Položaj žene prije islama, među različitim narodima, bio je kao položaj građanina trećeg reda. U mnogim narodima ona nije imala pravo na život, na odlučivanje o izboru muža, nikakvo pravo na odlučivanje u porodici, pa ni o vlastitoj djeci, nije imala pravo na obrazovanje, na nasljedstvo, bivale su eksploatisane, zlostavljane itd.
Postojale su čak i rasprave da li žena uopće ima dušu. Stiven Rozen, u svojoj knjizi Hrana za duh navodi da je Crkveni sabor u Makonu 585. godine ponajviše sazvan kako bi se odlučilo da li žene imaju dušu ili ne. Samo je u lovu na vještice spaljeno na stotine hiljada žena.
S druge strane, islam je ženi dao pravo na život, čast i poštovanje kao majci, kćerci, supruzi, pravo na obrazovanje, pravo na izbor muža, pravo na naslijeđe i raspolaganje imetkom po svojoj volji itd., za šta su se druge žene izborile tek u modernom dobu.
Hidžab -- odjeća čednosti
Svjetlo istine uvijek naiđe na ogorčene protivnike, okovane tminama sopstvenih grijeha, neznanja, pokvarenosti i zlobe. Govore da je islam nepravedan prema ženi, da je ponižava i omalovažava. Međutim, većina novih muslimana upravo su žene. Ako je islam takav kao što ga opisuju, zašto upravo žene više prihvataju islam?
Jedna od stvari koja je najviše izložena njihovim napadima i koju oni karakterišu kao simbol nazadovanja jeste hidžab -- odjeća žene muslimanke.
Hidžab nije nešto novo. Žene muslimanke ovim slijede i primjer čestitih žena iz prošlosti kao što je Merjem, Isaova, alejhis-selam, majka.
Žene su dužne u islamu da nose hidžab u prisustvu muškaraca, koji im nisu u bliskom srodstvu, odjeću koja pokriva njihova tijela, i koja ne ukazuje na crte tijela. Osim toga, hidžab podrazumijeva da se žena okiti plemenitim govorom, skromnošću i dostojanstvenim ponašanjem.
Danas se ženama nameće da je njihova vrijednost proporcionalna njihovom vanjskom izgledu. U takvom nečasnom okruženju, unutarnja ljepota osobe se smatra jako nebitnom.
Nasuprot tome, hidžab jača ženu tako što ističe njenu unutarnju duhovnu ljepotu, prije nego što ističe njen spoljni izgled, omogućavajući im tako da se koncentrišu na ono što je zaista bitno u životu.
Hidžab promoviše ženstvenost žena prije nego što je suzbija i pruža ženama dostojanstvo i samopoštovanje ukazujući im na njihovu prirodu, suprotno od prostog i površnog mjerila, kao što je spoljašnji izgled. Hidžab pruža ženama snagu za oblikovanje sopstvenog karaktera uz pomoć plemenitih mjerila, kao što su pravednost, znanje i društvena korist, suprotstavljajući se tako potrošačkom društvu koje diktira njihovu vrijednost kroz materijalna sredstva, kao što je njihov spoljni izgled ili količina novca koju zarađuju. Hidžab omogućava ženi slobodu da bude korisni član društva, čuvajući pritom njenu čednost.
Hidžab ne predstavlja potiskivanje, nasilje ili ućutkivanje. Daleko od toga da je hidžab pokazatelj potlačenosti. Naprotiv, on je zaštita protiv ponižavajućih pogleda, neželjenih situacija i nepravednih diskriminacija. Izvor je duševnog jačanja i dostojanstva. Hidžab je način slobodnog mišljenja, čednosti i što je najvažnije -- pokazatelj vjerovanja.
Iako se govori da su danas date najveće "slobode ženi", da li su žene zaista u društvu u kome vlada mir i sigurnost, u kojem su zadovoljne i uživaju poštovanje?
Naime, iako je sve više zakona o zaštiti žena, njihovo stanje je sve gore i gore. Sve je više žena koje su zlostavljane, silovane, natjerane u prostituciju, beskućnica, žena koje se odaju alkoholu i drogama, nemoralu itd. Iste one žene za koje se govori da su tako emancipovane i zaštićene. A da ne govorimo o milionima, abortusom ubijene "neželjene djece" širom svijeta.
Zato nemoj da te zavara zapadnjačka priča o "ženskoj slobodi". To je samo odvratan izgovor za eksploataciju ženskih tijela, degradaciju duše i kaljanje časti. Tvrde da su uzdigli prava žene. Naprotiv, oni su njen položaj doveli do stepena potrošne robe, ljubavnica i javnog vlasništva koje je puko sredstvo u rukama onih koji traže zadovoljenje strasti!