Šta je egipatski muftija napisao u izvještaju o slučaju “Presuda Mursiju i ihvanskim vođama”
Šaban eš-Šami, predsjednik Krivičnog suda u Kairu, otkrio je dio izvještaja egipatskog muftije u slučajevima koji se vode protiv Muhammeda Mursija, svrgnutog egipatskog predsjednika, i drugih vođa pokreta Muslimansko bratstvo, vezano za špijunažu i druge zločine. Šami je kazao kako je muftija u izvještaju naveo da “dokazi potvrđuju krivicu optuženih u slučajevima koji se protiv njih vode i potvrđuju da su okrivljeni počinili zločine koji zaslužuju kisas – odmazdu, i da šerijat za svaki zločin propisuje kaznu, bilo odmazdom bilo preciziranom kaznom (haddom), a neki zločini ne zaslužuju manju kaznu od smaknuća, kao što je špijunaža.”
U muftijinom izvještaju još se kaže: “Pošto je zločin okrivljenih to da su špijunirali za strane organizacije (svjetsku organizaciju Muslimansko bratstvo i pokret Hamas) kako bi izvršili teroristička djela u Egiptu i protiv egipatskih građana i institucija s namjerom širenja anarhije i rušenja egipatske države, a sve s ciljem da njihova organizacija preuzme vlast. Učinili su to tako što su se službenim i neslužbenim kanalima povezali sa stranim grupama i stupili u savez sa džihadskim organizacijama u zemlji i izvan nje.
Putem interneta međusobo su određivali zaduženja, razmjenjivali podatke vezane za političko i ekonomsko stanje u zemlji, napali su egipatske zatvore, iranskoj revolucionarnoj gardi predali su izvještaje koji sadrže državne tajne, a otkrili su im i tajnu vezanu za odbranu države.”
Muftija je u svom izvještaju decidan da “nema sumnje u to da su optuženi počinili zločin za koji im se sudi”, potcrtavajući da “šerijat propisuje da se svi učesnici kazne kaznama u rasponu od ukora do smaknuća, ako je u općem interesu i ako su dokazi čvrsti da se skupina dogovorila da će izvršiti zločin i ako su poduzeli mjere na njegovom izvršenju. Propisuje se smrtna kazna i odmazda ako se šteta koju je učinio zločinac ne može namiriti drugačije osim njegovim smaknućem, kao što je u slučaju špijuna i onoga koji kontinuirano čini zločine.”
Izvještaj je zaključio konstatacijom da su okrivljeni počinili zločine špijunaže, saradnje sa stranim skupinama radi dolaska na vlast, ubistva Egipćana, napade na policiju i vojsku, te da moraju biti kažnjeni propisanom zakonskom kaznom.
Ovo znači da se muftija ne protivi izricanju smrtnih presuda, ali i da se zalaže za blaže kazne nekima od okrivljenih.
(Izvor: alarabiya.net)
Bliži li se kraj Assadu?
Prema informacijama koje su procurile sa sastanka zemalja G-8, koji se nedavno održao povodom sirijske krize, načelno je postignut dogovor između Rusije, SAD-a i evropskih zemlja, o nužnosti uklanjanja Assada sa vlasti, jer je postao faktor eskaliranja terorizma u regiji.
Uporedo s ovim informacijama, ruska vlada evakuira porodice svojih diplomata i oficira iz Sirije. Nekolicina visokorangiranih Assadovih oficira, također, evakuirala je svoje porodice u libanski Tripli.
Sve su češće vijesti o ekspanziji šiijskih boraca koje šalje Iran, što je pokazatelj kolapsa Assadovih snaga u posljednjim sukobima sa opozicionim grupama. Da li sve ovo ukazuje na skori kraj vladavine Bašara el-Assada?
(Izvor: aljazzera.net)
Zašto je SAD-u u interesu da ne pobjeđuje u ratovima koje vodi?
● Ratovi pomažu u očuvanju i zadržavanju veoma profitabilnih ugovora za finansiranje ključnih kongresnih distrikta, fakultetima osiguravaju finansijsku podršku za provođenje studija o strategiji, sredstva za razvijanje novog oružja. Tokom trajanja rata niko ne pita “koliko košta Pentagonovo branjenje Amerike”.
