Nemimet -- prenošenje tuđih riječi s ciljem zavađanja ljudi bolest je jezika, koja je vrlo bliska bolesti gibeta. Naša svakodnevnica preplavljena je nemimetom koji kao svoju efikasnu metodu koristi i šejtan kako bi narušio skladan život društva. Ono što možemo zapaziti, a što je posebno bolno, jeste da u ljudskim zajednicama kao da postoji takmičenje u ovom poroku, kao da ljudi ustvari nemaju ličnih problema pa imaju dovoljno vremena i snage da brigaju tuđu brigu.
Bolje spriječiti nego liječiti
Islam svaku vrstu problema rješava u korijenu, jer je to najbolja i sigurno najlakša metoda. Zbog toga je bolje i ovu bolest spriječiti u samom korijenu prije nego što iskusimo tegobe kazne koja slijedi za počinioca ovog velikog grijeha. Rješenje ovog problema leži u ispravnom korištenju vremena pokušavajući učiniti što više dobrih djela. Odnosno, to znači da treba raditi nešto konkretno, a kada čovjek ima isplaniranu obavezu, ne misli na nešto drugo osim da realizuje ono što je već planirano, a svaki dan muslimana unaprijed je isplaniran. Musliman zna da će za svoje vrijeme odgovarati na Sudnjem danu pa ga to potakne da ga ispuni ibadetom i hairli djelima. U svemu tome ne nalazi vremena da prikuplja beskorisne izjave i da ih pamti da bi ih nekome ispričao.
Nemmam neće ući u Džennet
Nemmam je arapski izraz za onoga koji često praktikuje prenošenje tuđih riječi, tj. kome je to stalni običaj. O veličini njegovog grijeha najbolje govori hadis koji prenosi Huzejfe b. Jeman, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "U Džennet neće ući en-nemmam." (Buhari i Muslim) Za onoga ima imalo imana u prsima dovoljno je da mu se koža naježi i da se dobro zabrine za sebe, odnosno da dobro povede brigu o svom jeziku. Da je nemimet mali grijeh, bila bi shvatljiva njegova raširenost jer se ummet danas odviše opušteno odnosi prema malim grijesima smatrajući ih nebitnim iako su ashabi zbog njih plakali i smatrali sebe od onih koji su propali i koji neće uspjeti na Sudnjem danu. Međutim, u pitanju je Džennet ili Džehennem, vječni spas ili vječna propast. Pa zar vjernik i vjernica mogu da se poigravaju s ovako opasnim stvarima? Ovo je najbolji pokazatelj da je gaflet u kojem se nalazimo na zabrinjavajućem nivou.
Onaj ko prenosi tuđe riječi nepouzdana je osoba
Pripovijeda se da je jednom Sulejman b. Abdulmelik sjedio u društvu sa Zuhrijem kada mu je došao jedan čovjek koga je Sulejman upitao: "Čuo sam da si me klevetao i za mene rekao to i to?", a čovjek je odgovorio: "Niti sam to učinio, niti rekao." Na to je Sulejman dodao: "Onaj koji mi je to rekao pouzdan je čovjek." Tada se Zuhri uključi i reče: "Onaj koji prenosi tuđe riječi ne može biti pouzdan."
Nepouzdanost ovakve osobe ogleda se u tome što čini veliki grijeh, a stanje onoga ko otvoreno čini velike grijehe problematično je i postoji velika mogućnost da se u onome što prenosi nađe i laži. Usto, nismo u stanju da takvoj osobi vjerujemo da i od nas neće prenositi drugima, a možda i lagati. Nepovjerljiva osoba ne može biti prijatelj ili u najmanju ruku bliski prijatelj na koga se možemo osloniti u nevolji ili nekoj potrebi. Takve osobe najčešće i ostave svoje društvo onda kada su najpotrebnije, a možda se pretvore i u protivnika ako je u pitanju njena lična korist ili da se dodvori nekome ko joj može više učiniti. A, dovoljno je sumnje da tvoji problemi mogu postati glavna tema u komšiluku.
Hasan el-Basri: "Ko tebi prenosi riječi o drugom, znaj da će ih i drugima prenositi o tebi."
Vijest treba provjeriti
Onaj ko prenosi tuđe riječi u većini slučajeva i doda nešto od sebe ili to pogrešno protumači. Iz tog razloga prvi korak koji treba poduzeti nakon što do nas dođe neka vijest jeste da je provjerimo. Ili, ako nam se jedna strana žali, tada treba da saslušamo i drugu da bismo pravedno presudili. Možda se nekad i nenamjerno pogrešno protumači izrečena riječ ili misao, pa da bismo bili sigurni šta se namjeravalo reći, potrebno je provjeriti. Drugi korak je da nastojimo da iskazanu misao shvatimo na najbolji mogući način. Ako ni to ne možemo, onda treba bratu ili sestri naći opravdanje i nastojati oprostiti njihovu grešku.
Pripovijeda se da je Omeru b. Abdulazizu došao neki čovjek i pred njim oklevetao drugog čovjeka, pa mu je Omer rekao: "Ako hoćeš, provjerit ćemo to što kazeš i utvrditi je li istina to što si za njega rekao. Ako budeš slagao, od onih si za koje se u ovom ajetu kaže: '... ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite' (El-Hudžurat 6), a ako budeš istinu rekao, onda si od onih za koje se u ovom ajetu kaže da su: '... klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi' (El-Kalem, 11), ili ćeš da ti oprostimo?", pa je rekao: "Da mi oprostiš, vladaru pravovjernih! Nikada to više neću učiniti!"
