Fikh se ubraja u najveće, najvažnije i najodlikovanije nauke; obuhvata razumijevanje Kur'ana i sunneta, spoznaju dozvoljenog (halala) i zabranjenog (harama), kao i spoznaju ciljeva, tendencija šerijata i njegovih mudrosti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Onoga kome želi dobro Allah poduči razumijevanju Svoje vjere." (Buhari, br. 71; Muslim, br. 1037)
Namaz je druga temeljna dužnost (rukn) islama koji dolazi odmah nakon izgovaranja šehadeta -- svjedočenja da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. Obavljanje namaza jeste razlikovna nit između muslimana i nemuslimana i stub ove vjere, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ugovor koji je između nas i njih je namaz, uznevjerovao je onaj ko ga ostavi" (Tirmizi, br. 2621; Nesai, br. 463; Ibn Madža, br. 1079, s ispravnim lancem prenosilaca); "Islam je izgrađen na pet temelja: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i hadžu -- posjeti Bejtullaha onome ko bude u mogućnosti." (Buhari, br. 8; Muslim, br. 16)
Namaz je prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu; pa ako mu namaz bude ispravan, bit će mu ispravna i ostala djela, a ako ne bude, neće mu biti ispravna ni ostala djela. Allahov Poslanik, sallallahu aejhi ve sellem, rekao je: "Prvo za što će čovjek polagati račun na Sudnjem danu jeste namaz, pa ako mu on bude dobar, uistinu je položio i uspio, a ako mu namaz ne bude dobar, takav će ostati razočaran i izgubljen." (Ebu Davud, br. 864; Tirmizi, br. 413; Nesai, br. 456, a ispravnim ga ocijenio šejh Albani.)
Ispravnost namaza uvjetovana je čistoćom (taharetom) klanjača od stvarnih nečistoća (nedžesa) i pravnih nečistoća (hadesa). Shodno tome, kada se govori o ibadetima i općenito o fikhu, daje se prednost ovom poglavlju. Upravo je čistoća (taharet), koja je ključ namaza, jedan od najpritvrđenijih preduvjeta (šartova) namaza, tako da se shodno tome daje prednost onome što uvjetuje nad onim što je uvjetovano.
Ispravnost namaza zavisi od toga da li poznajemo ovo poglavlje ili ne, pa se tako vrlo lahko može desiti da znamo uzeti abdest, međutim ne znamo šta ga kvari ili ne znamo kojom vodom smijemo, a kojom ne smijemo uzeti abdest, što naposljetku rezultira neispravnošću namaza.
Definicija čistoće -- tahareta
Taharet u jezičkoj terminologiji znači čistoća, otklanjanje nečistoće, stvarne i pravne, a u šerijatskoj terminologiji podrazumijeva otklanjanje pravne nečistoće (hadesa) i stvarne nečistoće (nedžesa). Čistoća od hadesa postiže se pranjem cijelog tijela vodom (gusulom), ako se radi o velikom hadesu, ili pranjem četiri dijela tijela (farzovi abdesta) ako je u pitanju mali hades, ili korištenjem onoga što zamjenjuje vodu ukoliko je nema ili u slučaju kada će korištenje vode dovesti do poteškoće, a to je zemlja, koristeći je na određen način, a to ćemo, inšallah, naknadno pojasniti, kada budemo govorili o čišćenju od dvije vrste pravne nečistoće (hadesa).
Osnovno pravilo kad je riječ o vodi
Ono što bi svakako svaki musliman i svaka muslimanka trebali da znaju jesu opća pravila ili opća šerijatska pravila koja će nam pomoći i olakšati život u islamu, pogotovo kada su u pitanju pravila vezana za ibadete s kojima se susrećemo svakodnevno, poput namaza, abdesta i tome slično. Pod tim pravilima podrazumijevaju se pravila vezana za vode, pravila čije će nam poznavanje olakšati svakodnevni život, pogotovo život onih koji mnogo putuju, često izlaze u prirodu gdje se nerijetko nađu u situaciji da ne znaju da li je neka voda čista ili nečista, odnosno da li s tom vodom možemo uzeti abdest ili ne.
