Irački novinar Talaat Rumaih: Sunnije su u Iraku građani drugog reda
Nažalost, to je ono što se sunnijama trenutno dešava u Iraku. Mi više nismo u situaciji da se sunnijama samo uskraćuju i najosnovnija ljudska prava, da ih šiijske milicije pljačkaju, zlostavljaju i ubijaju, čak više nismo ni u situaciji da pričamo o podijeli Iraka. Sunnije su danas u situaciji da im se pripremaju rezervati u kojima smiju živjeti i izvan kojih je njihovo kretanje opasno po život. Oko sunnijskih gradova i sela iskopavaju se kanali, ili su okruženi punktovima šiijskih milicija. U gradove i sela iz kojih su protjerani ne mogu se vratiti.
Stanje veoma podsjeća na postupanje zapadnjačkih vlasti u SAD-u sa američkim Indijancima koji su protjerivani u rezervate, odakle nisu smjeli izlaziti bez posebne dozvole.
Američka okupacija Iraka 2003., obilježena je pljačkanjem iračkog bogatstva i kulturnih spomenika. Danas, međutim, Irak proživljava stanje iranske kolonizacije najgore vrste: domicilno sunnijsko stanovništvo u nekim se dijelovima potpuno istrebljuje; njihova se imovina pljačka ili uništava; sunnijski politički i ekonomski utjecaj sve se više smanjuje.
Irak ne samo da je pod političkom kontrolom Irana, koji sada potpuno kontrolira polička kretanja u Iraku, i ne samo da krvari pod sektaškom šiijskom milicijom, nego je iračka vojska postala sektaška vojska par exellance – iračka vojska u osnovi je sastavljena od šiija indoktriniranih iranskim ideološkim šiizmom i slijepo su odani iranskom “duhovnom vođi”. I ne samo da Iran nesmetano pljačka iračka bogatstva i prisvaja irački teritorij, aada smo došli u situaciju da vladajuća šiijska sekta sve više marginalizira sunnije i u praksi ozakonjuje diskriminacijske postupke prema sunnijama, odnosno, ponaša se prema sunnijama kao da su manje vrijedna kategorija građana Iraka.
Ukoliko se uskoro nešto ne promijeni na političkoj sceni Iraka, ukoliko se ne prekine iranski utjecaj i sektaška politika – sunnije Iraka ubrzo bi mogle živjeti u rezervatima, bez ikakvog političkog i ekonomskog utjecaja i, razumije se, bez osnovnih ljudskih prava.
(Izvor: al-omah.com)
Godišnjica masakra Sisijevog režima na Trgu Rabija el-Adevijja
Nakon što je vojska 3. jula 2013. izvršila državni udar na prvog demokratski izabranog egipatskog predsjednika, stotine hiljada protivnika državnog udara protestvovalo je na Trgu Rabija u Kairu. Poslije sabah-namaza 14. avgusta, vojska i policija oklopnim transporterima i borbenim vozilima napala je na miroljubive demonstrante počinivši stravičan masakr.
Svjedoci tvrde da su pripadnici sigurnosnih službi spaljivali tijela ubijenih kako bi otežali identifikaciju.
Organizacija Human Rights Watch u avgustu 2014., u izvještaju pripremanom godinu dana, zločin Sisijevih snaga na Trgu Rabija opisala je kao jedno od najstravičnijih masovnih ubistava mirnih demonstranata u savremenoj historiji svijeta.
Muhammed el-Baradai, potpredsjednik pučista Egipta, taj dan je podnio ostavku. Barak Obama “snažno je osudio” postupak egipatskih vlasti protiv civila. Ban Ki Moon nije se udostojio da ovaj zločin lično komentira, nego ga je osudio posredstvom svog glasnogovornika. Evropska unija izrazila je “uznemirenost” događajem. Arapska liga pozvala je na obustavljanje zločina na Trgu Rabija.
Najsnažnije osude egipatskim pučistima u Egiptu uputili su tadašnji turski premijer Erdogan, te Svjetska unija islamskih učenjaka. Svjetska unija islamskih učenjaka, uz oštru osudu masakra na Trgu Rabija, jasno je podcrtala da je Sisijeva vlast nelegitimna vlast, a masakr su opisali kao najstravičniji zločin nad Egipćanima u dugoj historiji Egipta.
