U vremenu kada se ljudi sve više udaljavaju od Allahove vjere, a osnovne vjerske istine, postulati, postaju neznanica i onima koji se smatraju muslimanima, sve češće se u govoru naroda udomljuju izrazi koji na prvi pogled djeluju bezazleno, ali nose opasne poruke i kobne posljedice. Jedan od takvih izraza, koji se sve češće čuje u svakodnevnom govoru naroda na našim prostorima, jeste: "Sirotinjo, i Bogu si teška".
Nažalost, ova izjava, koja se najčešće koristi u stanju ogorčenosti, nemoći, ali ponekad i kao šala, odražava duboko neznanje o Allahu, Njegovim osobinama i stvarnoj prirodi odnosa između Stvoritelja i Njegovih stvorenja. Ovakav govor ne predstavlja samo uvredu prema ljudima u teškoj materijalnoj situaciji, nego je on direktna uvreda Uzvišenom Allahu, jer implicira da siromah predstavlja teret Njemu, Uzvišenom, a to, bez sumnje, da nas Allah sačuva, predstavlja ružno mišljenje o Allahu kao i jasno nepoznavanje granica preko kojih nijedan vjernik ne bi trebao prelaziti kada je u pitanju govor o našem Stvoritelju. Kao što ne priliči da se Allahu pripisuju svojstva manjkavosti, slabosti ili nemoći, isto tako ne priliči da se siromaštvo smatra sramotom.
Mnogi Allahovi poslanici, evlije i iskreni i dobri vjernici kroz historiju su bili siromašni, međutim, bili su najbogatiji u svojim dušama. Poznata je izreka islamskih učenjaka, koja se pripisuje šejhul-islamu Ibn Tejmijji kao i Fudajlu b. Ijadu, rahimehullah: "Kada bi vladari znali kakav se spokoj i kakva se ljubav u našim prsima krije prema Allahu, poveli bi vojsku protiv nas da to otmu."
Neki od njih doslovno su spavali na prostirkama od palminog lišća, poput Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: "Došao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ležao na hasuri (prostirci od palminog lišća) i na njegovom boku ostali su tragovi hasure. Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, hoćeš li da ti prostremo nešto mekše?', a on reče: 'Šta ja imam s dunjalukom? Primjer mene i dunjaluka je kao primjer konjanika koji se odmarao u hladu drveta, koje je nakon toga napustio i otišao dalje.'" (Tirmizi, br. 2377; Ibn Madža, br. 4109; Ahmed, br. 3704, sa ispravnim vjerodostojnim lancem prenosilaca)
Vjerovanje u Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva jedan je od temelja islamskog vjerovanja. Musliman vjeruje da Allah ima najljepša imena (el-esmaul husna) i svojstva savršenstva, koja Mu dolikuju i koja nisu slična svojstvima Njegovih stvorenja. Uzvišeni Allah kaže: "Allah ima najljepša imena, pa Ga zovite njima." (El-A'raf, 180)
Vjernik potvrđuje sva svojstva kojima se Uzvišeni Allah opisao u Svojoj Knjizi kao i svaki opis kojim Ga je opisao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnim hadisima, bez iskrivljavanja, negiranja, upoređivanja ili pitanja o kakvoći. Zato kažemo da je vjerovanje u Allahova svojatva jednostavno, jasno: Allah je savršen u Svojim osobinama, On je neovisan, moćan, i Njemu nije ništa teško. On ne treba ništa ni od koga dok je On potreban svim stvorenjima. Uzvišeni Allah kaže: "O ljudi, vi ste potrebni Allaha, a Allah je Neovisni, Hvaljeni" (Fatir, 15) da bi nakon toga rekao: "Ako hoće, uklonit će vas i nova stvorenja dovesti -- to Allahu nije teško!" (Fatir, 16--17) Dakle, tvrditi da je neko "težak našem Gospodaru" znači nehotice pripisati Allahu slabost, nemoć ili ograničenost, što je suprotno osnovama vjerovanja i predstavlja prelaženje granice koju nijedan musliman ne smije preći.
Krajnje je vrijeme da kao društvo počnemo razmišljati o svojim riječima, da budemo svjesni onoga što svakodnevno izgovaramo, jer se vjera ne čuva samo znanjem i djelima, nego i jezikom. Riječi poput: "Sirotinjo, i Bogu si teška", "Ni Bog ti ne može pomoći", "Ni Bog to ne zna" izrazi su neznanja, a nekad i jasnog kufra ako se ne izgovaraju iz greške, već iz ubjeđenja. Zato, čuvajmo svoj jezik! Kad god čujemo ovakve izraze, blago upozorimo, objasnimo i podsjetimo.
Molim Allaha da nam podari znanje, mudrost i jezik koji će biti zauzet zikrom, spominjanjem Njega, učenjem Kur'ana, donošenjem salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, riječima za koje ćemo biti nagrađeni, a ne riječima koje će nam rušiti našu vjeru.