● Kontinuirano ratovanje odgađa donošenje “teške odluke” o smanjenju vojnog budžeta, zatvaranju vojnih baza. Shakespeare je lijepo savjetovao kralja da poveća ratovanje van zemlje kako bi održavao smirenost unutar zemlje.
● Pokretanje ratova bio je kroz historiju poznat način vladara da izbjegnu teške unutrašnje reforme i da im donesu popularnost. Prethodni američki predsjednik George W. Bush drugi je mandat osvojio zahvaljujući ratu koji je vodio, a ne što je ispunio program koji je obećao.
● Privatni “kontraktori” profitiraju u ratu, dok u miru nisu plaćeni, kao što je slučaj sa regularnom vojskom. U Iraku i Afganistanu bilo je stotine hiljada bivših vojnika. U ratu oni imaju dobre plate, a u miru mogu računati na manje plaćene poslove.
● Vašingtonska zajednica profitira od stalnih kriza. Intelektualci dobijaju mnogo prostora na televizijskim kanalima da drže svoje lekcije. Nove krize osiguravaju nove poslove, nova finansijska sredstva za putovanja na žarišta radi proučavanja neprijatelja. Kongresmeni dobijaju više prostora na TV-u, kritičarima se spočitava da potkopavaju ratni trud, čak da pomažu neprijatelju. Svi se osjećaju važnima.
● Kablovske televizije postaju gledanije (a to znači povećanje profita), umjesto dosadnih programa, naprimjer CNN je sedmicama izvještavao o nestalom malezijskom avionu.
● Amerikanci ne žele da imaju mnogo žrtava u vlastitim redovima. Radije bombardiraju sela i gradove i stvaraju nove neprijatelje. Ako je SAD-u zaista bitno dobijanje ratova, trebali bi prihvatiti više vlastitih žrtava i nastojati postići stabilnost u zemljama koje osvoje.
● Unutrašnji sigurnosni establišment košta milijarde dolara i potrebno mu je postojanje stalne prijetnje. Beskonačni ratovi dali su dušu za to. Kad bi Amerikanci izvojevali “pobjedu”, mnogi (dobro plaćeni) službenici ostali bi bez posla.
(Izvor: theamericanconservative.com, Sažetak iz članka: 12 Reasons America Doesn’t Win Its Wars, autor: Jon Basil Utley)
Sirijski pobunjenici na jugu zemlje poručuju Druzima da ih se ne plaše
Oružane grupe sirijske opozicije suprotstavljene Bašaru el-Assadu, u provinciji Dira ulažu velike napore da odagnaju strahovanja svojih komšija Druza nastanjenih u susjednoj provinciji Suvejda. Opozicione vojne grupe obećale su Druzima da će se u svojim vojnim operacijama na području provincije Suvejda ograničiti na vojne ciljeve, da neće napadati civile i njihovu imovinu. U proglasu koji su izdale opozicone vojne snage kaže se da oni nemaju namjeru da započinju sukob sa zajednicom Druza i da ih ne smatraju neprijateljima, te da su od samog početka oružane borbe protiv Assadovog režima imali cilj samo da se oslobode ugnjetavanja koje su trpjeli od režima, insistirajući na tome da oni nisu teroristi, kako ih nastoji predstaviti režimska propaganda.
Ovaj proglas dolazi nakon što su se opozicione snage vratile na položaje u provinciji Suvejda, kao i u blizini samog grada Suvejda, centra provincije.
Sirijska opozicija povukla se sa vojnog aerodroma Sa‘lebe, nakon što su ga osvojili, te sa nekih drugih položaja, u cilju da spriječe plan Assadovih obavještajnih službi da isprovociraju sukob Druza sa sunijama koji žive u njihovom okruženju.
Istovremeno, Druzi pružaju dvije oprečne slike. S jedne strane, skupina šejhova zajednice Druza, okupljenih u inicijativu El-Kerama (dostojanstvo), na čelu sa vjerskim vođom Fehdom el-Belusom, poziva sirijske mladiće da se se ne odazivaju u vojnu službu, te prijete da će nasilnim putem zatvoriti regrutacione centre u provinciji. A, s druge strane, grupa vjerskih vođa koja podržava Assada, na čelu sa Himetom Sulejmanom el-Hedžerijem, poziva Druze “koji su sposobini da nose oružje, da se odazovu otadžbini u ime arapskog dostojanstva, ljubavi prema vjeri i vjernicima, i priključe se vojnim jedinicama”
(Izvor: alquds.co.uk)
