Muslimanska manjina u Mijanmaru i dalje je izložena stravičnim zločinima u kampanji etničkog čišćenja. Već sedmicama traje svirepo ubijanje djece i muškaraca od strane mijanmarske vlade i budističkih ekstremista, a desetine hiljada ljudi bježe iz pokrajine Arakan u Bangladeš. Zvuci eksplozija i pucnjava odjekuju sa brda, sivi oblaci dima nadvijaju se nad spaljenim selima manjine Rohinja.Izbjeglice pričaju da su njihova sela napadnuta i spaljena. Pričaju o bezobzirnom ubijanju i masakriranju civila koje izvode snage sigurnosti i budistički nacionalisti, koje traje od 25. avgusta. Neki izvori navode da je više od 18.500 Rohinja u posljednjoj sedmici avgusta prebjeglo u Bangladeš. Međutim, izvori Ujedinjenih naroda kažu da vjeruju da je stvarna brojka bliža 28.000 ljudi, dok humanitarni aktivisti u Bangladešu tvrde da je 2. septembra, tokom dvadeset četiri sata, u Bangladeš prebjeglo oko 70.000 osoba, što je oko 10% populacije Rohinja Alroheenga. Na poljima oko gradića Gunduma u Bangladešu, mjesta koje je prvo prihvatilište Rohinja izbjeglica, koze i kokoši koje su izbjeglice donijeli sa sobom hodaju između nogu žena i djece po blatu od monsunskih kiša.Izvori Ujedinjenih naroda kažu da se velik broj izbjeglica, procjenjuje se da bi ih moglo biti 20.000, nalazi na samoj granici unutar uskog kopnenog pojasa koji razdvaja Mijanmar i Bangladeš, jer im granične snage Bangladeša ne dozvoljavaju ulazak u Bangladeš. Vrlo su male šanse da im se dostavi bilo kakva humanitarna pomoć i uglavnom preživljavaju od pomoći koju pruža lokalno stanovništvo.Historija krize Etničko nasilje nad Rohinjama nije novo. Prošle godine u oktobru 87.000 Rohinja pobjeglo je u Bangladeš pred budističkim zvjerstvima. Značajnih valova izbjeglica bilo je i 2012., 2015. i 2016. godine, ali ovaj put je najgore do sad.Prema očevicima, mijanmarska vojska ubija muškarce i djecu. Prema organizaciji Fortify Rights, nevladinoj organizaciji registriranoj u Švicarskoj i SAD-u, koja se bavi dokumentiranjem kršenja ljudskih prava nad Rohinja muslimanima, preživjeli svjedoci potvrdili su kako su mijanmarske snage sigurnosti i lokalno budističko stanovništvo vršili dekapitaciju Rohinja muslimana. Preživjeli iz jednog sela, koje je brojalo oko 1.400 stanovnika, posvjedočili su da je iz njihovog sela ubijeno najmanje 200 ljudi. Procjenuje se da u Arakanu živi oko 1,1 milion Rohinja, ali sada se oko 400.000 njih nalazi u Bangladešu kao izbjeglice.Arakanska vojska spasa Arakan Rohinja Salvation Army (ARSA) je oružana grupa Rohinja muslimana koja nastoji da odbrani svoj narod od nasilja mijanmarske vojske i budističkih fanatika. Osnovana je u oktobru prošle godine, kao odgovor na kampanju etničkog čišćenja koju provode mijanmarske vlasti. U području Tumbru, pripadnici graničnih snaga Bangladeša posmatraju civile Rohinja kojih je sve više na ničijoj zemlji između granične zone Mijanmara i rijeke Naf, okruženi rižinim poljima i morem blata. S druge strane je baza mijanmarskih pograničkih snaga koje prate šta se dešava u privremenom izbjegličkom kampu na ničijoj zemlji. Ponekad se vidi dim iznad zapaljenih sela u blizini granice, a seljani opisuju kako helikopteri mijanmarskih snaga nesmetano prevoze vojnike od jednog sela do drugog kako bi vršili zločine.Ljudi pokušavaju preplivati rijeku dok ih bangladeški graničari pozivaju da se vrate. Jedan je čovjek uspio preplivati. Kaže da se zove Muhammed i objašnjava da je pobjegao prije pet dana, da su mijanmarske snage ubile njegovog sina Mahmuda koji je imao svega dvije godine. Jedan pripadnik bangladeških graničara, koji nije želio reći svoje ime, kaže: “Mijanmarska vojska se boji ARSA-e i ne napadaju sela za koja znaju da ARSA u njima ima uporišta. Napadaju samo sela za koja znaju da se u njima nalaze samo nenaoružani civili” i dodaje kako je od izbjeglica čuo da mijanmarske snage ciljaju samo civile.Ashraful Azad, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Chittagong, kaže kako postoje