Muslimani su nekada nosili baklju upute i znanja dok je Zemlja tumarala u tminama neznanja. Muslimani su postavili terazije pravde dok su ostali narodi dizali bič tiranije. Muslimani su oživjeli srca vjerovanjem, razum znanjem i sve ljude slobodom i civilizacijom. Muslimani su izgradili gradove i civilizacije.
Da li su se uzvišeni ideali ljudi ostvarili u bilo kojem društvu osim u muslimanskom? I da li svemir poznaje ljudsku zajednicu, osim naše, koja je izgrađena na plemenitom moralu, istinoljubivosti i davanju prednosti drugima nad sobom? Nijednu stvar nismo radili niti ostavljali, niti bismo ustali niti sjeli, niti otišli niti došli, osim radi Allaha. Ko će pobrojati naša dostignuća u nauci?
Naša je vjera očita i sjajna istina, bez zastora, skrivenosti i tajni, jasna poput sunca, pa zar u tome nema pouke? Nama pripada budućnost ako se vratimo svojoj vjeri!
Doprinos muslimana civilizaciji i nauci
Islamska civilizacija zbližila je čovjeka s Gospodarom, povezala Zemlju s nebesima, ovaj svijet potčinila budućem, spojila duh i materiju, uspostavila ravnotežu između razuma i srca, napravila spoj između nauke i vjerovanja. Zahvaljujući tome, islamska civilizacija dala je veliki doprinos razvoju svjetske civilizacije.
Pravna nauka brzo se razvila kod muslimana. U Medini, još prije 14 stoljeća, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio je islamsku državu i postavio prvi građanski ustav u povijesti i on je poznat kao Medinska povelja.
U ovom ustavu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je miran suživot između pojedinaca i različitih društvenih grupacija i vjera, i brinuo se o pravima manjina, što nije bilo poznato prije tog perioda. Neke od tačaka Medinske povelje su:
• Vjernici, zaista, neće ostaviti svog člana pod teretom obaveza (duga i porodice), a da ga uz dobročinstvo ne pomognu.
• Bogobojazni vjernici trebaju biti protiv nasilnika među njima, ili onog ko čini bilo koju vrstu nasilja, grijeha, neprijateljstva, ili smutnje među vjernicima. Svi moraju biti protiv takvog makar on bio dijete nekog od njih.
• Ova povelja neće zaštititi nasilnika i grešnika i osloboditi ga odgovornosti.
• Oni jevreji koji su članovi naše države, stječu pravo na našu pomoć i podršku. Niko im neće nepravdu činiti, niti nekom pomoći protiv njih.
• Među njima (potpisnicima povelje) mora biti međusobno potpomaganje protiv onog ko napadne Jesrib (Medinu).
U vrijeme kada su se narodi gušili u neznanju i nepravdi, mučili ljude, spaljivali nedužne žene, živjeli u nečistoći preplavljeni raznim bolestima, islam se kao vjera pravde i milosti širio na sve strane svijeta, pronoseći svjetlo znanja i istinske vrijednosti. Osnivani su univerziteti, škole, otvarane brojne biblioteke. Cvjetala je nauka, izgrađivane su prelijepe građevine, javna kupatila, popločane ulice.
Najstariji univerzitet na svijetu osnovala je žena muslimanka, još davne 859. godine u Maroku, dok je ženi sa Zapada trebalo oko hiljadu godina nakon toga da se izbori za pravo studiranja. Na tom univerzitetu studirali su i nemuslimani, između ostalih i Gerbert iz Francuske, koji je kasnije postao papa Silvester II. (Dictionary of African biography, 2012)
Robert Briffault, francuski hirurg i socijalni antropolog, kaže: "Ono što mi danas zovemo naukom nastalo je kao rezultat novih metoda eksperimenta, promatranja i mjerenja koje su u Evropu donijeli Arapi. Moderna nauka je najznačajniji doprinos islamske civilizacije, koji je dostupan svima, bez obzira na spol, rasu, kastu, vjeru ili naciju." (The making of Humanity)
Sve do 17. vijeka radovi muslimanskih naučnika su na mnogim evropskim univerzitetima korišteni kao udžbenici. Osim toga, na račun islamskih učenjaka mnogi zapadnjaci postali su slavni fizičari, matematičari, hemičari i drugo, dok se islamski učenjaci i ne spominju.
