Učenjaci, ulema, kroz cjelokupnu ljudsku historiju, a posebno našu islamsku historiju, svjedoče Allahovoj zakonitosti, da Allah uzdiže i čuva spomen na one koji se predaju znanju i provode ga u praksi. Sunnet Allahova poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, upravo traži ove dvije komponente od onoga koji ga proučava, traži intelektualnu komponentu visokog nivoa pamćenja i razumijevanja, a zatim emotivnu imansku komponentu koja za posljedicu ima provođenje ovog sunneta u praksu kroz dobra djela. Kada se ovo dvoje objedini, onda Allah Uzvišeni visoko uzdiže ovakve ljude nad ostalim ljudima.
Uzvišeni kaže: "Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!'" (Ez-Zumer, 9); "I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. A Allah zna ono što radite." (El-Mudžadela, 11)
Ne može biti učenjak onaj ko ne radi po znanju
Ova praktična dimenzija znanja je ono što je bilo neizostavno svojstvo ashaba i čemu su oni nastojali naučiti nove generacije. Ebu Derda, radijallahu anhu, govorio je: "Nemoj biti učenjak ako nećeš raditi po stečenom znanju. Jer, plod znanja je rad, a od korisnog znanja ljudi vide tragove na onome ko ga nosi: nur na njegovom licu, bogobojaznost u njegovom srcu, ispravnost u ophođenju, iskrenost sa Allahom, ljudima i sa samim sobom." (Ahkamul-ulema, 57)
Posebnost učenjaka hadisa ogleda se u njihovoj predanosti čuvanju islama u svim aspektima
Po čemu su to posebni učenjaci hadisa, muhadisi, ako ne po praktičnoj primjeni ovog plemenitog znanja. Ako bi im posebnosti pobrajali, potrajalo bi dugo. Međutim, izdvojit ćemo jednu crtu koja ih sve povezuje, a to je da su bili i da i dan-danas jesu, oni koji čuvaju praktični islam.
Opisujući ulemu hadisa, Mensur b. Ammar, rahimehullah (umro 225. h. g.), kaže: "Odabranoj skupini povjerene su na čuvanje predaje koje tumače Kur'an i čvrsto utemeljeni sunnet. On ih je usmjerio na potragu za predajama i njihovo zapisivanje. Podario im je snagu kojom paze i čuvaju predaje. Omilio im je njihovo čitanje i izučavanje. Olakšao im je podnošenje napora i premorenosti, bilo da su kod kuće ili na putu, kao i žrtvovanje imetka i života, te podnošenje strahovitih opasnosti. Put ih vodi iz mjesta u mjesto; radi nauke prevaljuju kotline, raščupanih kosa, pohabane odjeće, praznih stomaka, ispucalih usana, blijedog tena, krhkih tijela. Na umu im je samo jedna briga i s radošću prihvataju da im znanje bude vodič i predvodnik. Od znanja ih ne može rastaviti ni glad ni žeđ, niti im može dosaditi ljeti ili zimi. Odlučnim razumom, pronicljivim uvidom i budnim srcima razdvajaju predaje, na ispravne i neispravne, jake i nejake. Tako ih štite od upliva onih koji bi da ih preinače, od izmišljotina bezbožnika i potvora lažaca. Da ih samo vidiš kad noću napuste tople postelje i ugodne ležaljke i počnu da bilježe ono što su čuli i provjeravaju ono što su sakupili. Ophrvani umorom utonu u san, a iz ruku im poispadaju pera, pa se prenu uznemireni, povijenih leđa od napora, izbezumljeni od bdijenja. A onda se protegnu -- da odmore tijelo, i protrljaju oči -- da odagnaju san, te pažljivo i strasno nastavljaju pisanje. Da ih vidiš, shvatio bi da oni bdiju na granicama islama i da su oni rizničari Sveznajućeg Vladara. Pa kada postignu nešto od onoga što su zacrtali, vraćaju se u svoj zavičaj. Tamo borave u džamijama i održavaju predavanja, prekriveni plaštom poniznosti, šireći mir i spokoj. Zemljom lagano hode, komšiju ne uznemiravaju, sramote se klone. A kada otpadnik otpadne i od vjere odmakne, pohrle kao lavovi iz jazbine da brane islamske svetinje." (El-Muhaddisul fasil, 220--221)
Inspiraciju za čuvanje sunneta učenjaci nalaze u Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem
