade djece kidnapovano tokom 2014. godine na putu iz škola ka domu, a desetine hiljada djece regrutovano je u vojske ili oružane grupe. Prema podacima, u posljednjoj ofanzivi Izraela na pojas Gaze koja je počela 7. juna, na toj teritoriji ubijeno je 538-ero djece, više od 3.370 ih je povrijeđeno, 1.500 njih ostalo je siročad, a 54.000 djece je bez krova nad glavom.

Kada je riječ o Siriji, u toj zemlji je 7,3 miliona djece zahvaćeno građanskim ratom, a UN je registrovao trideset pet napada na škole u prvih devet mjeseci ove godine. U tim napadima, navodi se, ubijeno je stotinu pedesetero djece, a povrijeđeno preko tri stotine. U susjednom Iraku, najmanje sedam stotina djece je osakaćeno, ubijeno ili pogubljeno.