U ovom broju govorimo o tome da li su četverica imama bili tek predvodnici fikhskih škola koje nije obavezno slijediti u akaidskim pitanjima, ili su oni imami i u akaidu, postoje li razlike u osnovama vjerovanja kod četverice imama. U ovom dijelu odgovor ćemo pokušati dati kroz izlaganje stavova imama o pitanju Kur’ana, kadera, imana, ashaba, i raspravljanja u vjeri i filozofiji.
Poglavlje o Kur’anu
U pogledu prvog izvora vjere, Kur’ana časnoga, velikani islama imali su jednoglasan stav o tome da je Kur’an Allahov govor, Njegovo svojstvo, da nije stvoren, da je od Allaha i da se samo Njemu pripisuje.
● Imam Ebu Hanifa, Allah mu se smilovao, rekao je: “Kur’an je Allahov govor, koji je ispisan u mushafima, zapamćen u srcima, učen (ljudskim) jezicima, objavljen Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem.” I također je rekao: “Kur’an nije stvoren.” (El-Fikhul-ekber)
● Ibn Ebu Zeid el-Kajravani bilježi: “Rekao je Malik: ‘Kur’an je Allahov govor, a Njegov govor niti nestaje niti prestaje.’” (Kitab el-džami)
● Zehebi bilježi od Muhammeda b. Ishaka b. Huzejme da je rekao: “Čuo sam Rabia kako kaže: ‘Kada se Šafija obratio Hafsu el-Fardu, rekao je Hafs: ‘Kur’an je stvoren.’ Na to mu Šafija odgovori: ‘Uznevjerovao si u Allaha Velikoga.’” (Sijeru a’lamin-nubela)
● Hanbel u svome djelu Kitabul-Mihne bilježi da je imam Ahmed rekao: “Allah oduvijek govori, a Kur’an je govor Allaha, Slavljenog i Uzvišenog. Nikako ne može biti stvoren. Allaha ne treba opisivati osim onako kako je On, Slavljeni i Uzvišeni, opisao Sebe.”
Halal prenosi od Harba b. Ismaila el-Kirmanija da je rekao: “Čuo sam kada su u prisustvu Ebu Abdullaha (imama Ahmeda) spomenute riječi ljudi koji tvrde da je Kur’an stvoren, na što on reče: ‘Jasno nevjerstvo! Jasno nevjerstvo!’” (Es-Sunna)
Poglavlje o kaderu
Iako su dokazi o vjerovanju u kader objavljeni u Kur’anu i najispravnijim hadiskim predajama, mnogo je skupina ummeta koje su skrenule sa pravog puta upravo u ovom poglavlju. A pred nama je govor imama koji ne ostavlja ni trun sumnje da je njihovo vjerovanje bilo potpuno identično.
● Imamu Ebu Hanifi došao je čovjek da bi se raspravljao sa njim o kaderu, pa mu imam reče: “Zar ne znaš da je gledanje u kader poput gledanja u sunce, što duže gledaš, sve ti je manje jasno (ono u što gledaš).” (Kalaid ukud el-ikjan)
Imam Ebu Hanifa rekao je:
“Allah oduvijek zna sve o stvorenjima prije nego što su stvorena.” (El-Fikhul-ekber)
“Allah zna nepostojeće u stanju nepostojanja. Zna kakvo bi bilo da ga je stvorio, i zna postojeće u stanju postojanja kao što zna kakav će biti njegov nestanak.” (El-Fikhul-ekber)
“I potvrđujemo da je Uzvišeni Allah naredio peru da piše, pa je pero upitalo: ‘Šta da pišem, Gospodaru?’, a Uzvišeni Allah reče: ‘Piši sve što će biti do Dana sudnjega, kao što kaže Uzvišeni...’” (Šerhu vesijjeti Ebi Hanife)
“I ništa se ni na dunjaluku ni na ahiretu ne događa osim po Allahovoj volji.” (El-Fikhul-ekber)
“Allah je sve stvorio iz ničega“ (El-Fikhul-ekber)
“Potvrđujemo da su svaki Allahov rob, njegova djela i ubjeđenja i spoznaja – stvoreni. Pošto je poznato da je činilac djela stvoren, onda je preče da i njegova djela budu stvorena.” (Šerhu vesijjeti Ebi Hanife)
“Sva djela robova: njihovi pokreti i mirovanja njihov su izravni proizvod, ali Allah stvara ta djela i sva djela se događaju Allahovom voljom i Njegovim znanjem, njegovom odredbom i kaderom.” (El-Fikhul-ekber)
