Vrijednost dunjaluka
Posmatrajući ljude i njihova djela, sa sigurnošću možemo ustvrditi da su ljudi postali robovi dunjaluka, da su pali u šejtanovu zamku i on ih je počeo plašiti siromaštvom, a ljudi nisu dali prednost ničemu mimo dunjaluka i svoj su život maksimalno fokusirali na stjecanje što više materijalnih dobara, a zapostavljali su bogatstvo duše i činjenje dobrih djela u ime Allaha, tako da su zbog dunjaluka ostavili duhovne vrijednosti i zaokupirali se samo materijalnim.
Uzvišeni Allah kaže: “Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju” (El-Bekara, 268). Vidimo da šejtan sa dunjalukom nema ništa i da je kod Allaha nagrada na oba svijeta. Zašto Allah daje nevjernicima imetak i dunjaluk iako su Mu nepokorni?
Allah je čovjeka stvorio na dunjaluku, na kojem će provesti vrlo kratak period, da Ga obožava, da živi u skladu sa vjerom, da ga vjera vodi u životu, da mu vjera bude vodilja kroz život. Stoga, svrha u tvom životu jeste prakticiranje vjere i činjenje što više dobrih djela s kojima ćeš sresti svoga Gospodara, a ne da stekneš što više dunjaluka, koji ti neće biti od koristi na ahiretu.
Čovjek treba da razumije da Allahu nije bitno koliku kuću imaš, kakvo auto voziš, koliko skupu odjeću nosiš, niti kako si ukrasio svoje dvorište, jer je to sve dunjaluk, a koliko dunjaluk vrijedi kod Allaha?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je o vrijednosti dunjaluka: “Da dunjaluk vrijedi kod Allaha kao krilce mušice, ne bi kafir na njemu popio ni gutljaj vode.” (Tirmizi, hasen-sahih)
“Bogatstvo i sinovi ukras su u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.”
(El-Kehf, 64)Činjenje dobrih djela u ime Allaha
Sjetimo se ashaba koji su malo pričali, a mnogo radili. Naravno, danas je potpuno obrnuto, ali pokušajmo biti ono što Uzvišeni Allah traži od nas, pokušajmo biti muslimani (oni koji su pokorni), pokušajmo se natjecati u činjenju dobrih djela!
“Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru – oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču. Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti.”
(El-Mu’minun, 57–62)Šejha Salih el-Megamisi rekao je: “Očigledni je gubitnik onaj koji nije zadovoljan da sretne Allaha. Kad ljubav prema Allahu postane tako velika u srcu, osoba će osjećati da umire od želje za Allahom. Takav je primjer onih koji, iako im je dato obilje ovoga svijeta, oni ne prestaje da čeznu za Allahom. Prepoznat ćeš veličinu svoje ljubavi prema Allahu kada ti se dā nešto od uživanja ovog svijeta, a ti si osjetio da imaš sve što ti treba, onda ljubav prema Allahu nije jaka u tvom srcu, jer bez obzira koja su ti uživanja data od ovog svijeta, koliko velika, brojna i različita bila, nikada te neće zadovoljit jer je tvoje srce ispunjeno ljubavi prema Allahu. Ako to znaš, nećeš nikad biti zadovoljan i miran sve dok ne sretneš Allaha, a, tako mi Allaha, nema veće nagrade na dunjaluku od sreće kad vjernik sretne Allaha.”
Najdraža stvorenja Allahu na ahiretu bit će oni koji su Ga se najviše bojali na dunjaluku, pa se pripremaj da Allaha sretneš sa dobrim djelima radi Njegovog lica i zadovoljstva. Znaj da tvoji koraci trebaju biti radi Allaha, da novac treba da trošiš radi Allaha. Sjeti se da svoju majku paziš radi Allaha. Sjeti se da siromaha nahraniš radi Allaha...
Priča o ružnom čovjeku
Ovo je priča koja dira u srce. Čovjek o kojem se govori u ovoj priči bio je siromašan i nije bio fizički privlačan i lijep, pa tako nije bio ni poželjan u društvu. Čak mu ni ime nije bilo lijepo. Zvao se Džulejbib, radijallahu anhu.
