Opservatorij za islamofobiju, koji je početkom 2018. godine osnovan u Luksemburgu, upravo je objavio svoj prvi Izvještaj o zastupljenosti islamofobije u Velikom Vojvodstvu, što je povod da u ovom broju časopisa El-Asr našim čitateljima ukratko predstavimo muslimansku zajednicu u Luksemburgu, s posebnim osvrtom na glavne zaključke objavljenog Izvještaja o zastupljenosti islamofobije u ovoj zemlji.
Uvod
Iako do sada ne postoje zvanični podaci o broju muslimana u Luksemburgu, njihov broj procjenjuje se na oko 30.000, što predstavlja 5% od ukupnog broja građana ove, s površinom od 2.586 km2, druge najmanje zemlje Evropske unije. Organiziranost muslimana Luksemburga na zavidnom je nivou. U zemlji je aktivno ukupno dvanaest džemata. Vrhovno starješinstvo muslimana Luksemburga, takozvana Šura (Shoura), predstavlja svojevrsnu federaciju od devet džemata. Preostala tri džemata nedavno su predala zvaničnu molbu za prijem u Šuru, tako da se može očekivati da će u narednom periodu doći do njihove integracije u okrilje ove za muslimane Luksemburga krovne institucije.
Većina muslimana u Luksemburgu su Bošnjaci, s prostora Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Kosova i Makedonije. Uprkos tome što Bošnjaci predstavljaju većinu u odnosu na druge muslimanske narode, što je, koliko nam je poznato, do sada jedini slučaj na nivou svih zemalja Evropske unije, muslimanska zajednica u Luksemburgu itekako je multikulturalna, jer je pored Bošnjaka također sačinjavaju Arapi i Berberi sjeverne Afrike, Sirijci i Iračani – uglavnom nedavno pridošle izbjeglice, te Luksemburžani konvertiti, i manji broj Albanca, Turaka, a i pripadnici naroda porijeklom iz zemalja centralne Afrike.
Uprkos navedenom etničko-nacionalnom šarenilu, zvaničnim dokumentima Šure muslimanska zajednica u Luksemburgu definirana je kao nadetnička, nadnacionalna, nadmezhepska i nadmenhedžska tj. nadideološka zajednica, što je omogućilo da muslimani Luksemburga kao kolektivitet uzdignu sebe iznad bilo kog sekundarnog identiteta ili pak sektaškog partikulariteta te da islamski identitet zauzme centralnu poziciju i bude polazna tačka u kontekstu njihovog promišljanja, rada i, nadati se, daljeg razvoja i napretka.
Pored džemata kao osnovne organizacione jedinice muslimana, te Šure – njihove krovne institucije, muslimani Luksemburga uspjeli su svoje aktivnosti organizirati kroz niz drugih organa i ustanova, od kojih ćemo ovom prilikom spomenuti Fondaciju “Faqf Letzebuerg” koja zvanično, kao posljedica pregovora između Šure i države, uživa status ustanove od javnog značaja, što je donijelo čitav niz povoljnosti muslimanskoj zajednici, od kojih je vjerovatno najznačajnija mogućnost fiskalne dedukcije za sve vrste donacija, vakufa i priloga u korist struktura cjelokupne muslimanske zajednice. Pored toga, značajno je spomenuti i rad Instituta za istraživanje, edukaciju i interkulturalni dijalog – IREDI, koji se prvenstveno bavi naučnoistraživačkim radom i edukativnom djelatnošću, tretirajući teme koje se dotiču islama i muslimana Luksemburga u užem i zemalja Evrope u širem smislu, a posebne rezultate bilježe na polju izdavaštva. Upravo je u okrilju ovog Instituta, važno je istaći, početkom 2018. ustanovljen i Opservatorij za islamofobiju.
Muslimani Bošnjaci u Luksemburgu
Pored navedenog, značajno je spomenuti da, kada je riječ isključivo o muslimanima Bošnjacima Luksemburga, svoj društveni život organiziraju kroz više udruženja i klubova, od kojih se svojim aktivnostima osobito ističu Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ) Luksemburga i Zavičajni klub “Bihor”, a ne zaboravimo spomenuti i Odbor za obilježavanje 11. jula, Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, čiji je rad i doprinos vrlo cijenjen i značajan. Od medijskih glasila na bosanskom jeziku značajan doprinos u informiranju javnosti pružaju portal www.identitet.lu i Revija “Bihor”. Spomenimo još Fudbalski prvoligaški klub “Blue Boys Muhlenbach Sandžak” koji se nalazi u vlasništvu Bošnjaka, a zanimljivo je da, pored uprave kluba, većinu igrača sačinjavaju Bošnjaci, te da je na tribinama ovog kluba zabranjena prodaja alkohola i svinjskog mesa, čime se želi ostvariti halal ambijent kao preduvjet zdravog života i sportskog uspjeha.