Zbog toga kažemo da je svaka voda koja je ostala u svom prirodnom stanju, i nije se pomiješala s drugim tvarima, u osnovi čista i čisteća (tahur) i to je konsenzus (idžma) islamskih učenjaka, a ovo je ujedno i osnova kada su u pitanju vode. Dokaz za to jeste hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaže: "Kada neko od vas osjeti u svom stomaku nešto, pa bude u nedoumici da li je nešto izašlo iz njega ili nije, neka nikako ne izlazi iz mesdžida (radi abdesta da ga ponovi) sve dok ne čuje zvuk (puštanja vjetra) ili ne osjeti miris." (Muslim, br. 362) Ovaj hadis je dokaz da čovjek koji sigurno ima abdest pa posumnja da li ga je izgubio ili ne, nije obavezan da obnovi abdest, nego treba da klanja sve dok ne bude potpuno siguran da je izgubio abdest tako što bi čuo da je pustio vjetar ili da osjeti njegov miris.
Ovaj hadis također je osnovni argument za jedno veliko šerijatsko pravilo koje glasi: "Sumnja ne potiskuje ubjeđenje", a pod ovo šerijatsko pravilo potpadaju mnoga šerijatska pitanja iz ibadeta kao i međuljudskih odnosa. Zbog toga kažemo: Kada čovjek abdesti, on ima abdest sve dok ne bude potpuno siguran da ga je izgubio, a kada izgubi abdest, on ga nema sve dok ne bude potpuno siguran da je uzeo abdest. Isti je slučaj dakle i s vodom koju nađemo u prirodi, ili općenito svim vodama, osnova je da su čiste sve dok ne budemo potpuno ubijeđeni da je nečista.
U slučaju da voda promijeni jedno od svoja tri svojstva: boju, miris ili okus sa nekom nečistom tvari, ona postaje nečista (nedžis) po konsenzusu islamskih učenjaka, a ako promijeni jedno od tri navedena svojstva mješanjem sa tvarima koje su čiste, kao što su listovi drveća, sapun, sidr i sličnim čistim tvarima, i pri tome te iste tvari ne preovladavaju nad vodom, takva voda je predmet rasprave nekih učenjaka, a ispravno je da je ona čista i da se dozvoljeno čistiti se tom vodom od pravne nečistoće (hadesa) i stvarne nečistoće (nedžesa).
U slučaju da neka od tih tvari prevlada nad vodom, to više ne možemo nazvati vodom, te stoga i ne uzima propis vode. Navest ćemo jedan primjer, recimo kada bismo u posudu od 5 litara vode dodavali po nekoliko kapi sirupa soka, ta voda bila bi čista i čisteća sve dok tu vodu možemo nazvati vodom. Onda kada ta voda postane slatka, promijeni boju ili miris i postane nam jasno da je to sok, a ne voda, onda takva "voda" ima propis čiste vode kojom se ne možemo čistiti.
Shodno navedenom, možemo zaključiti da postoje dvije vrste vode:
Prva vrsta: čista i čisteća voda -- i to je voda kojom se postiže čišćenje, odnosno to je voda koja se nije promijenila uslijed miješanja s nečistim tvarima ili se nije promijenila uslijed miješanja s čistim tvarima, tako da one prevladavaju u njoj tj. da se nakon miješanja s tim tvarima voda nije prestala zvati vodom.
Druga vrsta: Nečista voda -- i to je voda kojom se ne može postići čistoća od pravne nečistoće (hadesa) i stvarne nečistoće (nedžesa), i to je voda koja je promijenila jedno od svoja tri svojstva: miris, okus ili boju uslijed miješanja s nečistim tvarima.
