Društveni aktivizam žene muslimanke jedna je od specifičnih tema o kojoj je potrebno govoriti zato što, s jedne strane, postoji sve više muslimanki koje osjećaju potrebu da budu društveno aktivne, a, s druge strane, što je to pitanje kompleksnije od društvenog aktivizma muškarca. Pod ovim mislim na propise koji se direktno odnose na ženu muslimanku u vidu njenih obaveza prema porodici, mužu, njene uloge u odgoju djece, uvjetovanosti njenih vanporodičnih aktivnosti dozvolom muža itd.
“U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegovog slušajte.” (El-Ahzab, 33)
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako vaše žene budu tražile da idu u džamiju po noći, dozvolite im.” (Buhari i Muslim)
U ovom hadisu jasno se naznačava traženje dozvole za odlazak u džamiju, što nam govori da je to osnova u ponašanju žene muslimanke. Ako je takav propis za odlazak u džamiju, onda je za sve ostalo preče da se traži dozvola.
Primjetno je da se o aktivizmu žene uopćeno, pa i žene muslimanke često piše jednostrano, gdje se njen aktivizam želi predstaviti samo u nekoliko stvari i aktivnosti, a zapostavljaju se njoj mnogo preče i mnogo bliže aktivnosti kojima ona svojoj zajednici pruža nešto najvrednije i nezamjenjivo. Uloga žene kao majke i supruge nešto je što se sve više omalovažava i sve više smatra bezvrijednim i nebitnim. A svi smo svjesni da je ona u tom domenu nezamjenjiva i da baš u tome može da pruži društvu najviše i da jača harmonično stanje unutar društvene zajednice. Na taj način žena i muškarac se nadopunjavaju i čine jednu kompatibilnu cjelinu. Primjer prve generacije muslimanki, a naročito među njima majki pravovjernih, najbolje može poslužiti kao urnek društvenog aktivizma muslimanke.
One su se trudile da nauče kako da zasluže iste nagrade za dobra djela kao i muškarci, a nisu trošile vrijeme na borbu za nadmoć sa muškarcima, kao ni za pozicije, nego su bile potpora u gradnji zajednice. Sama priroda pozicije žene i velika vezanost muškarca za nju daje joj mogućnost da na mudar i diplomatski način utječe na dešavanja u porodici, kao i u samom društvu a da nema potrebe sjediti u nekoj fotelji, jer je njoj ta fotelja dodijeljena njenim rođenjem i funkcijom majčinstva i smiraja za muškarca.
“I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21)
Možemo primijetiti i da ashabijke nisu običavale da svoje porodične probleme iznose svima i svakome, da ružno govore o onome s kim dijele postelju, nego su o tome govorile onda kada je bilo potrebe i onome ko bi im mogao pomoći da riješe svoje probleme. Pridržavajući se tog pravila, čvrsto su čuvale porodicu i harmoniju bračnog života koja je više nego bitna za kompletno društvo, čime su davale neprocjenjiv doprinos društvenom aktivizmu kroz jačanje porodice. Danas postoje mnogi primjeri raznih inicijativa i projekata vezanih za porodicu u koje se troše ogromna sredstva i na kojima rade veliki timovi ljudi učeći ženu da sve detalje svoga života iznosi javno onima koji se naslađuju tuđim brigama i na tome zarađuju ogroman novac, što u konačnici ne rješava stvarni problem. Žena se uči da bude jaka i da trpi sve ljude oko sebe, a u porodici ne treba da trpi nikoga ni za najmanju sitnicu. Nije spremna da udovolji potrebama svoga muža, a onda ostavljena sama udovoljava mnogim “zvijerima” oko sebe koji joj za bilo kakvu pomoć ili napredak često postavljaju nemoralne uvjete.