jasni dokazi da se radi o planskoj kampanji etničkog čišćenja: “Mijanmar želi da protjera sve Rohinje, to je genocid.”Devetnaestogodišnji Jahir Khan Babby, iz sela Tombro, koje se nalazi oko 183 metara od granice s Mijanmarom, kaže: “Rohinje su došli ovdje da im pomognemo i mi im mnogo pomažemo.” On kaže da, iako je u njegovom selu malo ljudi, oni tokom noći preko rijeke na granici prebace od 50 do 100 osoba. “Ali da sam Rohinja, borio bih se za svoju zemlju”, kaže ne skrivajući simpatije prema ARSA-u koje, generalno, imaju svi lokalni stanovnici. Pogranične snage Bangladeša pokazuju određenu solidarnost prema izbjeglicama.Pripadnici pograničnih snaga Bangladeša prešutno dopuštaju djeci i omladini da preplivaju rijeku kako bi iz Bangladeša ostalim izbjeglicama donijeli prijeko potrebnu humanitarnu pomoć. Neki od bangladeških vojnika govore kako mijanmarske snage svake noći dolaze da motre šta se dešava sa izbjeglicama, te da su počeli polagati mine kako bi onemogućili njihov povratakNo, dinamika sukoba se mijenja. ARSA je u porastu i uživa veliku podršku u svom narodu. Oni su već najavili nove napade na mijanmarsku vojsku i policiju. Rohinja izbjeglice su uvjereni da bi uz veću pomoć Bangladeša oni sami mogli odbiti mijanmarsku vojsku. Ali, takvu podršku je teško očekivati. “Vlada Bangladeša smatra da je ARSA povezana s određenim utjecajnim islamskim grupama u Bangladešu, koje su opozicija vlastima”, kaže Azad i dodaje: “Vlada gleda ARSA kao prijetnju, a pod svaku cijenu žele imati dobre odnose sa Mijanmarom.” Bangladeš je nedavno, čak, predložio Mijanmaru da provede zajedničke patrole i vojne operacije. Izbjeglički kamp Kutupalong je mjesto na kojem se nalazi većina izbjeglih Rohinja. Tu su oni koji su se spasili uspjeli podići kolibe koje ih mogu zaštititi od obilnih kiša. Službeno u kampu živi 35.000 izbjeglica, ali je ta brojka mnogo veća, a svakim danom pristižu nove. Mnogi nose ožiljke i rane. Izvor: The Guardian
Istrebljenje u tišini
Tema Ummet danasČitanje 6 minuta
Muslimanska manjina u Mijanmaru i dalje je izložena stravičnim zločinima u kampanji etničkog čišćenja. Već sedmicama traje svirepo ubijanje djece i muškaraca od strane mijanmarske vlade i budističkih ekstremista, a desetine hiljada ljudi bježe iz pokrajine Arakan u Bangladeš. Zvuci eksplozija i pucnjava odjekuju sa brda, sivi oblaci dima nadvijaju se nad spaljenim selima manjine Rohinja.Izbjeglice pričaju da su njihova sela napadnuta i spaljena. Pričaju o bezobzirnom ubijanju i masakriranju civila koje izvode snage sigurnosti i budistički nacionalisti, koje traje od 25. avgusta. Neki izvori navode da je više od 18.500 Rohinja u posljednjoj sedmici avgusta prebjeglo u Bangladeš. Međutim, izvori Ujedinjenih naroda kažu da vjeruju da je stvarna brojka bliža 28.000 ljudi, dok humanitarni aktivisti u Bangladešu tvrde da je 2. septembra, tokom dvadeset četiri sata, u Bangladeš prebjeglo oko 70.000 osoba, što je oko 10% populacije Rohinja Alroheenga. Na poljima oko gradića Gunduma u Bangladešu, mjesta koje je prvo prihvatilište Rohinja izbjeglica, koze i kokoši koje su izbjeglice donijeli sa sobom hodaju između nogu žena i djece po blatu od monsunskih kiša.Izvori Ujedinjenih naroda kažu da se velik broj izbjeglica, procjenjuje se da bi ih moglo biti 20.000, nalazi na samoj granici unutar uskog kopnenog pojasa koji razdvaja Mijanmar i Bangladeš, jer im granične snage Bangladeša ne dozvoljavaju ulazak u Bangladeš. Vrlo su male šanse da im se dostavi bilo kakva humanitarna pomoć i uglavnom preživljavaju od pomoći koju pruža lokalno stanovništvo.Historija krize Etničko nasilje nad Rohinjama nije novo. Prošle godine u oktobru 87.000 Rohinja pobjeglo je u Bangladeš pred budističkim zvjerstvima. Značajnih valova izbjeglica bilo je i 2012., 2015. i 2016. godine, ali ovaj put je najgore do sad.Prema očevicima, mijanmarska vojska ubija muškarce i djecu. Prema organizaciji Fortify Rights, nevladinoj organizaciji registriranoj u Švicarskoj