El-Asr - Hrana bogata vitaminima

U prošlom broju govorili smo o združenom dejstvu vitamina i minerala, s pregledom nekih namirnica koje najčesće koristimo u prehrani. Tako smo spomenuli vitamine B skupine, vitamin A i C, kao i minerale biotin i bakar. Kazali smo, također, kako vitamini i minerali djeluju združeno, što govori kako organizam nema nikakve koristi od vitamina bez minerala. Potrebe svakog organizma za vitaminima su različite i svako treba uzimati onu količinu koja mu je neophodna. Naravno, stručnjaci su ustvrdili RDD (Recomended Daily Doses), odnosno preporučeni dnevni unos, koji predstavlja optimum organizma za određenu skupinu hranjive tvari. Te naznake nalaze se na svim vitaminima i mineralima, lijekovima i namirnicama.

Iako smo u prošlom broju gotovo tabelarno predstavili vitamine, minerale i namirnice u kojima ih možemo najčešće naći, u ovom broju malo ćemo više težište staviti na vitamin D. Vitamin D ili kalciferol je antirahitični vitamin, ili vitamin sunca, i vjerojatno jedini vitamin o kojem se ne govori puno u svijetu nutricionizma. Možda zato što je vitamin D u potpunosti besplatan: tijelo ga stvara kada sunčeva svjetlost dodiruje kožu. Farmaceutske kuće ne mogu prodavati sunčevu svjetlost, zbog toga promocija vitamina D nema smisla. Stoga mnogi ljudi ništa ne znaju o tome koliko je vitamin D važan za naše zdravlje.

Prema najnovijim istraživanjima, vitamin D sprečava osteoporozu, depresiju, rak prostate, rak dojke, utječe na dijabetes i višak kilograma, psorijazu, šizofreniju. Snažno pritisnite prsnu kost. Ako osjetite bol, moguće je da patite od nedostatka vitamina D. Dovoljne količine vitamina D presudne su za apsorpciju kalcija u organizmu. Bez vitamina D naše tijelo ne može apsorbirati kalcij, što čini dodatke prehrani s kalcijem beskorisnima ako imate manjak vitamina D.

Vitamin D važan je i za apsorpciju fosfora, drugog važnog sastojka kostiju i zubi. Nedostatak kalcija i fosfora kod djece može uzrokovati nedovoljno stvaranje zubne cakline, što kasnije dovodi do propadanja zubi. Novija istraživanja pokazala su da aktivni oblik vitamina D – kalcitriol utječe na beta-stanice gušterače, koje luče inzulin, pa se kod ljudi kojima nedostaje vitamin D javljaju poremećaji u izlučivanju inzulina.

Bilo da je u organizam unesen hranom ili da je stvoren pod utjecajem sunčevih zraka, vitamin D se u bubrezima transformira u aktivni oblik. Smatra se da je izlaganje kože tijela suncu 10–15 minuta dvaput sedmično dovoljno da se osiguraju adekvatne količine vitamina D.

Ipak, važno je kazati, vitamin D smatra se najtoksičnijim vitaminom, ali trovanja su iznimno rijetka. Trovanje vitaminom D ne događa se od pretjeranog izlaganja suncu, a vrlo se rijetko može pojaviti i zbog unosa hrane, osim kod konzumiranja velike količine ribljeg ulja. Uzrok hipervitaminoze D najčešće je nekontrolirani unos suplemenata vitamina D.

Budući da je topiv u mastima, ne može se iz organizma eliminirati mokraćom poput vitamina koji su topivi u vodi. Posljedica unosa velikih količina vitamina D je nakupljanje u masnom tkivu, što može dovesti do brojnih nuspojava. Simptomi trovanja su gubitak apetita, glavobolja, mučnina, povraćanje, žeđ, slabost u mišićima, bolovi u zglobovima, nedostatak orijentacije. U težim stadijima trovanja dolazi do nepovratnog odlaganja kalcija u bubrezima, srcu, krvnim žilama i drugim organima, što može dovesti do smrti.

Vitamin D prisutan je većinom u namirnicama životinjskog porijekla. Najbogatiji prirodni izvor su ulja jetre bakalara i drugih masnih riba, poput sardine, lososa i sleđa. Dobar izvor vitamina D su i žumanjak jajeta, maslac i jetra, iako količine mogu varirati. Mliječni proizvodi nisu bogati vitaminom D, pa se mlijeko često obogaćuje ovim vitaminom. Proizvodi biljnog porijekla sadrže vrlo male količine ovog vitamina, pa se zato često njime obogaćuje i margarin.

Vitamin D otporan je na visoke temperature, nije topiv u vodi, pa se prilikom kuhanja i pripremanja hrane u vodi ne gubi. Otporan je i na sušenje i dimljenje ribe, pasterizaciju i sterilizaciju mlijeka i sušenje jaja. Stabilan je u kiselim i lužnatim sredinama. Nestabilan je jedino na svjetlu i u prisutnosti kisika. Ima ga u konzerviranoj ribi, kao i u ribljem ulju.