Jedna od neizostavnih osobina onoga koji traži znanje jeste i dostojanstvenost.
Dostojanstvenost podrazumijeva odlikovanje svim onim što uljepšava i ukrašava čovjeka, te ostavljanje svega što ga čini suprotnim, neurednim, neodgojenim.
Islamski učenjaci insistirali su na ovoj osobini toliko da su je ubrajali u uvjete pouzdanosti prenosioca hadisa, zajedno s njegovom vjerom. Postavili su je kao mjerilo za pravednost i prihvatljivost svjedočenja osobe.
Islam cijeni i promoviše ovu osobinu u tolikoj mjeri da je rečeno: "Dostojanstvo je sveobuhvatni naziv za sve vrline." (Ibnul-Berzeban, Kitabul-murue, str. 134)
Halil b. Ahmed rekao je: "Dostojanstvo je vrhunac muškosti." (Kitabul-ajn, 8/299; Tehzibul-luga, 15/205)
Kur'an o dostojanstvu
Uzvišeni Allah kaže: "Ti sa svakim -- lijepo (i prihvati od svakog lijepo)! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!" (El-A'raf, 199)
Kada je Sufjanu b. Ujejni, rahimehullahu teala, rečeno: "U Kur'anu si pronašao mnogo šta, pa jesi li pronašao dostojanstvo u njemu?", odgovorio je: "Da, u Allahovim riječima: 'Ti sa svakim -- lijepo (i prihvati od svakog lijepo)! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!' (El-A'raf, 199). U ajetu se spominje dostojanstvo, lijepo ophođenje i plemeniti moral. Sve to obuhvaćeno je riječima: 'Ti sa svakim -- lijepo (i prihvati od svakog lijepo)!'" (El-Muruetu ve havarimiha, str. 132)
Svevišnji Allah navodi riječi Lukmana koji podučava svoga sina dostojanstvu i plemenitim vrijednostima: "O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi -- to, doista, u istinske postupke spada. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; zbilja, najneprijatniji glas je revanje magarca!" (Lukman, 17--19)
Sunnet o dostojanstvu
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najbolji od vas u džahilijetu najbolji su u islamu, ako se poduče vjeri." (Buhari, br. 3374; Muslim, br. 2378)
Nevevi, rahimehullahu teala, rekao je: "Značenje hadisa je: 'Oni koji su imali dostojanstvo i plemeniti moral u džahilijetu, kada prime islam i steknu znanje, pa oni će biti najbolji od svih ljudi." (Šerhu En-Nevevi ala Sahihi Muslim, 15/135)
Prethodnici o dostojanstvu
Salih b. Džunah el-Lahmi, rahimehullahu teala, rekao je: "Nema dostojanstva onaj koji nema lijepog ponašanja, a lijepog ponašanja nema onaj koji nema razuma." (El-Edeb vel-murue, str. 12)
Mesruk, rahimehullahu teala, rekao je: "Govorilo se da druženje s vjernicima čisti srce od grijeha, a druženje s ljudima od dostojanstva pospješuje plemeniti moral, dok druženje sa učenjacima oplemenjuje duše." (Es-Sadakatu ves-sadik, str. 293)
[]{dir="rtl"}
Karakteristike dostojanstva i njihovo razlikovanje s obzirom na vrijeme i mjesto
Dakle, dostojanstvo je vrlina koju razum preporučuje, koju prihvataju svi razumni i koja je prepoznatljiva i prihvatljiva u muslimanskom društvu. Osnove dostojanstva iste su u svim mjestima i vremenima, poput iskrenosti, pomoći drugima, gostoprimstva, održavanja lične higijene i sl.
Međutim, postoje i aspekti dostojanstva koji se razlikuju s obzirom na vrijeme, mjesto, osobu i situaciju u kojoj se ona nađe.
Čovjek se različito ponaša na putovanju u prisustvu drugih i kod kuće u prisustvu svojih ukućana kada je opušten. Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: "Volio bih da čovjek bude prema svojoj porodici kao dijete, a kad ga trebaju, da bude pravi muškarac." (Bejheki, Šuabul-iman, br. 7851)
Rebia b. Ebu Abdurrahman rekao je: "Dostojanstvo na putovanju je jedno, a kod kuće, u svome mjestu boravka, drugo. Dostojanstvo na putovanju podrazumijeva služenje saputnika, izbjegavanje nesuglasica s njima i više šale u onome što Allaha ne srdi, dok dostojanstvo kod kuće, u mjestu boravka, podrazumijeva redovni odlazak u džamiju, čitanje Kur'ana i češće druženje s braćom u vjeri." (Ibnul-Berzeban, El-Murue, str. 108)
Ne možemo se isto ponašati na skupovima znanja, u prisustvu učenih kao sa svojim dugogodišnjim prijateljima.
Neke stvari koje se smatraju nepristojnim u jednom društvu, u drugom se ne smatraju takvima, tako da se standardi dostojanstva mogu razlikovati ovisno o vremenu, kulturi, osobama, jednostavno situaciji u kojoj se nalazimo.
