Tejemum u arapskom jeziku označava namjeru, dok se u šerijatskoj terminologiji definiše kao "obožavanje Allaha potiranjem lica i šaka čistom zemljom, na poseban način".
Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite -- a dio glava svojih potarite -- i noge svoje do iza članaka; a ako ste džunupi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni." (El-Maida, 6)
Tejemum je propisan u Kur'anu, a taj propis potvrđen je i sunnetom Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, i konsenzusom islamskih učenjaka. Tejemum je počast ovom ummetu koja nije data nikom prije nas, kojom nam je olakšano. Buhari i Muslim i drugi bilježe od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Dato mi je pet stvari koje nisu date nijednom poslaniku prije mene: potpomognut sam strahom na udaljenosti od mjesec dana hoda, zemlja mi je učinjena mesdžidom i čistom, pa gdje god čovjeka iz mog ummeta zatekne namaz -- neka ga obavi."
Propis tejemuma
Tejemum otklanja pravnu nečistoću -- hades sve do pronalaska vode ili prestanak postojanja njegovog šerijatski legitimog uzroka, te shodno tome, kada se nađe voda ili prestane važiti uzrok radi kojeg se tejemum uzeo, onda tejemum prestaje biti validan. Situacije u kojima tejemum mijenja vodu su sljedeće:
• U situaciji kada nema vode ili kada nije moguće doći do vode u neposrednoj blizini, o čemu Uzvišeni Allah kaže: "... a ako ne nađete vodu, onda tejemum čistom zemljom uzmite", dakle bez obzira na to da li čovjek bio na putovanju ili ne, ako bude uporan u traženju vode, međutim ne pronađe je, može uzeti tejemum. Kada je u pitanju udaljenost koju moramo preći ili koliko vremena moramo provesti u traženju vode, islamski učenjaci nemaju jasne odrednice, nego sve vraćaju na običaj ili samo stanje čovjeka u datoj situaciju. Recimo, ukoliko bi čovjek bio ubijeđen da u neposrednoj blizini nema vode, onda je neće ni tražiti, odnosno nije obavezan uzaludno hodati samo kako bi došao u stanje onoga koji traži vodu. Također, ukoliko bi bio ubijeđen da je voda prisutna u blizini, ali do tog mjesta bi mu isteklo namasko vrijeme, posegnut će za uzimanjem tejemuma kako bi namaz obavio u njegovom vremenu. Ukoliko se voda nalazi na udaljenosti koju može preći hodajući ili prijevoznim sredstvom, bez straha da će mu isteći namasko vrijeme, obaveza mu je da se zaputi u to mjesto kako bi se abdestio.
• Ukoliko imamo vode, ali nam je potrebna za piće ili kuhanje. Ukoliko bismo tu vodu koristili za abdest, nanijeli bismo štetu sebi tako što bismo ostali žedni mi ili neko drugi, svejedno bio čovjek ili životinja. Iz ovoga vidimo savršenstvo islama, koliko islam pridaje pažnju samilosti prema drugima, a u ovom slučaju i prema životinjama. Propis je usko vezan za životinje koje su pod našom brigom, odnosno našim stadom, pa ukoliko imamo vode samo da napojimo sebe i životinje, tu vodu nećemo koristiti za abdest ili kupanje, nego ćemo je ostaviti za piće. U tome se ogleda lahkoća i jednostavnost Allahove vjere. Uzvišeni Allah kaže: "... i nije vam u vjeri učinio nikakvu poteškoću." (El-Hadždž, 78)
• Nemogućnost korištenja vode zbog bolesti ili ako će korištenje vode odložiti oporavak od bolesti, ili ako postoji neka poteškoća radi upotrebe vode. Dokaz za to su riječi Uzvišenog iz sure El-Maide: "... a ako ste bolesni..." pa sve do riječi: "... onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite". Imam Ebu Davud zabilježio je sa dobrim lancem prenosilaca hadis od Džabira b. Abdullaha koji kazuje da je jednom sa skupinom muslimana bio na putovanju, pa je jedan od njih doživio poluciju i upitao je: "Da li mi je dozvoljeno da uzmem tejemum?", a oni su odgovorili: "Ne, jer možeš koristiti vodu." On se tada okupao nakon čega je i umro. Kada su se vratili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, to su mu ispričali, na šta je on rekao: "Ubili su ga, Allah ih ubio! Zašto nisu pitali kada nisu znali!? Lijek za neznanje je pitanje, dovoljno mu je bilo da uzme tejemum ili da stegne zavoj preko rane i njemu potare, a zatim opere ostatak tijela." Iz ovog hadisa vidimo da je islam prvenstveno objavljen da zaštiti naše živote ukoliko postoji stvarna poteškoća ili prijetnja zdravlju. Također vidimo žestoko upozorenje Allahovog Poslanika u pogledu govora o Allahovoj vjeri bez znanja, da je taj njihov odgovor, fetvu, nazvao ubistvom osobe koja je umrla zbog kupanja. Ukoliko nemamo dovoljno vode kojom bi se postigla čistoća, tada će se iskoristi vode onoliko koliko je moguće, a nakon toga će se uzeti tejemum koji će otkloniti nečistoću s preostalih dijelova tijela. Uzvišeni Allah kaže: "Bojte se Allaha onoliko koliko možete." (Et-Tegabun, 16) Dakle, ukoliko imamo vode dovoljno da operemo sve osim nogu, oprat ćemo te dijelove, a zatim ćemo uzeti tejemum. Kada su u pitanju dijelovi tijela koje je osoba obavezna potrati prilikom uzimanja tejemuma, kažemo da su to samo lice i šake, kao što se navodi u spomenutom ajetu i hadisu Džabira, radijallahu anhu. Praktično, potrebno je dotaknuti čistu zemlju rukama, zatim potrati lice, a onda potrati šake. Ukoliko bi se dva puta dotakla zemlja, jednom radi lica, a drugi put radi ruku, bilo bi ispravno, međutim, prvi postupak prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a tejemum s dva doticanja prenosi se od ashaba, pa je prvi način, s jednim dodirivanjem zemlje, bliži ispravnom.