Muslimani su svjetlom islama izveli Evropu iz "mračnog doba", i može se bez imalo pretjerivanja reći da je susret Evrope s muslimanima i muslimanskom civilizacijom pokrenuo evropsku renesansu.
Na kraju, najveći doprinos islama je sam islam, jer islam kao vjera i njegov zakon štite čovječanstvo od društvenih bolesti, daje mu smisao, moralan život i odgoj, i upućuju ga na sve ono što koristi čovjeku i na ovom i na budućem svijetu.
Islam je spas za cijelo čovječanstvo
Međutim, pitanje koje se danas često postavlja jeste zašto su muslimani u jednom povijesnom momentu prestali napredovati na polju nauke i tehnologije.
• Postoje mnogi faktori, interni i eksterni, koji su izazvali njihovu stagnaciju i nazadovanje. Ukratko, stagnacija muslimana nije bila uzrokovana nemoći islama da nudi nove ideje i programe, niti je bila iscrpljena duhovna snaga izvora na kojima se temeljila ta civilizacija. Radilo se o odstupanju od temeljnih izvora islama. Kad su se muslimani počeli udaljavati od izvora islama, bilo svojevoljno ili prisilnim sistemima, tada počinje period njihove dekadencije i propasti.
• Zatim "civilizovani" Zapad i drugi omeli su ih u njihovom daljem napretku. Barbarska razaranja pogodila su dva islamska glavna intelektualna centra: Bagdad na istoku i Kordobu i Granadu na zapadu. Mnoge biblioteke sa stotinama hiljada knjiga i rukopisa, zajedno sa ovim gradovima, su spaljene. Ubijeno je na milione muslimana, a mnogi su nasilno i pokrštavani. Pokolji nisu poštedjeli ni naučnike. Ono što je stvarano stoljećima, barbari su uništili za nekoliko dana.
Kako da muslimani povrate ugled?
S Kur'anom i Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, muslimani su postali najčasniji ljudi, kad su prihvatili Kur'an kao vodilju, a Poslanika za svoga vođu. Kada su se, međutim, udaljili od njih, postali su plijen najnižih naroda, što im je kazna na oba svijeta za to što su napustili svoje najviše vrijednosti.
Ako muslimansko društvo danas nema dovoljno snage, tome nije uzrok islam, već udaljavanje od islamskog načina života.
Dakle, trenutačno stanje muslimana nije dokaz protiv islama, već je obratno -- islam je dokaz protiv muslimana. Islam poziva muslimane jedinstvu, a oni se razjedinjuju i razilaze. Islam ih poziva obrazovanju i znanju, a oni su se udaljili od njega. Islam ih poziva korisnom radu i odbrani, a oni spavaju i ljenčare. Islam ih poziva pravdi, a oni su nepravedni jedni prema drugima. Islam ih poziva lijepom ponašanju, a oni se prikloniše nemoralu i nekulturi. Islam ih poziva ekonomskom korištenju zemaljskih resursa, a oni su nemarni prema tome.
Dakle, problem današnjih muslimana nije to što zaostaju za Zapadom, već što zaostaju za islamom!
A što se tiče naših prethodnika, koji su bili iskreni u vjeri, i koji se odazvaše pozivu Gospodara -- oni su bili najbolja generacija ljudi koja se pojavila na zemaljskoj kugli. Oni su uspostavili najveću civilizaciju u povijesti ljudskoga roda.
Uzvišeni Allah kaže: "Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe." (Er-Ra'd, 11)
Dakle, muslimanima današnjice ugled će povratiti i donijeti isključivo isto ono što je donijelo ugled prvim muslimanima, a to je vraćanje islamu i njegovom praktikovanju u potpunosti, na način kako su to razumjele i radile prve čestite generacije.