Značaj Opservatorija za islamofobiju
Iz ovog, dakako podužeg ali neophodnog uvoda, lahko se može zaključiti da muslimani Luksemburga, kroz čitavu lepezu vitalnih i, što je najvažnije, krajnje funkcionalnih ustanova i institucija koje su kroz zadnje dvije decenije rada osnovali, postaju značajan društveni tj. politički faktor u Velikom Vojvodstvu. U tom kontekstu, a polazeći od pravila da se islamofobija javlja tamo gdje muslimani imaju politički značaj, bilo je neminovno i, nažalost, za očekivati da će se prije ili kasnije pojaviti i islamofobija. Svjesni te činjenice, a u nedostatku bilo kakvog zvaničnog podatka glede navedene društvene pošasti, osnivanje tijela koje će pratiti zastupljenost islamofobije u Luksemburgu, te nastojati definirati njene specifičnosti, zatim pružiti podršku i pomoć eventualnim žrtvama islamofobije, a ujedno i nastojati oduprijeti joj se u granicama mogućeg – nametnula se kao logična potreba. Važnost osnivanja Opservatorija utoliko je veća iz razloga što nepostojanje zvaničnih podataka o islamofobiji mnoge dovodi do pogrešnog zaključka o nepostojanju islamofobije, što se može pokazati pogubnim iz više razloga.
Pored navedenog, mnoge međunarodne instance, poput Savjeta Evrope, Ujedinjenih nacija, Agencije Evropske unije za temeljna ljudska prava, OSCE-a…, upozorile su u više navrata putem svojih izvještaja, saopćenja i drugih zvaničnih dokumenata, na opasnost rastuće antimuslimanske mržnje i netrpeljivosti, izrazivši zabrinutost trenutačnim stanjem i pozvavši na konkretnu akciju.
Uzimajući sve navedeno u obzir, a suočeni i s konkretnim primjerima diskriminacije, govora mržnje i isključujuće prakse čije su žrtve muslimani, januara 2018. godine, pri Institutu IREDI, zvanično je osnovan Opservatorij za islamofobiju koji je sebi dao za primarnu misiju praćenje zastupljenosti islamofobije u Velikom Vojvodstvu i objavljivanje godišnjeg izvještaja o stanju u ovoj zemlji u tom pogledu. Pored toga, Opservatorij je dao sebi za zadatak pružanje pravne i psihološke pomoći eventualnim žrtvama islamofobije. Ujedno se posebna pažnja pridaje organiziranju aktivnosti koje imaju za cilj kako senzibilizaciju građana o pošasti islamofobije s ciljem njene prevencije.
Nakon što je osnovan, ključnim se pokazalo to što je Opservatorij uspio odoljeti medijskoj hajci i političkim pritiscima koji su nastojali problematizirati, što je paradoks – ne postojanje islamofobije već pojavu Opservatorija koji bi pratio zastupljenost islamofobije. Nakon što se uspio održati i pokazati određenu ozbiljnost u svom radu, Opservatorij je uspio okupiti, na volonterskoj osnovi, nekoliko stručnjaka. Trenutno, okosnicu tima Opservatorija za islamofobiju sačinjava šest osoba: pravnik, pravnica, doktor psihologije, socijalni radnik, ekonomista i zdravstveni radnik.
Izvještaj o zastupljenosti islamofobije u Velikom Vojvodstvu
Nedavno je, tačnije u utorak 24. decembra 2019., Opservatorij za islamofobiju javnosti predstavio svoj prvi Izvještaj o zastupljenosti islamofobije u Luksemburgu.