Hadis o njemu bilježi Muslim i jedan dio Tirmizi, tako da je autentičan – vjerodostojan. Jednoga dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sreo je Džulejbiba, koji je već bio ostario, i rekao mu je: “Kako si, Džulejbibe?” Džulejbib je rekao: “O Allahov Poslaniče, da li misliš da ću jedino ženu imati u Džennetu, inšallah?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razumio je šta on pokušava reći, da nikad neće biti u mogućnosti da se oženi, da će umrijeti i nadati se da će dobiti huriju na onom svijetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Ne, ti ćeš dobiti ženu i na dunjaluku, inšallah, i na ahiretu”, pa mu je rekao da ode kod tog i tog čovjeka i da zaprosi njegovu kćerku. Džulejbib je otišao i oni su ga odbili. Čuvši to, Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, otišao je ovom čovjeku i rekao: “Ja želim tražiti ruku tvoje kćerke”, a on je rekao: “Allahu ekber, kakva lijepa vijest, koja dira u srce, subhanallah!” Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je ne prosi za sebe nego za Džulejbiba, radijallahu anhu. U tom trenutku osmijeh je iščezao sa lica tog čovjeka i otišao je kod svoje supruge da razgovara o tome. Kada joj je objasnio o čemu se radi, njegova supruga rekla je da su ga već odbili, a i bolje ljude od njega koji su dolazili da pitaju za kćerku, a sad najgora klasa dolazi i moraju dati kćerku za njega.
Kćerka je sve to slušala, a zatim došla i upitala: “Šta ja sve ovo čujem? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazi sa čovjekom da me isprose, a vi govorite ‘ne’ Allahovom Poslaniku? Allaha mi, neću odbiti zahtjev Allahovog Poslanika, i Džulejbib je jedini čovjek za kojeg ću se udati!” Kada je to čuo Džulejbib, bio je presretan. Nakon pristanka djevojke i njene porodice, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je do ashaba i zamolio da Džulejbibu materijalno pomognu da se može oženiti.
Kasnije, nakon jedne bitke, u kojoj je Džulejbib učestvovao zajedno sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i u kojoj su muslimani pobijedili, ljudi su tražili svoje mrtve, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio je Džulejbiba i našao ga mrtvog, a pokraj njega je ležalo sedam mrtvih neprijatelja. Vidjevši to, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaplakao je i rekao: “Subhanallah, ubio je sedam neprijatelja pa su ga ubili! Džulejbib je moj i ja sam njegov!”, ponovivši to tri puta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukopao ga je svojim rukama, pa su ga upitali zašto je plakao, a sad se smije, a on je odgovorio: “Plakao sam jer sam ga izgubio, ali mi je Allah pokazao njegovo mjesto u Džennetu i njegovu huriju kako mu trči i vidio sam joj petu pa sam se okrenuo jer nemam pravo gledati u njegovu ženu.”
Smiješna priča o prelasku na islam
Šejh Muhammed Arifi ispričao je jedan smiješan događaj o prelasku na islam:
Jedan mladić, čije su usne pocrnjele od pušenja i koji nije bio baš lijepog izgleda, došao je jednom šejhu i rekao: “Mojim su posredstvom dva Indijca prešla na islam! Šta da radim s njima?”
A šejh je rekao: “Pošto mi je taj mladić došao kasno u ponoć i rekao tako, pomislio sam da nije normalan, da nije baš pod kontrolom, pa sam ga ponovo upitao: ‘Tvojim posredstvom?’ ‘Da, mojim posredstvom’, potvrdio je mladić. ‘Mašallah, a gdje su oni?’ Mladić je odgovorio da su u autu, a pošto su u autu, a auto je u dvorištu, znači da su tu na licu mjesta. Tada je šejh obukao papuče, došao do auta i stvarno vidio dva Indijca u autu, pa ih je upitao da li su prešli na islam, a oni su mu odgovorili potvrdno i rekli da su to učinili posredstvom tog mladića. Šejh se i dalje čudio. Vidjevši da je šejh začuđen, mladić je ispričao: ‘Moj brate, odvezao sam auto na popravak u radionicu u kojoj rade Indijci, pa sam ih upitao da li su muslimani (Ovim pitanjem dokazao je da vodi brigu o islamu, jer mogao je kratko reći da mu samo poprave auto…). Kada su mi rekli da nisu muslimani, upitao sam ih zašto nisu muslimani, a oni su rekli da nemaju znanja o islamu. Tada sam otišao u ured za da’vu i donio im iz njega knjige na indijskom jeziku, dok su mi oni popravljali auto. Nakon dvije-tri sedmice opet sam došao u tu radionicu, a oni su mu rekli da su knjige jako lijepe i da žele nove, pa sam im donio nove.
Sljedeći put kad sam došao oni su rekli da su prešli na islam i upitali šta treba dalje da čine, a ja sam im rekao da ne znam jer sam musliman odavno.” Na kraju je upitao šejha: “Šta vi radite ljudima kad pređu na islam?