Čime se uzima tejemum?
Ono čime se uzima tejemum možemo podijeliti na dvije vrste:
• Svim onim stvarima koje potječu od zemlje, kao što su prašina, pijesak, kamenje, stijene i slično, pa je time općenito dozvoljeno uzeti tejemum, shodno riječima Uzvišenog: "... onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite". Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi uzimali bi tejemum na istoj zemlji na kojoj bi klanjali i nisu nosili sa sobom posebnu zemlju kojom bi uzimali tejemum.
• Predmetima koji ne potječu od zemlje, kao što su posteljina, daske ili željezo, u takvoj situaciji dozvoljeno je uzeti tejemum pod uvjetom da se na tim predmetima nalazi prašina. Praktično, to su svi predmeti na kojima uočimo prašinu. Kada su u pitanju zidovi naših kuća, što je ujedno i novonastalo pitanje ili pitanje koje je usko vezano s bolesnom osobom koja boravi u svojoj kući ili bolnici, možemo reći da su ti zidovi u većini slučajeva obojeni jupolnom bojom koja ne potječe od zemlje, što nije slučaj sa običnim prirodnim krečom. Te boje su masne, uljane, dobivene vještačkim putem iz sintetičkih materijala. Međutim ukoliko bismo na tom zidu uočili tragove prašine, kažemo da je sa takvog zida (površine) dozvoljeno uzeti tejemum. A Allah najbolje zna.
Šta kvari tejemum?
Ukoliko se tejemum uzme kao zamjena za abdest, shodno tome, sve ono što kvari abdest pokvarit će i tejemum. U slučaju da se tejemum uzme kao zamjena za gusul, onda će svaka radnja koja iziskuje kupanje pokvariti i tejemum, poput džunupluka, hajza ili nifasa, jer zamjena preuzima propis onoga što je zamijenjeno. Pronalazak vode ili prestanak postojanja validnog šerijatskog uzroka radi kojeg je i propisano uzimanje tejemuma. U slučaju nedostatka vode i čiste zemlje ili pak nemogućnosti potiranja lica vodom ili zemljom, osoba će klanjati u stanju u kojem se nalazi, bez abdesta i tejemuma jer Uzvišeni Allah ne opterećuje nikog izvan njegovih mogućnosti. Čovjek neće ponavljati namaz koji je klanjao u takvom stanju jer je ispoštovao ono što mu je naređeno u datom momentu. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog i Mudrog, koje su ujedno i jedno veliko pravilo u mnogim fikhskim propisima: "Bojte se Allah onoliko koliko možete" (Et-Tegabun, 16). Na ovo upućuju i riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada vam nešto naredim, učinite od toga onoliko koliko možete." (Muttefekun alejhi) Ukoliko bi čovjek pronašao vodu nakon što je uzeo tejemum, a prije nego što je počeo da klanja, u toj situaciji tejemum biva pokvaren i obavezan je uzeti abdest. Ukoliko bi čovjek našao vodu nakon što je klanjao, namaz mu je ispravan i ne treba ga ponavljati. U slučaju da do osobe voda dođe u toku namaza, islamski učenjaci razišli su se u pogledu toga da li će prekinuti namaz ili će ga upotpuniti, odnosno da li sama pojava vode kvari tejemmum. Učenjaci hanefijske i hanbelijske pravne škole, imam Muzeni, Ibn Hazm ez-Zahiri, Ibn Rušd iz malikijske pravne škole kao i šejh Usejmin, rahimehullah, smatraju da je njegov tejemum pokvaren i da mora prekinuti namaz, uzeti abdest i namaz ponoviti. Učenjaci malikijske i šafijske pravne škole, što je i jedno od mišljenja imama Ahmeda, Ebu Sevra, Ibn Munzira i drugih, smatraju da je namaz ispravan i da ga neće prekidati kao ni ponavljati. Ujedno, ovo je i mišljenje šejha Halida Mušejkiha koji spominje jednu odrednicu, a to je da, ukoliko čovjek obavi jedan rekat u potpunosti, a zatim do njega dođe voda, upotpunit će namaz bez ponavljanja, u suprotnom će prekinuti namaz. Ukoliko bi znao ili pretpostavio da može naći vodu, pohvalno je odgoditi namaz dok ne nađe vodu, ukoliko to neće prouzrokovati ostavljanje vadžiba, obaveza, kao što je namaz u džematu, u suprotnom će klanjati namaz u prvom vremenu.