● Prenosi Kadi Ijad da je imam Malik rekao: “Ne prihvata se svjedočenje kaderije koji poziva (u negiranje kadera), niti haridžije, niti rafidije.” (Tertibul-medarik)
Prenosi Ibn Abdulberr: “Neki je čovjek došao kod Malika i rekao mu: ‘O Ebu Abdullah, mogu li da te pitam nešto i da mi ti budeš dokazom pred Uzvišenim Allahom (na Sudnjem danu)?’ Na to Malik reče: ‘Mašallah, la kuvvete illa billah. Pitaj!’ Čovjek upita: ‘Ko su ehli-sunnet?’ Malik mu odgovori: “Ehli-sunnet su oni koji nemaju nadimka po kome se prepoznaju, niti su džehmije, niti kaderije, a niti rafidije.’” (El-Intikau fi fedailil-eimmetis-selasetil-fukaha)
● O onima koji negiraju kader, imam Šafija, rahimehullah, rekao je: “Kaderije su oni za koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Oni su medžusije (vatropoklonici) ovog ummeta. Oni koji govore da Allah ne zna za grijehe dok se ne dogode.’” (Menakibuš-Šafi)
Poglavlje o imanu
● Rekao je imam Ebu Hanifa: “Iman predstavlja ubjeđenje i verbalno potvrđivanje ubjeđenja.” (El-Fikhul-ekber) Pojasnio je to izjavom: “Iman se potvrđuje izgovaranjem jezikom i srčanim ubjeđenjem, a iman ne može biti samo ubjeđenje srca.” (Ali el-Kari, Šerhul-fikhil-ekber)
● Ibn Abdulberr navodi da je Abdurrezzak b. Hummam rekao: “Čuo sam Ibn Džurejdža i Sufjana es-Sevrija i Ma’mera b. Rašida, i Sufjana b. Ujejnu i Malika b. Enesa kako govore: ‘Iman obuhvata riječi i djela. Povećava se i smanjuje.’ (El-Intikau fi fedailil-eimmetis-selasetil-fukaha)
Prenosi Ebu Selema el-Huzai da je imam Malik rekao: “Iman je spoznaja, potvrda riječima i djelima.” (Hallal, Es-Sunna, Ibn Batta, El-Ibana, Lalekai, Šerhu usul i’tikad ehlis-sunne vel-džemaah)
● Prenosi Bejheki, rahimehullah, sa senedom od Rebia b. Sulejmana el-Muradija, da je rekao: “Čuo sam Šafiju, neka je Allah zadovoljan njime, kako kaže: “Iman obuhvata riječi i djela, i on se povećava i smanjuje.’”
● Rekao je imam Ahmed: “A iman obuhvata verbalnu potvrdu i djelo, povećava se i smanjuje kao što se navodi u hadisu ‘najpotpunijeg imana je vjernik najljepšeg ahlaka (morala).’” (Lalekai, Šerhu usul i’tikad ehlis-sunne vel-džemaah)
Ovdje nalazimo razliku u definiciji imana, i to u onom dijelu koji se tiče pitanja da li su djela sastavni dio imana, ili su uvjet potpunosti ili pak uvjet ispravnosti imana. Naime, četverica imama jednoglasni su u pogledu toga da se iman ne ograničava na ubjeđenje srca niti puku spoznaju. Također postoji konsenzus među imamima oko toga da je verbalna potvrda ubjeđenja koje je u srcu sastavni dio imana. Razlika između imama Ebu Hanife i ostale trojice imama je u tome da li su djela sastavni dio imana ili ona proizlaze iz imana. Trojica imama su potpuno složni da se iman sastoji iz tri podioka, a to su: ubjeđenje srca, potvrđivanje ubjeđenja jezikom i djelā. Međutim, nepravedno bi bilo reći da je po stavu imama Ebu Hanife djelo nešto što je izlišno ili neovisno o imanu. Naprotiv, niko od imama nije ustvrdio da djelo ne utječe na stanje vjernika. Naime, jedna od izjava imama Ebu Hanife glasi: “I ne tvrdimo da vjerniku ne štete grijesi niti kažemo da neće ući u džehennemsku vatru...” (El-Fikhul-ekber) Razlika je, dakle, u definiciji pojma imana i dijelom u onom što proizlazi iz toga. Nijedan od trojice imama nije se složio sa definicijom imana Ebu Hanife. Međutim, imam Ebu Hanifa je mudžtehid i kao svaki mudžtehid, koji ispravnom metodom traga za šerijatskim propisom, on za svoj idžtihad zavređuje nagradu od Allaha, dželle šanuhu.
