Početna

Mesdžidul-Aksa

Pripremio: Edis Vejselović

Čitanje 4 minute

Zima je postepeno i lagano ušla u Abdullahovu mahalu. Vrijeme je postalo mirno. Snijeg je prekrio čitav kraj i unio radost u dječija srca. Ulice su zatrpane snijegom na kojem se može vidjeti poneki trag pješaka. Danas se Abdullah sa svojim drugovima uputio prema džamiji gdje imaju mektepsku nastavu. Snijeg je škripao pod njihovim nogama dok su oni gledali čije cipele imaju ljepšu šaru. Ulicom su lepršali raznobojni šalovi, letjele su grudve i odjekivao je smijeh na sve strane.

Kada se približiše džamiji, Zejd predloži da naprave Snješka Bijelića, pa odmah krenuše na posao. Kada prikupiše puno snijega na jednom mjestu, Abdullah se okrenu prema drugarima i reče: "Možda je bolje da napravimo veliku džamiju od snijega i da pozovemo efendiju da je vidi." Svima se svidje ovaj prijedlog, pa odlučiše da naprave najveću džamiju od snijega i žurno počeše skupljati snijeg pomažući jedan drugom. U međuvremenu su im se pridružili i ostali drugari iz mekteba. Zejd je sa Hasanom oblikovao kube, a Abdullah i Imran pažljivo su gradili minaret od snijega koji je bio visok koliko i oni. Kada završiše i sazidaše džamiju od snijega, pozvaše efendiju da je i on vidi. Efedija sa zadovoljstvom prihvati poziv i pođe sa njima. Ugledavši džamiju od snijega, ushićeno povika: "Mašallah! Allahu ekber! Baš ste me lijepo iznenadili. Ovo je najljepša džamija od snijega koju sam ikada vidio." Abdullahu i svim polaznicima mekteba bī drago što se efendiji svidjela njihova džamija. Efendija zatim razgleda svaki detalj džamije zajedno sa djecom, a zatim ih upita: "Znate li vi šta znači riječ džamija?" Poslije male pauze Zejd odgovori: "Mjesto gdje se obavlja namaz." Efendija potvrdno klimnu glavom i reče: "Džamija je mjesto na kome se okupljamo radi učenja i namaza, a mesdžid je mjesto gdje se Allahu čini sedžda i obavlja namaz. A jeste li čuli za riječ mesdžid?", upita efendija znatiželjno. Abdullah se javi i kada mu efendija dade išaret glavom, on odgovori: "Ja sam čuo za Mesdžidul-Aksa u Jerusalemu." Ovaj odogovor obradova efendiju pa reče: "Mašallah, dobar primjer. Mesdžidul-Aksa je bila prva kibla muslimana." Hasan zatim znatiželjno upita: "Zar nije Kaba prva kibla muslimana?"

"Kaba je sada kibla svim muslimanima, ali u početku islama muslimani su se sa Allahovim poslanikom Muhammedom, alejhis-selam, nekih šesnaest ili sedamnaest mjeseci u namazu okretali prema Mesdžidul-Aksau", odgovori efendija.

"Je li zbog toga Medžidul-Aksa nama tako bitan?", upita Abdullah.

"Jeste, nama je Mesdžidul-Aksa bitan zato što je to prva kibla muslimana. Također je taj mesdžid bio kibla i mjesto hodočašća mnogim vjerovjesnicima. Ali, nije samo zato svet. Poslanik Muhammed, alejhis-selam, uči nas da je Mesdžidul-Aksa druga džamija izgrađena na Zemlji. Četrdeset godina poslije izgradnje Kabe, sagrađen je Mesdžidul-Aksa. Također nas Poslanik, alejhis-selam, uči da se može putovati s ciljem posjete Mesdžidul-Aksaa kao i radi posjete Mesdžidul-haramu u Meki i Poslanikovoj džamiji u Medini. Jedan namaz obavljen u Mesdžidul-Aksau vrijedi kao dvije stotine pedeset namaza obavljenih u nekoj drugoj džamiji."

Kada efendija zastade, Hasan podiže ruku i upita: "A je li poslanik Muhammed nekada klanjao u Mesdžidul-Aksau?"

"Jeste, i poslanik Muhammed, alejhis-selam, i drugi vjerovjesnici klanjali su u Mesdžidul-Aksau", odgovori efendija pa nastavi: "Uzvišeni Allah u noći Isra i Miradža u jednom času preveo je na Buraku Muhammeda, alejhis-selam, iz Mesdžidul-harama u Meki do Mesdžidul-Aksaa u Jerusalemu. Te noći je Muhammed, alejhis-selam, klanjao i predvodio namaz u Mesdžidul-Aksau. Pored Muhameda, alejhis-selam, u Mesdžidul-Aksau klanjali su Sulejman, Musa i Isa, alejhimus-selam, i mnogi drugi vjerovjesnici."