Nemimet je uzrok kaburskog azaba
Iako se posljedice nemimeta osjete na dunjaluku u vidu svađa, raskidanja odnosa i gubljenja povjerenja, prava kazna nastupa još u kaburu, prije džehennemskog azaba. Dokaz za to je hadis koji prenosi Ibn Abbas u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura, pa je rekao: "Ova dvojica se, doista, kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog nečega velikog. Jedan od njih nije se čuvao mokraće, dok je drugi prenosio tuđe riječi kako bi zavadio dvije strane." (Buhari i Muslim) Oni se ne muče zbog grijeha koje ljudi smatraju velikim prijestupima, nego se većina njih poigrava s njima. Smatraju da nije potrebno tome pridavati veliku pažnju. Većina sijela ispunjena je nemimetom, jer se to ne smatra nekim posebnim grijehom, a isto tako i čišćenje nakon male nužde zanemarila je većina muslimana, smatrajući to također nevažnim.
Nemmam -- najgora vrsta ljudi
Islam pridaje veliku pažnju jedinstvu muslimanskih safova i sprečava svaki pokušaj da se naruši to jedinstvo. Žestoko osuđuje svaki pokret koji vodi tome, a počinioce klasificira u kategoriju velikih prijestupnika. Nema sumnje da i nemimet uzrokuje razdor među muslimanima, pa zato se oni koji to čine smatraju jednom od najgorih vrsta ljudi. Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je ashabe: "Hoćete li da vam kažem koji su među vama najgori?" "Hoćemo!", odgovorili su, pa im je rekao: "Oni koji prenose tuđe riječi, oni koji voljene rastavljaju i oni koji nedužne potvaraju." (Ahmed)
Uzroci nemimeta
• Zavist. To je jedna velika duševna bolest zbog koje mnogi ljudi čine razne vrste spletki i unose nered i mržnju. Često zavist dovede do katastrofalnih posljedica, kao što je ubistvo i sl.
• Mržnja. Postoje oni koji u dubini duše nose mržnju prema nekim ljudima, pa žele da tu mržnju prenesu i na druge.
• Nekada je i razlog to što neko ne može da podnese uspjehe i napredak drugih, pa ih žele sputati i učiniti propalim.
• Narušavanje međuljudskih odnosa. Neko nije druželjubiva ličnost pa mu smeta što to neko voli, pa ga želi zavaditi s drugima i sputati ga u tome.
• Nezaposlenost, odnosno previše slobodnog vremena koje neki ne znaju ispuniti korisnim stvarima.
• Gaflet -- nemarnost prema veličini grijeha.
• Slabost ubjeđenja da Allah sve vidi i sve čuje.
Lijek za nemimet
• Spoznaja veličine grijeha, tj. da je to veliki grijeh, a veliki grijesi sigurno vode u propast onog ko ih praktikuje. Veliki grijesi udaljavaju od Allahove milosti i oprosta. I neka nam bude na umu prema kome griješimo, prema Gospodaru nebesa i Zemlje, Onome Koji nas je stvorio i mnoge blagodati podario, a mi Mu na tim nimetima zahvaljujemo griješenjem.
• Spoznaja kazne koja slijedi za ovaj grijeh. Zar zbog nekoliko riječi da godinama patimo u kaburu i podnosimo tegobe njegovog azaba? I zar zbog nekoliko riječi da budemo udaljeni od Dženneta, od onoga što oko nije vidjelo, uho čulo niti je čovjeku na pamet ikada palo?
• Ubjeđenje da Allah sve čuje i vidi. A onaj ko je čvrsto ubijeđen da ga Allah vidi i čuje u svakoj situaciji, nije u stanju da tek tako čini velike grijehe i da to svakodnevno radi.
• Zaposliti se korisnim stvarima, jer ako dušu ne zaposliš nečim korisnim, ona će tebe zaposliti grijehom. Onaj ko ne zna šta da radi sa slobodnim vremenom lahak je plijen šejtanu da ga navede na grijeh.
• Voditi brigu o ličnim problemima, a svi mi, a naročito u ovakvim vremenima, imamo mnogo ličnih problema koji nas svakodnevno muče. Zašto trošiti snagu na rješavanje tuđih problema kada nam je prioritetnije da je trošimo na rješavanje svojih?
• Spoznaja da u svemu tome pravu štetu nanosimo sebi, a ne drugome. Možda onaj ko prenosi tuđe riječi uspije da zavadi nekoga ili nanese neku vrstu zla nekome, ali pravu štetu nanosi sebi, jer koliko god se uspije osvetiti nekome na dunjaluku, to nije ništa u odnosu na ahiretsku kaznu i propast koja ga čeka. Sama pomisao na kaburski azab i da li bi iko zamijenio i jedan jedini trenutak dunjalučkog bola za trenutak kaburskog azaba, ili čak džehennemske vatre, da nas Allah od nje udalji i sačuva, treba da nas udalji od grijeha nemimeta. Amin!