Očuvati porodicu i učiniti je snažnom najveći je doprinos zajednici i najveći društveni aktivizam. Šta bi mnogi mogli reći za osobu koja ide gasiti neki drugi požar dok njegova čeljad i kuća gore?! Ono što žena može usaditi u muškarca u bračnom životu to niko ne može nadomjestiti, a svojim pametnim i mudrim potezima može da ima potpunu kontrolu nad porodicom i mužem, pa tako svojim “produženim rukama” da čini hajrate koje sama nikada ne bi bila u stanju da uradi.
Znajući koliko je važna uloga žene, zlonamjernici i jesu tim putem krenuli da slabe društvenu zajednicu, dajući prostora manipulatorima i intereždžijama da ostvare svoje pokvarene ciljeve. Koliko su samo nesagledive posljedice u odgoju djece kada izgube nekoga ko brine o njihovoj zdravoj ishrani, mirnom snu, dodirima nježnosti, jačanju samopouzdanja, učenju lijepih manira i zagrljaju koji ne može nadomjestiti sve što postoji na dunjaluku! Taj zagrljaj je čovječanstvu podario velikane koji žive i nakon smrti svojim dobrim djelima. Mnogo je uleme ovom ummetu podareno ispravnim odgojem majke. A dovoljno je samo pitati onoga ko je imao majku šta ta riječ za njega znači, kako bi nam bilo jasno koliko je dunjaluk malen da bi se s njom poredio.
Društveni aktivizam je ustvari širenje dobra za zajednicu, onoga što mi nazivamo pozitivnim. Pa, tako to dobro može da se manifestira na razne načine i nije ograničeno na nešto posebno, a utjecaj žene na to kretanje dobra više je “indirektan”, što je i u skladu sa njenom prirodnom ulogom.
Žena daje veliki doprinos društvenom aktivizmu samim time što biva bedemom i preprekom za one negativne pojave koje unose nemoral, slabe porodicu i bračnu zajednicu. A njen direktan način društvenog aktivizma najbolje se ogleda u radu sa ženama, djevojkama i djecom u cilju što boljeg odgoja i jačanja osnovne ćelije društva koja će biti rasadnik velikana čija će dobra djela da govore o njima i nakon njihove smrti.
Savremena tehnologija olakšala je društveni aktivizam i pružila mogućnost ženi muslimanki da dā svoj ogroman doprinos u svemu tome. Uređivanjem raznih korisnih internetskih stranica, pripremom edukativnog materijala, raznih radionica za djecu i majke, pomoći majkama da se dodatno usavršavaju i educiraju putem online platformi, žena muslimanka može da mnogo doprinese društvenom aktivizmu. Danas je dovoljno da samo budete dio marketinga raznih korisnih projekata i da doprinesete širenju tog dobra. Podsticanje i bodrenje ljudi da čine dobro predstavlja učestvovanje u dobru. Sve ovo omogućava nam savremena tehnologija koja ne traži od nas da prevaljujemo veliki put, nego samo da se educiramo kako da sve to radimo i da svakodnevno proizvodimo i plasiramo materijal koji može da bude od koristi hiljadama ljudi oko nas i šire. Napredna tehnologija je otvorila velika vrata kreativnosti, gdje možemo da realiziramo mnoštvo svojih ideja, a da za to nisu potrebna velika sredstva i trud. Timskim radom većeg broja žena moguće je da se realizira na stotine dobrih ideja, a da ne izgube svoju osnovnu ulogu – ulogu majke.
Muslimanka prije svega nastoji da osvijetli svoj dom, a onda da to svjetlo prenese i drugima. Kada osvijetlimo prostor oko sebe, onda možemo da primijetimo mnogo čega, dok nam u tmini promiču mnoge stvari koje ostaju neprimijećene. Ne treba težiti uspostavi svjetla u tuđem domu dok je naš mračan, jer je prvi prioritet da naš dom bude osvijetljen, što je direktna odgovornost, a za ostale smo odgovorni onoliko koliko smo u stanju.