U nekoliko arapskih zemalja održane su demonstracije u znak protesta protiv zločina pučističkih vlasti.
Rabija el-Adevija, po kojoj je trg dobio ime, je žena iz prvih generacija (umrla 180. h. g.) poznata po pobožnosti i mudrosti. Njeno ime – Rabija – na arapskom jeziku, također, znači “četvrta”, pa su brzo četiri ispružena prsta postali znak otpora egipatskim pučistima.
Različite su procjene o broju ubijenih u masakru demonstranata na Trgu Rabija. Neki opozicioni lideri tvrde da je broj ubijenih od tri do pet hiljada. Savez podrške legitimitetu (pristalice Muhammeda Mursija) prihvataju brojku od nešto preko 2.600 ubijenih na samom trgu, a to je brojka koju su iznijeli ljekari poljske bolnice demonstranata na Rabiji. Pučističke vlasti prvo su priznale 4.400 povrijeđenih i 670 ubijenih, da bi kasnije ustvrdili da je ubijeno svega 377 demonstranata. Organizacija Human Rights Watch tvrdi da je ubijeno više od hiljadu demonstranata.
Židovski fundamentalisti Dan rušenja “Solomonovog hrama” obilježili nasilnim upadanjem u mesdžid El-Aksa
Stotine židovskih radikala provalile su u mesdžid El-Aksa 12. avgusta ove godine, kako bi čitanjem talmudskih molitvi obilježili sjećanje na rušenje “Solomonovog hrama”. Cionistička vojska pružala je ovim radikalima zaštitu i tom prilikom nanijela teške povrede petnaesterici Palestinaca.
Šejh Ikrima Sabri, predsjednik Višeg islamskog komiteta Palestine (ekvivalent IZ-u kod nas), kazao je: “Nije samo problem to što doseljenici nasilno upadaju u mesdžid El-Aksa. Veliki je problem to što izraelske vlasti sponzoriraju ove praznike, koje su izmislile radikalne vjerske grupe među židovima u novije doba.”
Predsjednik Akademije za nauku i naslijeđe “El-Aksa” Nadžih Bukejrat, tvrdi da “cionističke vlasti imaju određene ciljeve koje žele ostvariti instruiranjem ovih upada. Najvažniji je da pokažu kako je za sprečavanje nereda i provaljivanja u mesdžid El-Aksa neophodno da kontrolu nad džamijom potpuno preuzmu cionističke vlasti, a da se dokine arapsko upravljanje njome. To žele postići intenzivnim pritiscima, protjerivanjima i hapšenjima.” Također je kazao kako cionističke vlasti konstantnim instruiranjem nasilnih upada u džamiju El-Aksa žele promijeniti identitet džamije i predstaviti je kao židovsku bogomolju, odnosno Solomonov hram, skrenuvši pažnju na to kako je u početku izraelska vlast nastojala nametnuti svoj autoritet nad arapskom upravom mesdžida El-Aksa, a sada je sve izraženija njena borba za preuzimanje upravljanja nad ovom džamijom, s ciljem njenog pretvaranja u judaistički hram.
Komori zabranio rad iranskih institucija u zemlji jer se koriste u misionarske svrhe
Vlada Komora (država Savez Komora) donijela je početkom avgusta odluku o zatvaranju svih iranskih organizacija, ustanova i institucija, jer služe za propagiranje šiizma. Reakcije stanovnika Komora, koji su tradicionalno sunnije, dočekali su ovu odluku sa odobravanjem. Javnost smatra da je ovo početak odlučne borbe komorskih vlasti protiv šiijskog misionarskog djelovanja.
Komori su u januaru ove godine prekinuli diplomatske odnose sa Iranom, kao vid protesta na blagonaklon odnos iranskih vlasti prema neredima koje su izazvale šiijske mase, a u kojima je zapaljen konzulat Saudijske Arabije u Iranu. Vlasti Komora u službenom saopćenju tim povodom kazale su da Iran ne poštuje Bečku deklaraciju o diplomatskim odnosima, te da se miješa u unutrašnje stvari arapskih zemalja. (Komori su inače članica Arapske lige i arapski jezik jedan je od tri službena jezika u zemlji.)
(Izvor: islammemo.cc)