Ibn Abdulberr, rahimehullah, u svome djelu Et-Temhid prenosi konsenzus o ovoj temi rekavši: “Učenjaci fikha i hadisa jednoglasni su u tome da iman obuhvata i riječi i djela, da djelo nije ispravno bez nijeta, i smatraju da se iman povećava pokornošću, a smanjuje nepokornošću, i svaku pokornost smatraju imanom.” A to naravno nakon prethodno spomenutog razilaženja.
Poglavlje o ashabima
Ashabi su bedem islama. Ko udari na taj bedem, jasno je da želi srušiti islam u cijelosti. O ovoj temi naši imami, Allah da im se smiluje, dali su nedvosmislen sud i stavili su tačku na ovo poglavlje.
● Rekao je imam Ebu Hanifa:
“Nijednog Poslanikovog, sallahu alejhi ve sellem, ashaba ne spominjemo osim po dobru.” (El-Fikhul-ekber)
“I ne odričemo se nijednog ashaba Poslanika, sallahahu alejhi ve sellem, niti smo prema nekom od njih više naklonjeni.” (El-Fikhul-ekber)
“Jedan sat života koji su ashabi proveli sa našim poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, bolji je nego bilo koje djelo koje neko od nas čini tijekom svoga života pa makar poživio dugo godina.” (Menakibu Ebi Hanife)
“Ubijeđeni smo u to da je najbolji čovjek ovoga ummeta, nakon našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr Es-Siddik, potom Omer, a potom Osman, a zatim Alija, neka Allah zadovoljan njima.” (Šerhul-vesijja)
● Prenosi Ebu Nuajm, od jednog od potomaka Zubejra b. Avvama, jednog od deseterice obradovanih Džennetom, da je rekao: “Bio sam kod Malika pa spomenuše čovjeka koji omalovažava ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tada Malik prouči ovaj ajet: ‘Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi...’, završivši sa: ‘...izazivajući divljenje sijačā – da bi On s vjernicima najedio nevjernike’ (El-Feth, 29), i reče: ‘Ko osvane sa mržnjom u srcu, makar prema jednom ashabu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na toga se odnosi ovaj ajet (drugi dio ajeta).” (Hil’jetul-evlija)
● Govoreći o ljudima koji su sebi za cilj postavili omalovažavanje najbolje generacije muslimana, ashaba Allahovog Poslanika, imam Šafija rekao je: “Mislim da je jedini razlog što su neki ljudi iskušani time da omalovažavaju ashabe, to što je Allah želio da ashabima uveća nagradu.” A u drugoj predaji, koju bilježi Rebia b. Sulejman, kaže se: “Jer je Allah želio da im se i nakon smrti bilježe dobra djela.” (Menakibuš-Šafi)
A u kontekstu vrijednosti četverice halifa kaže: “Ebu Bekr, pa Omer, pa Osman, pa Alija, neka je Allah zadovoljan njima.” (Menakibuš-Šafi)
● Rekao je imam Ahmed: “Najbolji u ummetu nakon Poslanika jeste Ebu Bekr Es-Siddik, zatim Omer b. Hattab, a zatim Osman b. Affan. Njima trojici dajemo prednost nad ostalima, kao što su im ashabi Allahovog Poslanika davali prednost. Nije bilo nesuglasice oko toga, zatim nakon njih trojice, peterica članova šure: Alija b. Ebu Talib, Talha, Zubejr, Abdurrahman b. Avf i Sa’d...” (Imam Ahmed, Šerhu usulis-sunna, komentar Abdulaziza er-Radžihijja)
Kaže Abdullah b. Ahmed: “Upitao sam svoga oca: ‘Ko su rafidije?’, pa mi reče: ‘Onaj ko psuje i vrijeđa Ebu Bekra i Omera, Allah im se obojici smilovao.’” (Hallal, Es-Sunna)
Prenosi Jusuf b. Musa da je Ebu Abdullah, tj. imam Ahmed, upitan, a isto prenosi i Ali b. Abdusamed: “Upitao sam Ahmeda b. Hanbela o svom komšiji koji je rafidija, a naziva mi selam: ‘Da li da odgovorim na selam?’, a on reče: ‘Ne!’” (Hallal, Es-Sunna)
