Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu nekog čovjeka i čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi.''' Enes, radijallahu anhu, dalje pripovijeda: ''Izašao sam s tim čovjekom na pijacu na kojoj se prodavala određena roba, pa sam se počeo raspitivati o cijeni i cjenkati. Trgovac je rekao: 'Trideset.' Čovjek je pogledao u njega i rekao mu: 'Uzet ću ti je za četrdeset!' Trgovac ga upita: 'Šta te tjera na to kad ti je ja dajem jeftinije od toga?!' Čovjek je ponovo pogledao u njega i rekao: 'Uzet ću ti je za pedeset!' Trgovac ga upita: 'Šta te tjera na to kad ti je ja dajem jeftinije od toga?!' Čovjek odgovori: 'Uistinu sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: Nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi – i ja smatram da ova roba vrijedi pedeset.'“ (Musned Bezzar, 7548, Keššaful-estar, 68, sahih)
Svaki iskreni vjernik, bez imalo sumnje, priželjkuje da zadobije ljubav Uzvišenog Stvoritelja, ali isto tako i ljubav Njegovih stvorenja! Priželjkuje da bude ugledan na dunjaluku, ali isto tako i na ahiretu! Svaki vjernik želi da proživi lijepim životom na dunjaluku i da za takav život bude nagrađen na ahiretu najljepšom nagradom! Želi da mu bude dato svako dobro i na dunjaluku i na ahiretu, kao što priželjkuje da bude sačuvan svakog zla i na dunjaluku i na ahiretu! Svaki vjernik, bez imalo sumnje, priželjkuje da se spominje po dobru na dunjaluku, ali isto tako priželjkuje da bude spomenut po najljepšem u najuzvišenijem skupu kod Uzvišenog Allaha! U svemu ovome nema ništa loše, vjernik se zbog tih svojih nastojanja ne smije koriti, naprotiv sve to ulazi u okvire vjere islama. Tako sljedbenici imana kažu: "Gospodaru naš, podari nam svako dobro na dunjaluku i podari nam svako dobro na ahiretu i sačuvaj nas džehennemske patnje!" (Prijevod značenja El-Bekare, 201.) Za Isaa, alejhis-selam, rečeno je da će biti "...ugledan na dunjaluku i na ahiretu i od bližnjih robova"(prijevod značenja Ali Imran, 45), a Ibrahim, alejhis-selam, rekao je: "I učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći" (prijevod značenja Eš-Šu'ara, 84). Uzvišeni Allah voli Svoje pojedine robove, vole ih Džibril, alejhis-selam, i stanovnici nebesa, pa se ta ljubav spušta na Zemlju nakon čega ih zavole i prihvate i stanovnici Zemlje. Sve spomenuto dolazi Allahovom dobrotom, a zatim lijepim ponašanjem kojim Allah počasti Svoga roba. Allah je Svojim robovima, vjernicima, ukazao milost tako što ih je učinio braćom koja se vole radi Njega Uzvišenog, prijateljuju i potpomažu, obilaze i posjećuju, milostivi su i osjećajni jedni prema drugima, samo radi Njega Uzvišenog oni su braća i nastoje očuvati islamsko bratstvo, tu veliku Allahovu blagodat. Da je bratska veza između vjernika blagodat od Allaha, govore Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi: "I vi ste Njegovom blagodati postali braća." (Prijevod značenja Ali Imran, 103.) U svrhu očuvanja ove neizmjerne Allahove blagodati, Uzvišeni Allah propisao je vjernicima brojne obaveze i prava koja trebaju međusobno ispunjavati. Vjernike koji izvršavaju ove Allahove i Poslanikove naredbe povezuju čvrste i neraskidive veze, njihova su srca bliska, njihovi saffovi kao bedem čvrsti i postojani, a njihovo islamsko bratstvo iskreno i ispravno. Jedno od prava i obaveza koje je musliman dužan iskazati prema drugim muslimanima jeste da njima, dakle svim drugim muslimanima, želi ono što želi i samome sebi, i da svima njima prezire ono što prezire i sebi. O tome nam govore brojni šerijatski tekstovi.
● Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:''Niko od vas neće potpuno vjerovati u Allaha sve dok svome bratu ne bude želio ono što želi i samome sebi.“ (Ahmed, 13178, sahih)
● Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Nijedan rob neće postići istinski iman sve dok drugim ljudima ne bude želio dobro koje želi i samome sebi.“ (Buharija, 13, Muslim, 180, Ibn Hibban, 234)
● Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želi dobro koje želi i samome sebi.“ (Ibn Hibban, 235, sahih)
Navedeni hadisi upućuju na sljedeće značenje: Nijedan čovjek neće postići potpuno vjerovanje sve dok svojim prakticiranjem islama drugim ljudima ne pokaže da su sigurni od njega, da nastoji omogućiti i drugima da postignu dobro koje on uživa i da svima upućuje savjete u skladu sa svojim mogućnostima. (El-Mufhim lima eškele min telhisi kitabi Muslim, 1/140)
● Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Sjedio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u prisustvu nekog čovjeka i čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi.''' Enes, radijallahu anhu, dalje pripovijeda: ''Izašao sam s tim čovjekom na pijacu na kojoj se prodavala određena roba, pa sam se počeo raspitivati o cijeni i cjenkati. Trgovac je rekao: 'Trideset.' Čovjek je pogledao u njega i rekao mu: 'Uzet ću ti je za četrdeset!' Trgovac ga upita: 'Šta te tjera na to kad ti je ja dajem jeftinije od toga?!' Čovjek je ponovo pogledao u njega i rekao: 'Uzet ću ti je za pedeset!' Trgovac ga upita: 'Šta te tjera na to kad ti je ja dajem jeftinije od toga?!' Čovjek odgovori: 'Uistinu sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: Nijedan rob neće vjerovati sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi – i ja smatram da ova roba vrijedi pedeset.'“ (Musned Bezzar, 7548, Keššaful-estar, 68, sahih)
● Katade prenosi da je čuo Enesa b. Malika da kaže: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Niko od vas neće potpuno vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njegovog djeteta, njegovog roditelja i svih ljudi, a niti će iko od vas potpuno vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio ono što želi i samome sebi.'“ (Mu'džem Ibnul-E'arabi, 1014, sahih)
● En-Nu'man b. Bešir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i osjećanjima je poput primjera tijela: kada se jedan organ razboli, cijelo tijelo osjeća nesanicu i vrućicu.“ (Muslim, 6751)
● Ebu Musa, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Doista je jedan vjernik drugom vjerniku poput građevine: jedan drugog podupiru“,a zatim je isprepleo svoje prste. (Muslim, 6750, Ibn Hibban, 231)
Dakle, potpunim imanom opisuje se čovjek koji druge ljude savjetuje na dobro, želi im ono što želi i samome sebi i prezire njima ono što prezire i sebi, čak njima daje prednost nad sobom, jer svaki čovjek voli da bude iznad drugih. Međutim, vraćajući se na ove hadise, čovjek mora željeti drugima ono što želi i samome sebi, pa će tada željeti da drugi budu bolji i iznad njega. Na ovo značenje ukazuje nam Fudajl b. 'Ijjad, rahmetullahi alejhi, kada je rekao Sufjanu b. Ujejni, rahmetullahi alejhi: ''Ako budeš želio da ljudi budu poput tebe, tada ih nisi posavjetovao radi Allaha iskreno, pa kakav je tek tvoj savjet ako želiš da oni budu slabiji od tebe?!“ (El-Mufhim lima eškele min telhisi kitabi Muslim, 1/143, Šerh Ibni Bettal, 1/41)
U ovim hadisima negira se potpuni iman čovjeku sve dok svome bratu muslimanu ne bude želio ono što želi i samome sebi, kako u pitanjima dunjaluka tako i u pitanjima ahireta. Pod ovim se podrazumijeva i da se prema drugim ljudima ophodi onako kako bi želio da se oni ophode prema njemu.
● U Sahihu imama Muslima bilježi se od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko želi da bude spašen Vatre i da bude uveden u Džennet, kada ga pogodi nevolja, neka čvrsto vjeruje u Allaha i Posljednji dan i neka prilazi ljudima kako bi želio da i oni njemu prilaze.“ (Muslim, 4882)
● Svevišnji Allah rekao je: ''Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!“ (Prijevod značenja El-Mutaffifun, 6)
Termin ''mutaffifun'', tj. oni koji zakidaju na vagi, odnosi se na ljude koji umanjuju težinu pri vaganju trgovačke robe drugih ljudi, koju žele za sebe, pa tako uzimaju veću količinu za istu cijenu. Međutim, kada vagaju svoju robu koju žele prodati drugim ljudima, povećaju joj težinu, pa tako daju manju količinu za istu cijenu. Zar ovi misle da ih Svevišnji Allah neće proživjeti na Sudnjem danu i iskupiti ih pred Sobom da ih obračuna za njihova djela?! Ovo su loša djela i ovako ne mogu postupati oni koji vjeruju u Allaha, koji vjeruju da će Allah sakupiti sve ljude na Teškom danu, Danu velikog straha i obračunavati ih za njihova djela! Također, vjernik koji iskreno vjeruje u Allaha i u Posljednji dan ne može sebi dozvoliti da omalovažava pravo drugog, da drugog vjernika smatra slabijim i nižim, da drugog vjernika omalovažava i potcjenjuje, a sebi uzdiže, uzvisuje i smatra boljim! Zar se takav ne boji stajanja pred Gospodarom nebesa i Zemlje?!
● Ibn Redžeb, rahmetullahi alejhi, rekao je: ''Hadis Enesa b. Malika, radijallahu anhu, ukazuje da vjernika raduje ono što raduje i njegovog brata muslimana, da svome bratu vjerniku želi dobro koje želi i samome sebi. Sve ovo dolazi iz potpuno širokih prsa, sigurne širokogrudnosti, srca čistog od zlobe, prevare i zavisti, jer zavist zahtijeva da onaj koji zavidi mrzi da ga drugi preteknu u dobru ili da budu slični njemu, jer on voli da se razlikuje od drugih po svojim odlikama i posebnostima, da se time ističe od njih, a iskreni iman zahtijeva upravo suprotno tome. Iskreni mu'min želi da svi ljudi učestvuju s njim u blagodati koju mu je podario Uzvišeni Allah, a da se nikome od te blagodati ništa ne umanji. Stoga, neophodno je da vjernik želi drugim vjernicima ono što želi i samome sebi, i da mrzi njima ono što mrzi i sebi. Ukoliko kod svoga brata primijeti manjkavost i nazadovanje u vjeri, trudit će se na njegovom popravku.“ (Džami'ul-ulumi vel-hikemi, 1/306)