Nikako se ne smije povjerovati džinu kada optuži određenu osobu da je napravila sihr ili učinila kakvo drugo zlo, jer šejtan želi da posije mržnju među ljudima. Njegovo svjedočenje se ne prihvata zbog toga što je griješnik, što surađuje sa sahirom i što se vijest prihvata samo od onog za koga znamo da je pouzdan i čestit. Prihvatanje vijesti od džina uzrokuje brojne smutnje i nerede, uzrokuje svađu i mržnju pa čak i razvod braka, a to je sve od velikih ciljeva šejtana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Doista Iblis postavi svoj prijesto iznad vode i zatim šalje svoje trupe, pa mu bude od njih najdraži onaj ko izazove najveću fitnu. Jedan od njih dođe i kaže učinio sam to i to, a on mu odgovori: 'ništa nisi uradio!' Zatim dođe jedan od njih i kaže: 'nisam ga ostavljao sve dok nisam rastavio između njega i njegove žene!' Tada ga Iblis primakne sebi i kaže:' divan li si ti!“ (Muslim, 7284.)
Allahov poslanik Sulejman, alejhisselam, imao je vlast kakvu niko prije njega nije imao niti će je iko nakon njega imati. Allah je učinio da ga, pored ljudi, služe vjetar, ptice i džini. Rekao je Uzvišeni Allah opisujući blagodati koje mu je dao: „A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti. Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne.“ (Prijevod značenja Saba', 12-13.) Sulejman, alejhisselam, je dovio svom Gospodaru riječima: „Gospodaru moj, oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!“ (Prijevod značenja Sad, 35.) Allah je uslišao Sulejmanovu, alejhisselam, dovu i zbog toga nikom nakon njega nije data vlast kakvu je on imao. Ebu Derda, radijallahu anh, rekao je: „Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jedne je prilike stao da klanja pa smo ga čuli da govori: 'Utječem se Allahu od tebe!' Zatim je rekao: 'Proklinjem te Allahovim prokletstvom!' To je ponovio tri puta, a ruku je pružao kao da nešto želi dohvatiti. Kada je završio namaz rekli smo: Allahov Poslaniče, čuli smo te da u namazu nešto govoriš, nismo te ranije čuli da to govoriš, i vidjeli smo te kako pružaš ruku! Rekao je: 'Doista je Allahov neprijatelj Iblis došao sa plamenom vatre kako bi ga bacio na moje lice, pa sam rekao: Utječem se Allahu od tebe! tri puta. Zatim sam rekao: Proklinjem te Allahovim prokletstvom, tri puta, međutim, on se nije odmicao. Onda sam htio da ga dohvatim, i tako mi Allaha da nije dove našeg brata Sulejmana zasigurno bi osvanuo vezan tako da bi se njime igrala djeca stanovnika Medine.'“ (Muslim, 1239.) Potčinjenost šejtana na način kako je to bilo dato Sulejmanu, alejhisselam, nije data čak ni Allahovom miljeniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. To što je Allah dao Sulejmanu je izvan moći ljudi i džina i niko, nakon njega, nije u stanju potpuno potčiniti džine da mu budu pokorni.
Osobine džina
Pomaganje džinovima i ostvarivanje kontakta sa njima na način kako to čine sihribazi udvarajući se šejtanima, čineći širk i Allahu mrska djela, je očigledan kufr i nevjerstvo, međutim, da li je moguće da se musliman pomogne džinom muslimanom kada bude za tim u potrebi? Prije odgovora na ovo pitanje potrebno je ukazati na najbitnije osobine džina. O tom, za nas nevidljivom, svijetu saznajemo putem časnog Kur'ana i izreka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
● Prvobitna materija od koje su stvoreni džini je vatra. Rekao je Uzvišeni Allah: „A još prije smo stvorili džine od vatre užarene.“ (Prijevod značenja El-Hidžr, 27.) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Meleki su stvoreni od svjetla, džini od plamene vatre, a Adem je stvoren od onog što vam je opisano.“ (Muslim, 7687.)