Poglavlje o raspravljanju u vjeri i filozofiji
Mnogo je onih koji su skrenuli sa pravog puta jer se nisu zadovoljili čistim izvorom islama – Kur’anom i sunnetom, već su u vjerovanje unijeli primjese filozofskih praznovjerja istočnih i zapadnih provenijencija, a čudo je to što za sebe tvrde da su sljedbenici četverice imama. I zaista, kad pogledamo naći ćemo da se u fikhskim propisima povode za izjavama jednog od četverice imama i slijede jedan od četiri poznata fikhska mezheba do u najsitnije detalje, međutim, kada se radi o akidi, islamskom vjerovanju, tu nalazimo da se njihovi stavovi oprečno razlikuju od onoga što se prenosi od imama Ebu Hanife, Malika, Šafije i Ahmeda. Dolazi se do zaključka da ti ljudi zapravo svoje slijeđenje imama u fikhu svjesno ili nesvjesno koriste kao plašt pod kojim šire ubjeđenja koja su strana imamima mezheba. Mnoga iskrivljena vjerovanja koja su se pojavila u ummetu uopće nisu bila poznata u vrijeme četverice imama, a postalo je ustaljeno mišljenje da je to vjerovanje vezano za sam mezheb. Samim tim neupućenima nameće se ubjeđenje da je to zapravo vjerovanje i samog imama tog mezheba, što je ustvari šejtanska zamka. Zadovoljit ćemo se sa nekoliko nedvosmislenih izjava imama iz kojih se vidi njihov stav o tim unesenim vjerovanjima u vjeru.
● Rekao je imam Ebu Hanifa: “Mnogo li je sljedbenika strasti (ličnih prohtjeva) u Basri! Putovao sam u Basru više od dvadeset puta i proveo tamo oko godinu, misleći da je ilmul-kelam najvrednija nauka.” (Menakibu Ebi Hanife)
Hatib el-Bagdadi navodi da je imam Ebu Hanifa rekao: “Izučavao sam nauku o kelamu, pa sam postao od najučenijih u toj oblasti. Jednom prilikom dok smo sjedili u blizini kružoka Hammada b. Ebu Sulejmana, priđe mi jedna žena i upita: ‘Čovjek ima ženu koja je robinja i želi se razvesti od nje nakon godinu dana. Kako da postupi? Nisam želio odgovoriti, već je uputih Hammadu, da njega upita, te da me obavjesti o njegovom odgovoru. Vratila se od Hammada i obavijestila me o njegovom odgovoru, koji je glasio: ‘Neka se razvede od nje u čistom stanju (kada nema menstruaciju) u kojem nije spolno općio s njom, a potom neka joj ne prilazi. Kada prođu dvije menstruacije, a ona je u istom stanju, neka se ona okupa. Od tog trenutka ona je slobodna za udaju. Tada rekoh sebi: ‘Nije mi potreban kelam.’ Smjesta ustadoh i zaputih se ka Hammadovom kružoku.” (Tarihu Bagdad)
Ismail el-Haravi navodi da je Ebu Hanifa rekao: “Proklet neka je Amr b. Ubejd (jedan od predvodnika nauke o kelamu u vrijeme tabiina)! Zaista je ljude naveo da govore o onome od čega nema koristi.” (Zemmul-kelami ve ehlih)
Upitao je neki čovjek Ebu Hanifu: “Šta kažeš o nauci o kelamu i kelamskim karakteristikama?”, pa mu reče: “To su izreke filozofa! Drži se onoga što je preneseno od ashaba (el-eser) i pravca selefa i kloni se tih izmišljotina, jer svaka od njih je novotarija.” (Zemmul-kelami ve ehlih, Zemmut-te’vil)
