Jedna od neizostavnih osobina onoga koji traži znanje jeste i dostojanstvenost.
Dostojanstvenost podrazumijeva odlikovanje svim onim što uljepšava i ukrašava čovjeka, te ostavljanje svega što ga čini suprotnim, neurednim, neodgojenim.
Islamski učenjaci insistirali su na ovoj osobini toliko da su je ubrajali u uvjete pouzdanosti prenosioca hadisa, zajedno s njegovom vjerom. Postavili su je kao mjerilo za pravednost i prihvatljivost svjedočenja osobe.
Islam cijeni i promoviše ovu osobinu u tolikoj mjeri da je rečeno: "Dostojanstvo je sveobuhvatni naziv za sve vrline." (Ibnul-Berzeban, Kitabul-murue, str. 134)
Halil b. Ahmed rekao je: "Dostojanstvo je vrhunac muškosti." (Kitabul-ajn, 8/299; Tehzibul-luga, 15/205)