Dova prilikom ulaska u nužnik

Dova zauzima posebno mjesto u životu vjernika i predstavlja jedan od najuzvišenijih oblika njegovog obraćanja Uzvišenom Allahu. Njome čovjek iskazuje svoju potrebu za Gospodarom, priznaje vlastitu slabost i nemoć te potvrđuje svoje pouzdanje u Allahovu moć, milost i dobrotu. U trenucima blagostanja i teškoće, nade i straha, vjernik se dovom okreće svome Gospodaru, svjestan da jedino On istinski može podariti dobro, otkloniti nevolju, oprostiti grijehe i ispuniti potrebe.

Ebu Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada odete obaviti prirodnu potrebu, nemojte se prilikom obavljanja velike niti male nužde okretati licem prema kibli, nego se okrenite prema istoku ili zapadu.” Rekao je Ebu Ejjub, radijallahu anhu: “Kada smo došli u Šam, zatekli smo nužnike koji su bili izgrađeni tako da su bili okrenuti prema kibli, pa bismo se mi okretali ustranu od nje i tražili oprost od Allaha.” (Buhari, 144; Muslim, 264)