Vrste čistih i čistećih voda s kojima je dovoljeno čišćenje
Po definiciji koju smo naveli u uvodu možemo reći da je čista svaka voda koja je ostala u svom prirodnom stanju i nije se pomiješala s nekim nečistim tvarima je i s takvom vodom dozvoljeno je čišćenje, tako da tu spadaju:
• Morska voda, koja je u osnovi slana i ima okus, međutim ona je u osnovi takva, kao takvu ju je Stvoritelj stvorio i ona ljudskim utjecajem nije promijenila jedno od svoja tri svojstva. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Allahov Poslaniče, često putujemo morem i sa sobom ponesemo malo vode. Ako bismo tu vodu koristili za abdest, ne bismo imali šta piti kada ožednimo. Da li nam je, u tom slučaju, dozvoljeno da se abdestimo morskom vodom?" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: "Morska voda je čista (tahur), i halal je (dozvoljeno je jesti) ono što ugine u njoj." (Ebu Davud, br. 83; Tirmizi, br. 69; Nesai, br. 59; Ibn Madža, br. 386, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)
Analogno morskoj vodi koja je u svom prirodnom stanju čista i čisteća iako je slana, možemo reći da isti propis ima mineralna voda koju možemo naći u prirodi ili kupiti u trgovini.
• Kišnica i snijeg. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: "... i s neba vam vodu spustio da bi vas njome očistio..." (El-Enfal, 11), kao i hadis Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šutio bi malo između izgovorenog tekbira i učenja El-Fatihe. Tako sam ga jednom upitao: 'Allahov Poslaniče, žrtvovao bih za tebe svoga oca i majku, šta učiš kada šutiš između izgovorenog tekbira i učenja El-Fatihe?', pa mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Učim: Allahumme baid bejni ve bejne hatajaje kema ba'adte bejnel-mešriki vel-magribi. Allahumme nekkini min hatajaje kema junekkas-sevbul-ebjedu mined-denesi. Allahummagsilni min hatajaje bil-mai ves-seldži vel-beredi! -- Allahu moj, odmakni me od grijeha na razdaljinu kolika je od istoka do zapada. Moj Allahu, sačuvaj me od grijeha kao što se čuva bijela odjeća od prljavštine. Gospodaru moj, očisti me od grijeha hladnom vodom, snijegom i ledom!'" (Buhari, br. 744)
• Zemzem-voda. Alija, radijallahu anhu, rekao je: "Jednoga dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio je posudu sa zemzem-vodom, pa kada mu je donesena, napio se i abdestio." (Ahmed, br. 564. Vjerodostojnim ga je ocijenio Ahmed Šakir.)
Također, na osnovu svega spomenutog, možemo kazati da su bunarske vode, vode u kojima rastu razne vrste trava i algi, voda u kojoj ima zemlje i mulja, voda koja se osjeti na miris ribe, jer se pomiješala sa čistom tvari, u ovom slučaju ribom, voda koja se osjeti na miris lešine koja nije u njoj samoj, nego u njenoj blizini, voda u koju upadne sapun ili nešto slično -- čiste vode kojima je dozvoljeno obavljati čišćenje.
Nečista voda kao i druge tekućine mogu se pročistiti s bilo kojim sredstvom koje će ukloniti svojstvo nečistoće kod te vode, bilo na način da se dolije nova količina čiste vode, ili da se iz vode ukloni nečista tvar, ili da se voda stajanjem sama od sebe promijeni, ili prokuhavanjem i sl., zbog šerijatskog pravila koje glasi: "Propis (u ovom slučaju vode) je vezan za uzrok, postojanjem ili nepostojanjem." Ukoliko uzrok zabrane korištenja vode (nečistoća) bude uklonjen na bilo koji od spomenutih načina, propis prestaje biti važeći jer nema uzroka zbog kojeg bi je bilo zabranjeno koristiti, te voda biva čista.
Na kraju kažemo, na osnovu pravila: "Sumnja ne potiskuje ubjeđenje", ukoliko postoji sumnja u čistoću vode, osnova je da je i dalje čista, i obratno, tj. ako se sumnja da je nečista voda čista, ona je i dalje nečista.
Nastavit će se...