● Džina ima muslimana i nevjernika, ima ih čestitih i pokvarenih. Rekao je Uzvišeni Allah prenoseći govor džina: „A među nama ima i dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih.“ (Prijevod značenja El-Džinn, 11.) I rekao je: „I ima nas muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate Pravi put su izabrali, a nevjernici će u Džehennemu gorivo biti.“ (Prijevod značenja El-Džin, 14-15.) Iblis i šejtani su džinskog roda, iako se šejtanom može nazvati i čovjek koji odvraća od Allahovog puta, kao što je Uzvišeni Allah rekao: „Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.“ (Prijevod značenja El-En'am, 112.)
● Džini najviše borave na napuštenim mjestima, a ima ih koji nastanjuju smetljišta, mjesta obavljanja potrebe, pukotine i rupe u zemlji te mjesta na kojima borave kamile.
● Spuštanjem noći postaju aktivniji. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Kada se noć spušta zadržite vašu djecu, jer se tada šejtani razilaze i šire, a kada dio noći prođe pustite djecu. Vrata zatvorite i pri tome spomenite Allahovo ime...“ (Buharija, 3304; i Muslim, 5368.)
● Džini jedu i piju, žene se i imaju potomstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Kada neko od vas jede neka jede svojom desnom rukom, a kada pije neka pije svojom desnom rukom jer doista šejtan jede svojom lijevom rukom i pije svojom lijevom rukom.“ (Muslim, 5384.) Uzvišeni Allah je o Iblisu rekao: „Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji?“ (Prijevod značenja El-Kehf, 50.)
● Džini pokušavaju dokučiti nebeske vijesti kako bi ih prenijeli svojim pristalicama. Rekao je Uzvišeni Allah prenoseći govor džina: „I mi smo nastojali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je moćnih čuvara i zvijezda padalica puno; i sjedili smo okolo njega po busijama da bismo što čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naići.“(Prijevod značenja El-Džinn, 8-9.)
● Džini puno lažu. Aiša, radijallahu anha, rekla je: „Allahov Poslaniče, vračari su nam govorili o nečem pa smo nalazili da je to uistinu tako?“ „To je riječ istine koju džin ukrade pa je ubaci u uho svom pristalici i uz nju doda stotinu laži.“ -odgovorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muslim, 5952.)
● Džini ne znaju gajb. Rekao je Uzvišeni Allah: „A kad smo odredili da (Sulejman) umre, crv koji je bio rastočio štap njegov - upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli.“ (Prijevod značenja Saba', 14) Sulejman, alejhisselam, je umro naslonjen na svoj štap i tako ostao dug period. Džini su i dalje radili poslove kojima ih je Sulejman bio zadužio, jer nisu znali da je umro, sve dok crv nije izgrizao štap nakon čega je mrtvo tijelo palo na zemlju i tek tada džini shvatiše da je Sulejman, alejhisselam, umro.
● Džine u njihovom stvarnom izgledu može vidjeti samo poslanik. Rekao je imam Šafija: „Ko bude tvrdio da je vidio džina poništit ćemo njegovo svjedočenje, osim ako se radi o poslaniku.“ (Fethul-Bari, Ibnu Hadžer, 4/489)
● Džini se mogu prikazati u ljudskom liku, kao što se Iblis prikazao na dan Bedra i kao što se prikazao Ebu Hurejri, radijallahu anh, kada je čuvao sadaku. (Buharija, 2311.) Također se prikazuju u liku crnog psa i zmija. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Crni pas je šejtan.“ (Muslim, 1165.)