Čuvanje prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za velike učenjake nije bilo usmjereno na određene detalje, već na sve, apsolutno, na sve što je vjerodostojno preneseno od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Primjeri iz historije islama najbolje nam prenose tu sliku pažnje prema čuvanju sunneta u praksi. Poznati arapsko-muslimanski pjesnik El-Asmai rekao je: "Bio sam kod Haruna er-Rešida kada su ljudi htjeli da se riješe pravednog kadije koji se zvao Afija b. Jezid, pa su otišli kod halife Haruna er-Rešida žaleći se na njega i njegove odluke i presude, opisujući ga kao čovjeka koji je pretjerano tolerantan i popustljiv u suđenju između strana u sporovima. Halifa Harun er-Rešid naredio je da se pozove kadija Afija b. Jezid, a kada je došao, Harun ga je upitao o načinu suđenja među ljudima. I dok je kadija odgovarao na pitanja, Harun er-Rešid je kihnuo, svi pristuni su mu nazdravili (riječima: Jerhamukallah! -- Allah ti se smilovao!), osim sudije Afija b. Jezida. Harun er-Rešid ga je upitao: 'Zašto ti nisi nazdravio kao i ostali ljudi kad sam kihnuo?' Kadija je rekao: 'Nisam ti nazdravio, jer nisi rekao: Elhamdulillah!' Dvojica ljudi kihnula su pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on jednom nazdravio, a drugom nije. Onda je onaj kojem nije nazdravio rekao: 'Allahov Poslaniče, ovom čovjeku si nazdravio kad je kihnuo, a meni nisi?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'On je, nakon što je kihnuo, zahvalio Allahu, a ti nisi.'' (Hadis o tome bilježi imam Buhari.) Tada je Harun er-Rešid rekao kadiji: 'Vrati se svom poslu i nastavi suditi onako kako si i do sada sudio, jer kadija koji nije popustljiv prema onome ko kihne, a ne zahvali Allahu, o neće biti popustljiv ni prema mnogo krupnijim stvarima.'" (Tezhibulkemali fi esmairridžali, 9-10/3033)
Snaga učenjaka krije se u radu po naučenom znanju
Dakle, snaga učenjaka je u njegovoj primjeni onoga što je naučio. Jedan od najljepših savjeta u tom smislu jeste savjet imama Gazalija svome učeniku: "Kada bi učio nauku stotinu godina i sastavio hiljadu knjiga, ne bi bio dostojan Allahove milosti osim s djelima, a to na osnovu riječi Allaha Uzvišenog: 'I da je čovjekovo samo ono što sam uradi', i riječi: 'Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela.'" (Ejjuhel-veled, 99)
Jedan hadis bio je dovoljna motivacija za iscrpna putovanja
Umjesto brojanja hadisa, učenjaci prvih generacija bili su spremni na velika putovanja radi samo jednog hadisa. Malik b. Enes bilježi od Jahjaa b. Seida da je rekao: "Rekao je Seid: 'Putovao sam noćima i danima kako bih čuo jedan hadis."' (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/94)
Hafiz Ibn Abdulberr bilježi da je Džabir b. Abdullah doznao da Abdullah b. Unejs Ensari zna jedan hadis, pa je mjesec dana putovao u Šam, gdje je Ensari živio, kako bi od njega čuo hadis koji je Ensari čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/93)
Isto tako bilježi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: "Kada god sam saznao da neki Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ashab zna neki hadis, mogao sam poslati po tog čovjeka da mi ispriča taj hadis, i on bi došao, ali ja sam odlazio njemu i čekao pred njegovim vratima dok ne bi izašao i ispričao mi taj hadis." (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/94)
Ovakva predanost sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pokazatelj je puta uspjeha na dunjaluku i na ahiretu. Sunnet traži od onoga ko ga proučava praktično djelovanje. Traži iskrene emocije. Na ovome su svoje uspjehe izgradili učenjaci prvih generacija, čuvajući sunnet pamćenjem i praktikovanjem ispunjenim ljubavlju prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kada god dođe neko s idejom da relativizira sunnet, samo se vratimo na to čiji je to sunnet. To će nam biti dovoljno da imamo snage da čvrsto branimo potiranje riječi i prakse najboljeg stvorenja -- Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem! Na ovome su ustrajali učenjaci hadisa, pa ih je Allah uzdigao i na dunjaluku i na ahiretu.