Dok je jednom prilikom Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u posjeti kod Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu, Džabirova supruga zamolila je: “O Božiji Poslaniče! Donesi salavat na mene i moga supruga”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je donio salavat na tebe i tvoga muža!” (Nesai, Sunenu Kubra, i Ebu Davud, hadis je vjerodostojan)
Ova plemenita ashabijka zvala se Suhejma bint Mesud b. Evs, radijallahu anha, i bila je supruga plemenitog ashaba Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhu. Suhejma je bila razvedena i Džabir se oženio njome kako bi se brinula o njegovim sestrama koje su ostale na brigu Džabiru nakon što im je otac preselio kao šehid u Bitki na Uhudu. Iz bračne veze Džabira i Suhejme rođeni su Abdurrahman i Ummu Habib. Jedna je od onih koje su dale prisegu Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Bila je jako inteligentna. (Ibn Hadžer, El-Isaba, Ibn Esir, Usdul-gaba, Ibn Abdulberr, El-Istiab)
Značenje donošenja salavata
Značenje salavata zavisi od konteksta u kojem se izgovara, od toga ko je donio salavat i na koga je donesen. Kada se kaže da Allah donosi salavat na Poslanika, to znači da Allah spušta Svoju milost na njega i da ga hvali u bliskoj skupini koja se nalazi kod Njega. Salavat meleka na Božijeg Poslanika znači da meleki traže oprost za Poslanika i upućuju dovu da ga Allah pohvali u bliskoj skupini koja se nalazi kod Njega. Kada se kaže da muslimani donose salavat na Poslanika, to znači da upućuju Allahu dovu za njega i traže da ga Allah pohvali u bliskoj skupini koja se nalazi kod Njega.
Kada se kaže da Allah donosi salavat na Svoga roba, to znači da Allah spušta Svoju milost na njega, hvali ga i spominje. Poslanički salavat ummetu jeste dova za oprost i milost. Kada se kaže da meleki donose salavat na muslimane, to znači da traže oprost za njih.
Propis o donošenju salavata na nekoga mimo Božijih poslanika
U pogledu ovog pitanja učenjaci nemaju jedinstven stav. Imami Malik, Ebu Hanifa, Šafija i većina islamskih učenjaka smatraju su da se salavat ne može donositi na pojedinačno i zasebno na nekoga mimo Božijih poslanika. Dakle, ne govori se: “Gospodaru naš, donesi salavat na Ebu Bekra, Omera, Aliju i druge”, već se na njih donosi salavat zajedno i to nakon što se spomenu Božiji poslanici: “Gospodaru naš, donesi salavat na Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe, supruge i potomstvo”, o čemu se govori u hadisu.
Imam Ahmed i grupa učenjaka kažu: “Salavat se donosi posebno na svakog mu’mina i hadis u kojem se govori o donošenju salavata navode kao dokaz za svoje mišljenje, kao i Poslanikove riječi: “Gospodaru naš! Donesi salavat na porodicu Ebu Evfa.” Također, i Poslanik je lično donosio salavat na one koji su mu donosili zekat. Skupina koja je zabranila donošenje zasebnog salavata na nekoga mimo Allahovih poslanika smatra da je za donošenje salavata posebno na pojedince treba navesti dokaz iz objave i prakse ispravnih prethodnika, a nigdje nije zabilježeno da su oni tako postupali. Naprotiv, ispravni prethodnici smatrali su da se salavat može donositi samo na Allahove poslanike isto kao što se riječi kojima se veliča Allah mogu upućivati samo Njemu. (Ajni, Šerhu Ebi Davud)
Pouke i poruke hadisa
● Ljepota Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ahlaka i lijepog ponašanja prema svojim drugovima. Poslanikov dolazak u kuću Džabira i njegove porodice, radijallahu anhum, praktični je primjer poslaničke pažnje koju je ukazivao svojim drugovima tako što ih je posjećivao želeći unijeti radost u njihova srca i dijeliti sa njima radost, bol i iskušenja. (Menhelu Azb Mevrud, komentar Sunenu Ebi Davud, Mahmud Subki)
● Poslaničko odazivanje molbi Džabirove supruge i upućivanje dove za nju i njenog supruga na način na koji je ona željela, a to je dova u vidu salavata.