● Džini ponekad ezijete ljude koji ih uznemire, poput onih koji mokre na mjestu gdje borave džini, a ponekad to čine bez razloga, kao što i ljudi jedni drugima nanose nepravdu. Poznata je predaja o ensarijskom mladiću kada je u svojoj kući ugledao zmiju, koja je ustvari bila džin, te ju je probio kopljem i prije nego je zmija umrla džini su mu se osvetili i ubili ga. Rekao je Ebu Seid, radijallahu anh: „Nije se znalo ko je od njih dvoje prije umro: mladić ili zmija!“ (Muslim, 5976.)
● Džini nikom ne mogu nauditi osim uz Allahovu dozvolu. Rekao je Svemogući Allah o sihru: „Ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 102.)
● Šejtani nemaju moć nad čovjekom! Sve što mogu je samo navođenje na zlo. Uzvišeni Allah obaviještava o onom što će šejtan reći svojim sljedbenicima u Džehennemu:„I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: 'Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, već sami sebe...'“ (Prijevod značenja Ibrahim, 22.)
● Detaljan govor o načinu zaštite od džina je zasebna tema, ali se u najkraćim crtama može reći da je štit od njih u primjeni propisa Allahove vjere, Kur'anu, zikru i dovi. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko klanja sabah namaz taj je u Allahovoj zaštiti...“ (Muslim, 1525.). A Ebu Hurejri, radijallahu anh, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Istinu ti je rekao, a veliki je lažov!“- potvrdivši ono čemu je šejtan poučio Ebu Hurejru, radijallahu anh, rekavši mu: „Kada legneš u postelju prouči Ajetul-kursi (Allahu la ilahe illa hu), neprestalno će nad tobom biti čuvar od Allaha i neće ti se šejtan približiti sve dok ne osvaneš.“ (Buharija, 2311.)
Traženje pomoći džina
Džini koji su za nas nevidljivi, koji se jako brzo kreću, koji lahko mogu doći do brojnih informacija, koji su služili Sulejmanu, alejhisselam, kao graditelji, gnjurci i sl. mogli bi u mnogo čemu poslužiti čovjeku, međutim, nije dozvoljeno od njih tražiti bilo kakve usluge pa čak i kada džini tvrde da su muslimani i kada ne traže da se zauzvrat čine djela širka i kufra, a na to upućuje:
Prvo:
Bilo je puno džina koji su prihvatili islam direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji su bili muslimani u vremenu poslanstva, međutim, sav poslanički život je prošao a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada se nije pomogao sa džinom. Odnosio se prema džinima kao što se odnosio prema ljudima. Odnosio se kao rob i poslanik, a ne poput Sulejmana, alejhisselam, koji se prema njima odnosio kao vladar, jer je on bio poslanik – vladar, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je izabrao da bude poslanik – rob, što je kod Allaha bolje i vrijednije. Rekao je Ibnu Tejmijje, Allah mu se smilovao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uopće nije koristio džine, nego ih je pozivao da vjeruju u Allaha, učio im je Kur'an, dostavljao im poslanicu i uzimao od njih prisegu, kao što je činio sa ljudima.“ (Medžm'ul-fetava, 13/89.) Ashabi su bili najpreči koga bi džini - muslimani pomogli, jer oni su najznaniji u vjeri i najpotpunijeg imana, ali to oni nisu tražili i to se nije dešavalo. Nije zabilježeno da se iko iz mnoštva ashaba pomagao džinima, a da su to oni činili ili riječju dozvolili to bi bilo prenešeno i zabilježeno. To sve skupa upućuje da je nepomaganje džinima sunnet i pravi put!Drugo:
Pomoć je dozvoljeno tražiti od prisutnog, živog i sposobnog da pomogne. Traženje pomoći od džina je okretanje odsutnim i nevidljivim koje otvara vrata traženja pomoći od mrtvih, meleka i sl., a to vodi u širk. Šerijat zabranjuje sve što vodi u širk. Zabranio je uzdizanje i ukrašavanje kaburova jer može biti put da se veličaju njihovi stanovnici. Isto tako, ova vrata se moraju zatvoriti jer mogu odvesti u širk.Treće:
Korist koju čovjek ima od džina i džin od čovjeka je u Kur'anu spomenuta u negativnom kontekstu bez razlike radilo se o džinu muslimanu ili kafiru. Svemogući Allah je rekao: „I bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali;“ (Prijevod značenja El-Džin, 6.) I rekao je: „Gospodaru naš," - reći će ljudi, štićenici njihovi - "mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!" (Prijevod značenja El-En'am, 128.) Korist koju je imao džin je čovjekovo veličanje džina i pokoravanje njemu, a korist koju je imao čovjek su usluge koje mu je džin pružao.Rezimirajući prethodno zaključujemo da je zabranjeno na bilo koji način tražiti pomoć od džina, međutim, može se desiti da džin sam po sebi, bez traženja, učini određenu uslugu čovjeku. To se može desiti, ali to ne treba smatrati kerametom, jer nije poznato da Uzvišeni Allah potčinjava džine svojim štićenicima i odabranim robovima, nakon Sulejmana, alejhisselam. Onaj kome se to desi treba se utjecati Allahu od šejtana i zla nepokornih džina, jer prihvatanje pomoći od džina rađa bliske odnose s njima i postepeno odvodi traženju usluga od njih. Dešava se, prilikom učenja rukje, da dođe do razgovora sa džinom. Ako se onaj ko uči rukju već upušta u to onda se treba ograničiti u razgovoru s njima na praksu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čiji sav razgovor sa džinima je bio isključivo poziv u Allahovu vjeru. Ima onih koji misleći da surađuju sa melekom, ustvari surađuju sa džinom. Rekao je Uzvišeni Allah: „A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Zar su se ovi vama klanjali?" Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih.“ (Prijevod značenja Saba', 41.) Zato se džinu ne smije vjerovati, čak i kada tvrdi da je musliman, jer potvrda njegovog islama je za nas nedokučiva, a njegovo stanje nam je nepoznato. Zbog toga su hadiski učenjaci kazali da je predaja od džina u hadisu slaba jer je džin nepoznat, makar tvrdio da je musliman. Nikako se ne smije povjerovati džinu kada optuži određenu osobu da je napravila sihr ili učinila kakvo drugo zlo, jer šejtan želi da posije mržnju među ljudima. Njegovo svjedočenje se ne prihvata zbog toga što je griješnik, što surađuje sa sahirom i što se vijest prihvata samo od onog za koga znamo da je pouzdan i čestit. Uzvišeni Allah nas upozorava da ne vjerujemo griješniku. Rekao je: „O vjernici, ako vam nekakav griješnik donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 6.) Prihvatanje vijesti od džina uzrokuje brojne smutnje i nerede, uzrokuje svađu i mržnju pa čak i razvod braka, a to je sve od velikih ciljeva šejtana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Doista Iblis postavi svoj prijesto iznad vode i zatim šalje svoje trupe, pa mu bude od njih najdraži onaj ko izazove najveću fitnu. Jedan od njih dođe i kaže učinio sam to i to, a on mu odgovori: 'ništa nisi uradio!' Zatim dođe jedan od njih i kaže: 'nisam ga ostavljao sve dok nisam rastavio između njega i njegove žene!' Tada ga Iblis primakne sebi i kaže:' divan li si ti!“ (Muslim, 7284.) El-Feredž bin Alij es-Sabbah prenosi da je imam Ahmed ibnu Hanbel kada je upitan o čovjeku koji tvrdi da liječi od sihra rukjom i tvrdi da razgovara sa džinima i da među njima ima onih koji ga služe i s njim razgovaraju, rekao: „Ne volim nikom da to čini i draže mi je da to ostavi!“ (El-Ahkamus-sultanije, Ebu J'ala, 308.).
Uzvišeni Allah najbolje zna, a naša posljednja dova je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.