Tada Abdullah upita: "Je li Mesdžidul-Aksa oduvijek bio onako velik?"

"Nije!", odgovori efendija i nastavi: "Prenosi se da je Adem, alejhis-selam, sagradio sveti mesdžid, a da ga je Sulejman, alejhis-selam, obnovio i proširio."

Zatim efendija predloži da od snijega naprave Mesdžidul-Aksa. Djeca sa oduševljenjem prihvatiše ovaj zadatak i počeše skupljati snijeg, a efendija je pomagao i govorio kako izgleda Mesdžidul-Aksa. Kada napraviše temelje od snijega, efendija reče: "Kada je Sulejman, alejhis-selam, sazidao temelje Mesdžidul-Aksaa, zamolio je Allaha da svakom onom ko dođe u taj mesdžid s nijetom obavljanja namaza oprosti sve prijašnje grijehe i podari mu sigurnost." Uz pomoć efendije napraviše Abdullah i njegovi drugari cijeli Mesdžidul-Aksa od snijega.

Molimo Allaha da svima nama uskoro omogući da u miru i sigurnosti posjetimo Mesdžidul-Aksa i obavimo namaz na mjestu gdje su klanjali svi vjerovjesnici. Amin!

Tekst Mesdžidul-Aksa je objavljen u broju 118, 16. januar 2024. - 04. redžeb 1445. AH, Permalink

Povezano

Dječiji kutak Broj 134

Aminina potraga za Flekicom

Amina je imala jednu posebnu prijateljicu. Nije išla s njom u školu, nije sjedila s njom u istoj klupi, a nije čak znala ni govoriti, ali Amina je ipak dobro razumjela njen jezik – tiho mjaukanje, nježne poglede, mahanje repom i ono posebno predenja kojim je pokazivala da je sretna. Zvala se Flekica i bila je mala, umiljata maca bijele dlake prošarane sivim i crnim flekama, zbog kojih je i dobila svoje neobično ime. Flekica je najviše voljela jutra, jer je tada znala da će uskoro ugledati Aminu. Svakog jutra, čim bi Amina otvorila vrata kuće, Flekica bi već sjedila ispred njih, strpljivo čekajući doručak. Čim bi ugledala Aminu, veselo bi se oglasila: “Mjau! Mjau!”, a Amina bi se nasmijala i, kao da je upravo očekivala taj pozdrav, rekla: “Flekice, opet si gladna?” Flekica bi tada podigla glavu i pogledala je svojim krupnim očima, kao da je razumjela svaku riječ. Amina bi joj donijela hranu i vodu, a nakon doručka, Flekica bi se popela Amini u krilo i zadovoljno prela. Tako bi njih dvije provodile neko vrijeme zajedno, dok bi je Amina nježno milovala po leđima i pričala joj o svemu što joj se tog dana događalo. Ipak, Flekica je imala još jednu posebnu osobinu koju je Amina naročito voljela. Kao da je mogla osjetiti kada je njena prijateljica tužna, kada bi Amina došla iz škole neraspoložena, Flekica bi joj prišla, počela kružiti oko nje i svojim mekanim repom dodirivati joj nogu, a zatim bi se sklupčala pored nje i ostala tako sve dok Amina ne bi postala bolje raspoložena. Tada je Amina imala osjećaj kao da joj Flekica govori: “Ne brini. Tu sam.” Zbog toga je Amina svoju macu voljela više nego što je mogla riječima objasniti.

Dječiji kutak Broj 133

Nijet koji vodi do prave pobjede

Prvi sunčani dan ljetnog raspusta osvanuo je vedar i topao. Nakon dugih školskih dana konačno je došlo vrijeme igre, druženja i bezbrižnih ljetnih avantura. Dvorišta i igrališta ponovo su oživjela dječijim smijehom, a lopta je postala najvažniji gost u svakoj mahali. Činilo se kao da je cijeli svijet izašao napolje da uživa u Allahovim blagodatima.

Ni Abdullah nije mogao sakriti svoje uzbuđenje. Već od ranog jutra razmišljao je o utakmici koju su dogovorili njegovi drugari. Ipak, znao je da ga toga dana očekuje i mektepska nastava. Zato je, kao i obično, krenuo ranije kako bi prije časa odigrao jednu utakmicu.