Šatibi, rahimehullahu teala, govoreći o različitim oblicima dostojanstva koji se odnose na međuljudske odnose, kaže: "Među tim oblicima može biti i onih koji se razlikuju u praksi, od lijepog prema neprikladnom, i obrnuto, kao što je slučaj npr. sa otkrivanjem glave. To se razlikuje ovisno o regiji, jer to može biti neprikladno u nekim istočnim zemljama za one koji se pridržavaju moralnih vrijednosti, dok u zapadnim zemljama to može biti prihvatljivo. Šerijatski propis može varirati ovisno o tome, pa će se smatrati neprikladnim među ljudima istoka, ali ne i među ljudima zapada." (El-Muvafekat, 2/489)
Najčešći pokazatelji istinskog dostojanstva
• Pravilan način oblačenja, što podrazumijeva brigu o prikladnoj odjeći i urednom izgledu. Selef, prve generacije muslimana, brinuli su o svom izgledu bez pretjerivanja ili licemerja. Imam Ebu Hanifa, rahimehullahu teala, rekao je: "Povećajte svoje turbane i proširite rukave svojih odjevnih predmeta." Ebul-Lejs, rahimehullahu teala, kaže: "Rekao je to kako bi se cijenilo znanje i učeni." (Hubejši, Nešru tajjit-ta'rifi fi fadli hameletil-ilmi eš-šerifi, str. 125)
• Usklađenost riječi s djelima, a to podrazumijeva da nastoji da njegove riječi i djela budu u skladu s normama i dobrim običajima koji ne krše šerijatske principe i vjerske vrijednosti, odnosno da govori samo ono što je korisno i potrebno.
• Pažljivo slušanje, odnosno da pažljivo sluša one koji mu se obraćaju, što pokazuje njegovu brigu i zadovoljstvo što je u njihovoj prisutnosti i što razgovara s njima.
• Jasnost i izbjegavanje licemjerstva, tj. da se odlikuje iskrenošću i izbjegava licemjerstvo, ne pokazujući prijateljstvo prema osobi koju duboko mrzi ili svjedoči o njenom poštenju a vidi je da skreće s pravog puta.
• Higijena i ugodan miris podrazumijeva održavanje čistoće tijela, ugodnog mirisa i brigu o higijeni tijela i zadaha, zajedno s brigom o unutarnjoj čistoći. Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: "Dostojanstvo čovjeka podrazumijeva i čistoću njegove odjeće." (Sefarini, Gizaul-elbabi, 2/259)
• Samokontrola, što podrazumijeva da prati i nadzire svoju dušu, kontroliše je, pa da se brzo i mnogo ne ljuti, niti pretjerano, luđački smije i veseli, već da bude umjeren i u nedaći i u blagostanju.
• Blagost i umjerenost. Treba biti smiren i umjeren, odnosno da se kod njega ne primjećuje rastresenost, uznemirenost, nestrpljenje, histerično ponašanje. To uključuje izbjegavanje čestog okretanja na putu ili brzog hodanja koje prelazi granice umjerenosti.
• Skromnost. Treba biti zadovoljan onim što ima i ne tražiti niti prositi od drugih, ne očekivati od drugih ništa, već treba da očekuje samo od Uzvišenog Allaha.
• Izbjegavanje neprimjerenih mjesta na kojima se podižu glasovi, izmišljaju laži i iznose potvore, ogovara i zavađa, prostački govor sluša, ismijava s vjernicima i njihovom vjerom.
• Osmijeh na licu, pristojna komunikacija. To znači da treba susretati ljude s prijateljskim izrazom lica i smirenim govorom, ne zalazeći u ono što kriju njihova srca, bilo da gaje naklonost ili neprijateljstvo prema njemu, i da se druži samo s onima koje iskreno voli. (Vidjeti: Bustanul-arifin, str. 339; Edebud-dunja ved-din, str. 317; Hiljetu talibil-ilm, str. 149; Nadretun-neim, 8/3374)
Pojave koje narušavaju dostojanstvo vjernika
Riječ je o pojavama koje umanjuju čovjekovu vrijednost, degradiraju njegovu ličnost u zajednici. Neke od najčešćih takvih pojava su:
• Zanemarivanje higijene: da ne vodi računa o svome izgledu i svojoj čistoći, da se ne čisti redovno, ne kupa, niti čisti svoju odjeću, usljed čega se od njega širi neugodan misris zbog čega ljudi izbjegavaju njegovo društvo. Kurtubi, rahimehullahu teala, rekao je: "Čistoća je dio ljudskog dostojanstva i vjerskih obaveza." (El-Džamiu li ahkamil-Kur'an, 8/261)
• Previše šale i verbalnog ili fizičkog zadirkivanja, posebno osoba koje se ne poznaju dobro, što može smanjiti reputaciju, dovesti do omalovažavanja, zatim do zavisti i mnogo čega drugog neželjenog.
• Nasmijavanje i zabavljanje drugih izmišljanjem viceva, oponašanjem drugih kao što to čine komičari i klauni -- time se zasigurno gubi dostojanstvenost, sebi čini šteta.
• Pohlepa za hranom, halapljivost i prejedanje, naročito na gozbi u prisustvu drugih.
• Nošenje odjeće koja nije prikladna za razumnu i uravnoteženu islamsku ličnost, posebno u džamijama, skupovima na kojima se traži znanje, zatim javnim okupljanjima i mjestima, kao što su providna ili nepristojna odjeća, kratke hlače i druge čudne odjevne kombinacije koje nisu prihvaćene u društvu i koje su uvezene naročito iz zajednica koje ne čuvaju islamske vrijednosti.
• Sjedenje u kafićima ili sličnim mjestima, naročito gdje se okupljaju grešnici i nemoralni ljudi, bez prijeke potrebe ili svrhe pozivanja u islam.
• Pružanje nogu prema drugima bez opravdanog razloga, jer se to smatra nedoličnim ponašanjem, pogotovo ispred Allahove Knjige ili pred osobama koje zaslužuju poseban respekt, kao što su roditelji, učeni ljudi i stariji.
Zaključak
Dostojanstvenost je jedna od posebnih osobina svakog muslimana, a naročito onoga koji uči svoju vjeru s ciljem da napreduje u njoj i sutra druge njoj poziva, jer dostojanstvo je uvjet ispravnosti i pouzdanosti.