Na samom početku, jasno je predstavljena definicija fenomena kojim se Izvještaj bavi, pa se kaže da “islamofobija obuhvata sva djela diskriminacije ili nasilja nad institucijama ili pojedincima zbog njihove stvarne ili u nekim slučajevima navodne pripadnosti islamu”. Kako je sam izvještaj sastavljen iz dva dijela, u njegovom prvom dijelu predstavljeni su rezultati istraživanja koje je Opservatorij sproveo među muslimanima Luksemburga, na uzorku od 1% od cjelokupnog broja muslimana ove zemlje, što je za ovu vrstu istraživanja itekako reprezentativan broj. Postoji li islamofobija u Luksemburgu? U kojem pravcu evoluira ovaj društveni fenomen? Ko su primarne žrtve islamofobije? U kojim se životnim domenima javlja? Koji su najčešći slučajevi islamofobije? Koje bi mjere mogle doprinijeti njenom suzbijanju? To su samo neka od pitanja na koja je Izvještaj u svom prvom dijelu nastojao odgovoriti. U navedenom kontekstu, 60% ispitanika smatra da postoji islamofobija u Luksemburgu. Također smatraju da su mediji i politika glavni generatori islamofobije. Uprkos tome, većina ispitanika (82%) dijeli mišljenje po kojem su muslimani Luksemburga dobro integrirani u luksemburško društvo i da po tom pitanju bolje stoje negoli muslimani okolnih zemalja (Francuska, Belgija, Njemačka). Također smatraju (71%) da su muslimani Velikog Vojvodstva generalno dobro predstavljeni putem svog jedinstvenog predstavničkog organa Šure. Rezultati istraživanja ujedno ukazuju na to da su najčešće žrtve islamofobije osobe koje svojim vizualnim identitetom, kroz nošenje brade za muškarce ili hidžaba za žene naprimjer, “odaju” svoju islamsku pripadnost. Na kraju, istraživanje donosi i podatak da su tokom 2017. i 2018. godine 21,2% ispitanika bili svjedoci islamofobične prakse, dok se u istom periodu 15,9% njih našlo među žrtvama islamofobije.
U drugom dijelu Izvještaja navedeno je nekoliko konkretnih slučajeva islamofobije koji su tokom 2018. zvanično prijavljeni na adresu Opservatorija za islamofobiju od strane žrtava. I u tom dijelu, kada je vrsta prijavljenih slučajeva islamofobije u pitanju, dominiraju govor mržnje, diskriminacija i isključujuća praksa na radnom mjestu, u medijima, prilikom populističkih ispada uglavnom desničarski orijentiranih političara, u sredstvima javnog prijevoza itd.
Kada je u pitanju prevencija fenomena islamofobije, u Izvještaju se ocjenjuje vrlo značajnim konvencioniranje tj. priznavanje islama 2015. od strane luksemburškog parlamenta.
Zaključak
Na kraju, smatramo važnim za istaći da je pojava islamofobije u društvu, i ne samo islamofobije već i bilo koje druge vrste rasizma, nepravde i diskriminacije, nezanemarljiv indikator kako krize pluralističkog sistema tog društva tako i jasan znak krize njegove misli.
Institucije i organi koji prate pojavu i razvoj društvenih bolesti te nastoje na njih adekvatno odgovoriti, poput u našem slučaju Opservatorija za islamofobiju, značajni su u istoj ili barem približnoj mjeri kao i bolnice ili pak neke druge zdravstvene ustanove.
Nadamo se da ćemo se složiti da rasizam nije samo problem žrtava rasizma. Isto tako, islamofobija nikako ne bi smjela biti isključivo problem muslimana, već ona mora biti izazov za cjelokupno društvo, ukoliko mu je iole stalo do budućnosti i očuvanja i unapređenja društvene kohezije.
U kontekstu zastupljenosti islamofobije u Luksemburgu, još jedan podatak koji nam Izvještaj donosi itekako je zanimljiv i nudi moguće projekcije za budućnost. Naime, tokom 2018. godine samo 5,7% slučajeva islamofobije koji su se desili na teritoriji Luksemburga zvanično su prijavljeni. To nas dovodi do zaključka po kojem je islamofobija vrsta rasizma koji se uglavnom ne prijavljuje. Navedenō je još jedan u nizu indikatora koji ukazuje na to da se pred Opservatorijem za islamofobiju i drugim nadležnim organima nalazi dosta posla te da nam predstoji period u kojem se mora puno toga uraditi ne bi li se napokon stalo ukraj govoru mržnje, diskriminaciji i isključujućoj praksi nad muslimanima. Nadati se da će u tom kontekstu i ovaj prilog predstavljati dodatni podsticaj.