Ovaj serijal tekstova započeli smo u cilju buđenja visokih ambicija i uzvišenih težnji kod tragatelja za znanjem, navodeći primjere iz života selefa – ispravnih prethodnika, koji su svoj život posvetili stjecanju znanja. Prethodni tekst posvetili smo primjerima koji govore o njihovom saburu, strpljenju u ponavljanju usvojenog znanja i učenju novog, kako bismo vidjeli da oni svoje znanje nisu stekli nikako drukčije osim uz veliki trud i napor, i strpljenje u ponavljanju tog znanja. Tragatelj za znanjem ne treba klonuti ukoliko mu se učini da slabo pamti i brzo zaboravlja, već neka se prisjeti primjera selefa koji su stotinama i hiljadama puta obnavljali naučeno kako bi im trajno ostalo u pamćenju i srcu. Pored obnavljanja, jedna od karakteristika menhedža ispravnih prethodnika u traženju znanja jeste i dugotrajna ustrajnost na tom putu, o čemu ćemo navesti nekoliko primjera.
● Šeh Muhammed Muhtar eš-Šenkiti kaže: ''Dugotrajna ustrajnost na putu traženja znanja sadrži veliko dobro za učenika, i ono što je mnogima naštetilo jeste izlazak u eter prije upotpunjavanja znanja. Oni su nanijeli štetu svojim brzanjem i ljudi su izgubili povjerenje u njihovo znanje.“ Islamski učenjaci, Allah im se smilovao, vodili su računa o dugotrajnosti u traženju znanja.
● Abdurrahman ibn Hassan rekao je: ''Čuo sam Ikrimu kako kaže: ’Tražio sam znanje četrdeset godina.’“ (Vidjeti: Imam El-Mizzi, Tehzibul-kemal fi esma’ir-ridžal, 20/269.)
● Imam Ahmed ibn Hanbel je rekao: ''Nismo se odvajali od Affana ibn Muslima dvadeset godina.“ (Vidjeti: El-Džerhu vet-ta’dil, 7/30., Tehzibul-kemal, 20/172.)
● Ahmed ibn Seleme je rekao: ''Bio sam uz Muslima dok je pisao svoj Sahih, petnaest godina.“ (Ibid., 12/566.)
● Ebul-Abbas Sa’leb je rekao: ''Pedeset godina nisam izostao iz kružoka učenja arapskog jezika i gramatike pred Ibrahimom el-Harbijem.“ (Vidjeti: Mu’džemul-udeba’, 1/118.)
● Jahja ibn Seid el-Kattan rekao je: ''Nisam se odvajao od Šu’beta dvadeset godina.“ (Vidjeti: Tehzibul-kemal, 31/334.)
● Imam Ez-Zehebi, govoreći o imamu Taberaniju, kaže: ''Putovao je (tražeći znanje) i sretao ljude (učenjake i prenosioce) šesnaest godina, zapisujući od onih koji su dolazili i odlazili, dok nije postao ekspert u nauci.“ (Vidjeti:Sijeru ealamin-nubela’, 12/201.)
● Šejh Usejmin učio je pred šejhom Abdurrahmanom es-Sa’dijem jedanaest godina, a zatim otputovao u Rijad i nastavio tražiti znanje.
● Šejh Abdul-Aziz ibn Baz učio je pred šejhom Muhammedom ibn Ibrahimom deset godina i od njega usvojio znanje u svim islamskim naukama.
● Imam Malik je rekao: ''Nu’ajm el-Mudžmir je učio pred Ebu Hurejrom dvadeset godina.“ (Vidjeti: Ibn Abdul-Berr, Et-Temhid, 16/177.)
● Hafiz Muhammed ibn Dža’fer Gunder je rekao: „Nisam se odvajao od Šu’beta dvadeset godina.“ (Vidjeti:Sijeru ealamin-nubela’,7/534.)
● Imam Ebu Hanife kaže o svom učenju pred svojim šejhom Hammadom: ''Bio sam uz njega osamnaest godina.“ (Vidjeti: Tehzibul-kemal, 29/427.)
● Ibnul-Kasim el-Utki je rekao: ''Čučao sam pred Malikovim vratima sedamnaest godina.“ (Vidjeti: Kadi Ijad, Tertibul-medarik ve takribul-mesalik, 3/250.)
● Abdullah ibn Nafi’, Malikov učenik, rekao je: ''Sjedio sam pred Malikom trideset pet godina.“ (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela’,7/185.)
● Muhammed ibnul-Musenna, gramatičar, rekao je: ''Učio sam pred Junusom (ibn Habibom) četrdeset godina i svakog dana bih svoje levhe punio pišući ono što nam je govorio iz pamćenja.“ (Vidjeti: Mu’džemul-udeba’, 2851)
● Ebu Ja’la el-Lu’lu’i je pred Ebu Davudom učio njegov Sunen dvadeset godina i prozvan je Ebu Davudovim pisarom. (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela’,11/508.)
● Ibrahim el-Harbi kaže o Ahmedu ibn Hanbelu: ''Bio sam uz njega (učeći) dvadeset godina, ljeti i zimi, po vrelini i hladnoći, noću i danju.“ (Vidjeti: Ebul-Hasen ibn Ebi Ja’la, Tabekatul-hanabile, 1/92.)