● Poslaniku je bilo dozvoljeno da u vidu salavata uputi dovu za onoga za koga hoće iz svoga ummeta.
● Riječima: “Donesi salavat na mene i moga supruga”, Džabirova supruga tražila je da uputi dovu za njih i traži dobro i berićet, a Allahov salavat znači spuštanje Njegove milosti.
● Iskorištavanje prisutnosti dobrih i učenih osoba i traženje od njih onoga što je dozvoljeno, naročito onoga što se odnosi na ahiret, kao što je upućivanje dove, savjeta, stjecanje šerijatskog znanja i slično.
● Istinska ljubav supruge prema suprugu i obrnuto. U spomenutom hadisu supruga nije zaboravila svoga supruga, tako da mu je obezbijedila Allahov salavat, Njegovu milost, lijep spomen i pohvalu, kao i počast poslaničke dove.
● Dozvoljenost donošenja salavata pojedinačno i zasebno na nekoga mimo Božijih poslanika. (Menhelu Azb Mevrud, komentar Sunenu Ebi Davud, Mahmud Subki)
● Dova u formi salavata razlikuje se. Prethodilo je pojašnjenje u vezi sa ovim pitanjem.
● Mudrost Džabirove supruge, radijallahu anha. Ona je težila da zadobije suprugovo zadovoljstvo i ljubav tražeći da Poslanik uputi dovu za nju i supruga.
Aiša traži da Poslanik dovi za nju
Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Kada sam vidjela Vjerovjesnika, salallahu alejhi ve selem, da je raspoložen, rekla sam mu: ‘O Božiji Poslaniče! Uputi Allahu dovu za mene’, a on je rekao: ‘Gospodaru moj! Oprosti Aiši ranije i kasnije grijehe i ono što je tajno i javno učinila.’” Tada se Aiša počela smijati smijala sve dok joj glava od smijeha nije pala u njeno krilo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ju je: “Da li te moja dova čini radosnom?”, a ona je odgovorila: “A zašto me ne bi činila radosnom?” Rekao je: “Tako mi Allaha, zaista je to dova koju za svoj ummet upućujem u svakom namazu.” (Bilježi Ibn Hibban, hadis je hasen)
Aiša, radijallahu anha, imala je nadimak Ummu Abdullah, bila je kćerka Ebu Bekra i jedna od najdražih supruga Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a bila je poznata i po znanju i mnoštvu hadisa koje je prenijela od Poslanika. Umrla je 57. godine po Hidžri. (Ibn Hadžer, El-Isaba)
Pouke i poruke hadisa
● Ovaj hadis ukazuje na lijepo ponašanje onoga ko postavlja pitanje, odnosno da osoba koja postavlja pitanje treba da za to odabere vrijeme kada je onaj koga pita lijepo raspoložen i spreman da sasluša pitanje.
● Ljepota bračnoga suživota koja se, između ostalog, ogleda u nastojanju supruga da putem dove unese radost u srce svoje supruge.
● Veliko i važno mjesto Aiše, radijallahu anha, kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i Poslanikova počast i ljubav prema njoj. On je ju uvažavao i uslišavao njene želje.
● Pohvalnost upućivanja dove za brata muslimanu u njegovom odsustvu, kao što je to preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. jedna od najboljih dova jeste dova koju je Poslanik odabrao za svoju voljenu suprugu i svoj ummet, dova za oprost ranijih i kasnijih grijeha, tajnih i javnih.
● Poslanikova milost i sažaljenje prema njegovom ummetu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za svoj je ummet upućivao dove na dunjaluku, a zauzimat će se za njega na ahiretu.