Rekao je Hamad, sin Ebu Hanife: “Jednom mi je došao moj otac, rahimehullah, dok je kod mene bila grupa mutekellima (ljudi koji se bave ilmul-kelamom). Bučno smo raspravljali. Ali, kad sam primijetio da je otac u blizini, izašao sam mu u susret, a on me dočeka sa pitanjem: ‘Hammade, ko ima kod tebe?’ Rekoh: ‘Taj, taj i taj’, nabrojavši mu imena prisutnih. On upita: ‘O čemu razgovarate?’ Rekoh: ‘O toj i toj temi’, a on mi reče: ‘Hammade! Kloni se kelama!’ Moj otac nije bio od onih koji danas nešto naređuju, a sutra to isto zabranjuju, pa mu rekoh: ‘Ali, babo! Zar mi upravo ti nisi naredio da se bavim kelamom?’ ‘Jesam’, odgovori on, ‘ali ti sada zabranjujem. Sinko moj, ovi što se prepiru oko tih kelamskih tema, nekada su bili jednog mišljenja i jedne vjere. Ali šejtan među njih posija razdor i mržnju i razlike pa se razjediniše.’” (Menakibu Ebi Hanife)
Rekao je imam Ebu Hanife: “Ebu Jusufe, kada masama objašnjavaš osnove vjere, nemoj da im se obraćaš kelamom, jer će se povesti za tobom i time traćiti vrijeme.” (Menakibu Ebi Hanife)
● Prenosi Haravi od Abdurrahmana b. Mehdija da je rekao: “Došao sam kod Malika, a kod njega je bio neki čovjek koji mu je postavljao pitanje, pa mu Malik reče: ‘Da ti nisi pristalica Amra b. Ubejda? Allah prokleo Amra b. Ubejda! On je izmislio ovu novotariju kelama. Da je novotarija ilm (korisna nauka), o njemu bi sigurno progovorili ashabi i tabiini, kao što su govorili o propisima i odredbama vjere.’” (Menakibul-imami Malik)
● Navodi Zehebi da je Muzeni rekao: “Rekoh sam sebi: ‘Ako ima neko ko je u stanju otkloniti ovu dilemu koja me zamara, a tiče se tevhida, onda je to Šafija.’ I zaista, uputih se k njemu, a bio je u mesdžidu u Egiptu. Sjedoh pred njega i rekoh mu: ‘Mojim umom kruži dilema vezana za tevhid, a ne znam učenijeg od tebe. Zato, reci mi svoje mišljenje.’ Šafija se rasrdi, a potom reče: ‘Znaš li ti gdje se nalaziš?’ ‘Da’, odgovorih. ‘Ovo je mjesto na kojem je Allah potopio faraona’, reče Šafija. ‘Jesi li čuo da je Poslanik, salllahu alejhi ve sellem, naredio da se pita o ovome?’, upita me. ‘Ne’, odgovorih. ‘Jesu li ashabi o tome govorili?’, ‘Ne’, odgovorih ja. A on reče: ‘Znaš li koliko je na nebu zvijezda?’ ‘Ne’, rekoh. ‘A kometa? Znaš li kojeg su roda, kada izlaze, kada zalaze i od čega su stvorene?’ Rekoh: ‘Ne’, a on reče: ‘Ne poznaješ stvar koju vidiš svojim očima, a govoriš o znanju njenog Stvoritelja?!’ Zatim mi postavi jedno pitanje o jednoj temi iz nauke fikha vezane za abdest na koje nisam znao odgovor. Zatim mi navede četiri fikhske postavke koje su utemeljene na prethodnom pitanju, od kojih ni na jednu nisam znao odgovoriti, a onda mi reče: ‘Zapostavio si ono što ti je potrebno pet puta dnevno, a naprežeš se da dokučiš znanje Stvoritelja, samo zato jer ti umom kruži neka dilema?! Razmisli o ajetu: ‘A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i dana...’ (El-Bekara, 163–164) Pogledaj stvorenja oko sebe! U njima nađi dokaz o Stvoritelju i nemoj se naprezati da saznaš ono što ti razum ne može dokučiti.” (Sijeru a’lamin-nubela)
U predaji koju bilježe Ebu Davud i Ebu Hatim, imam Šafija rekao je: “Niko se nije odjenuo kelamom a da je uspio u životu.” (Sijeru a’lamin-nubela)
● Prenosi Muhammed b. Musa da im je Hamdan b. Ali rekao: “Čuo sam Ahmeda kako govori: ‘Džehmije kažu: ‘Ko srcem spozna svoga Gospodara, pa makar to djelima ne potvrđivao, taj je vjernik.’ Pa to je Iblisov kufr. Spoznao je Gospodara srcem, pa rekao: ‘Gospodaru moj’, reče, ‘zato što si me u zabludu doveo...’ (El-Hidžr 39).” (Hallal, Es-Sunna)
Nastavlja se, inšallah...