I što dalje od bluda!
Jedna od osobina iskrenih vjernika jeste i čuvanje stidnog mjesta od bluda. Uzvišeni Allah obavještava nas u Svojoj Knjizi da je čuvanje stidnog mjesta osobina vjernika, onih koji će uspjeti na Sudnjem danu, koji će naslijediti Džennetul-Firdevs i vječnost u njemu. Uzvišeni kaže: “i koji stidna mjesta svoja čuvaju” (El-Mu’minun, 5), da bi na kraju rekao: “oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti” (El-Mu’minun, 10–11). Doista, blud nije svojstven vjernicima, jer je u potpunoj oprečnosti sa čuvanjem stidnih mjesta o čemu nas obavještava Uzvišeni govoreći da je to istinska osobina vjernika. Zbog toga, islam je i zabranio blud. Uzvišeni Allah zabranio je Svojim robovima svako približavanje bludu, svako približavanje onome što vodi bludu. Blud je nazvao razvratom, zlim i lošim djelom, jer je blud, doista, prezren put i izbor. Allah, subhanehu ve teala, rekao je: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (El-Isra, 32) Zbog toga Uzvišeni i kaže: “Kako je to ružan put!”
Prezrenost ovoga djela vidi se i po sljedećim njegovim posljedicama:
● Blud je nemoralno djelo koje uništava visoke moralne vrijednosti.
● Blud gasi u vjerniku ljubomoru.
● Bludom se gasi svaki vid stida.
● Preziru ga šerijat, razum i fitra.
● Narušava Allahove granice i tuđa prava.
● Dovodi do omalovažavanja obraza i ugleda u porodici.
● Dovodi do rađanja vanbračne djece, koja su poslije, uglavnom, nezbrinuta i od svih zaboravljena.
● Dovodi do miješanja porijekla.
● Dovodi do rastave braka, svađe, pa čak i ubistva.
Zbog ovih i mnogih drugih negativnosti, Uzvišeni Allah kaže: “Kako je to ružan put!”
Omladina koja je spomenuta u Kur’anu
“Ispričat ćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: ‘Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili. Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.”
(El-Kehf, 13–16)Ovdje se ukazuje na detalje kazivanja o stanovnicima pećine. Uzvišeni spominje da su oni bili mladići, a oni prihvataju Istinu bolje od staraca koji su bili uobraženi i ogreznuli u krivoj vjeri. Zbog toga su najčešće oni koji su se odazvali Allahu i Njegovom Poslaniku bili upravo mladi ljudi. Što se tiče staraca Kurejšija, većina ih je ostala u staroj vjeri, a samo mali dio njih prešao je na islam. Ovako Uzvišeni obavještava o stanovnicima pećine: da su bili mladići i da su vjerovali u svoga Gospodara, tj. priznavali su Njegovu jednoću u svemu i svjedočili da nema drugog boga osim Allaha.
(Ibn Kesir, Tefsir)
Lijepo se ophodi prema drugim muslimanima
Uzvišeni Allah kaže: “Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.” (El-Hudžurat, 10–11)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko od vjernika otkloni brigu, Allah će od njega otkloniti brigu na Sudnjem danu. Ko olakša onome ko je u poteškoći, Alah će njemu olakšati poteškoću na dunjaluku i ahiretu. Ko prekrije sramotu vjernika, Allah će ga prekriti na dunjaluku i ahiretu. Allah je na pomoći Svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu.” (Muslim)
U drugom hadisu prenosi Rbu Hurejra prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se sumnje, jer je sumnja najveća laž! Ne istražujte mahane jedni drugima! Ne špijunirajte jedni druge! Ne natječite se u kupoprodaji! Ne zavidite jedni drugima! Ne mrzite jedni druge! Budite, o Allahovi robovi, braća! Musliman je brat muslimanu. Neće mu učiniti nepravdu, neće ga ponižavati, niti će ga omalovažavati. Bogobojaznost je u prsima (pa je pokazao rukom prema prsima). Čovjeku je dovoljno grijeha da ponižava svog brata muslimana. Svakom muslimanu sveti su krv, čast i imetak drugog muslimana.” (Buhari)
A u trećem hadisu prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musliman ima šest prava kod svog brata muslimana: kada ga sretneš, nazovi mu selam; kada te pozove, odazovi mu se; kada zatraži savjet, posavjetuj ga; kada kihne i zahvali Allahu (kaže elhamdulillah), reci mu jerhamukellah (Allah ti se smilovao); kada se razboli, obiđi ga; i kada preseli, isprati njegovu dženazu.” (Muslim)
Ljubomora prema ženama
Islam smatra ljubomoru sržom vjerskog odgoja i onaj koji nema ljubomore, nema ni imana (vjere). Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio najljubomornije stvorenje u ummetu. Sa’d b. Ubada, radijallahu anhu, rekao je: “Kada bih vidio nekog čovjeka sa svojom ženom, udario bih ga sa oštricom sablje!”, što je doprlo do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: “Čudite se Sa’dovoj ljubomori?! Tako mi Allaha, ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene i zbog Allahove ljubomore zabranjena je javna i tajna bestidnost!” (Buhari i Muslim) S druge strane, nalazimo žestoku prijetnju prema onome ko nema ljubomore. Abdullah, sin Omerov, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu, Allah trojicu neće ni pogledati: onoga koji je neposlušan roditeljima, ženu koja oponaša muškarce i dejjusa (onoga koji nije ljubomoran)!” (Ahmed i Nesai; Albani, Džamiu sahih)
Tajna između tebe i Allaha
Ibn Kajjim el-Dževzijja, Allah mu se smilovao, u svom djelu Zadul-mead, rekao je: “Post je tajna između čovjeka i njegovog Gospodara čije pojedinosti i detalji nisu poznati nikome osim Uzvišenom Allahu, jer ljudi su u stanju da vide i primijete da se čovjek odrekao nekih vidljivih stvari koje kvare post, ali nisu u stanju da spoznaju i shvate da li se on svega toga odrekao samo i isključivo radi Onoga koji se obožava. To niko između ljudi nije u stanju znati, već je s time upoznat samo Uzvišeni Allah. To i jeste suština i bit posta.”
Također je rekao u istom poglavlju: “Post je uzda bogobojaznih, štit onih koji se bore, vrt dobrostivih i Allahu bliskih. Između svih ostalih dobrih djela, Allah je za post rekao da pripada Njemu. Postač ne čini ništa osim što kontrolira svoje strasti, te ostavlja prohtjeve, hranu i piće radi Onoga koga obožava. Dakle, post je napuštanje onoga što je duši milo i čime se ona naslađuje. Na taj se način preferira ljubav prema Uzvišenom Allahu i daje prednost Njegovom zadovoljstvu nad porivima duše.” (Zadul-mead)