i SAD-u, koja se bavi dokumentiranjem kršenja ljudskih prava nad Rohinja muslimanima, preživjeli svjedoci potvrdili su kako su mijanmarske snage sigurnosti i lokalno budističko stanovništvo vršili dekapitaciju Rohinja muslimana. Preživjeli iz jednog sela, koje je brojalo oko 1.400 stanovnika, posvjedočili su da je iz njihovog sela ubijeno najmanje 200 ljudi. Procjenuje se da u Arakanu živi oko 1,1 milion Rohinja, ali sada se oko 400.000 njih nalazi u Bangladešu kao izbjeglice.Arakanska vojska spasa Arakan Rohinja Salvation Army (ARSA) je oružana grupa Rohinja muslimana koja nastoji da odbrani svoj narod od nasilja mijanmarske vojske i budističkih fanatika. Osnovana je u oktobru prošle godine, kao odgovor na kampanju etničkog čišćenja koju provode mijanmarske vlasti. U području Tumbru, pripadnici graničnih snaga Bangladeša posmatraju civile Rohinja kojih je sve više na ničijoj zemlji između granične zone Mijanmara i rijeke Naf, okruženi rižinim poljima i morem blata. S druge strane je baza mijanmarskih pograničkih snaga koje prate šta se dešava u privremenom izbjegličkom kampu na ničijoj zemlji. Ponekad se vidi dim iznad zapaljenih sela u blizini granice, a seljani opisuju kako helikopteri mijanmarskih snaga nesmetano prevoze vojnike od jednog sela do drugog kako bi vršili zločine.Ljudi pokušavaju preplivati rijeku dok ih bangladeški graničari pozivaju da se vrate. Jedan je čovjek uspio preplivati. Kaže da se zove Muhammed i objašnjava da je pobjegao prije pet dana, da su mijanmarske snage ubile njegovog sina Mahmuda koji je imao svega dvije godine. Jedan pripadnik bangladeških graničara, koji nije želio reći svoje ime, kaže: “Mijanmarska vojska se boji ARSA-e i ne napadaju sela za koja znaju da ARSA u njima ima uporišta. Napadaju samo sela za koja znaju da se u njima nalaze samo nenaoružani civili” i dodaje kako je od izbjeglica čuo da mijanmarske snage ciljaju samo civile.Ashraful Azad, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Chittagong, kaže kako postoje jasni dokazi da se radi o planskoj kampanji etničkog čišćenja: “Mijanmar želi da protjera sve Rohinje, to je genocid.”Devetnaestogodišnji Jahir Khan Babby, iz sela Tombro, koje se nalazi oko 183 metara od granice s Mijanmarom, kaže: “Rohinje su došli ovdje da im pomognemo i mi im mnogo pomažemo.” On kaže da, iako je u njegovom selu malo ljudi, oni tokom noći preko rijeke na granici prebace od 50 do 100 osoba. “Ali da sam Rohinja, borio bih se za svoju zemlju”, kaže ne skrivajući simpatije prema ARSA-u koje, generalno, imaju svi lokalni stanovnici. Pogranične snage Bangladeša pokazuju određenu solidarnost prema izbjeglicama.Pripadnici pograničnih snaga Bangladeša prešutno dopuštaju djeci i omladini da preplivaju rijeku kako bi iz Bangladeša ostalim izbjeglicama donijeli prijeko potrebnu humanitarnu pomoć. Neki od bangladeških vojnika govore kako mijanmarske snage svake noći dolaze da motre šta se dešava sa izbjeglicama, te da su počeli polagati mine kako bi onemogućili njihov povratakNo, dinamika sukoba se mijenja. ARSA je u porastu i uživa veliku podršku u svom narodu. Oni su već najavili nove napade na mijanmarsku vojsku i policiju. Rohinja izbjeglice su uvjereni da bi uz veću pomoć Bangladeša oni sami mogli odbiti mijanmarsku vojsku. Ali, takvu podršku je teško očekivati. “Vlada Bangladeša smatra da je ARSA povezana s određenim utjecajnim islamskim grupama u Bangladešu, koje su opozicija vlastima”, kaže Azad i dodaje: “Vlada gleda ARSA kao prijetnju, a pod svaku cijenu žele imati dobre odnose sa Mijanmarom.” Bangladeš je nedavno, čak, predložio Mijanmaru da provede zajedničke patrole i vojne operacije. Izbjeglički kamp Kutupalong je mjesto na kojem se nalazi većina izbjeglih Rohinja. Tu su oni koji su se spasili uspjeli podići kolibe koje ih mogu zaštititi od obilnih kiša. Službeno u kampu živi 35.000 izbjeglica, ali je ta brojka mnogo veća, a svakim danom pristižu nove. Mnogi nose ožiljke i rane. Izvor: The Guardian