Allah Uzvišeni dao je da živimo u kući nedaća i iskušenja: "Mi ćemo vas, sigurno, u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: 'Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.' To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu" (El-Bekara, 155--157). A to je opet iz Njegove potpune i savršene mudrosti, da bi svako pokazao svoju iskrenost, ispravnost i ustrajnost na Putu istine: "Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha" (El-Mulk, 2). Allah je El-Hakim, Mudri, Njegova volja neodvojiva je od Njegove savršene mudrosti i upravo proizlazi iz nje. Svi Njegovi postupci, radnje i djela proizlaze iz Njegove savršene, potpune i apsolutne mudrosti. Zato je iz Svoje mudrosti poslao Svoga najboljeg roba, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem da dostavi Njegovu vjeru, pojasni je i bude svima uzor. Uzvišeni kaže: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu" (El-Ahzab, 21). A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je sva moguća iskušenja i zadesile su ga mnoge nedaće, da bismo mi slijedili najbolju uputu na živim primjerima, u njima našli utjehu, razumijevanje, ispravnost, da bismo se ugledali na Allahovog Poslanika i da bi nam on bio uzor u svemu.
Događaj koji ćemo u ovom tekstu spomenuti doista je bio tragičan, strašni masakr sedamdeset ashaba, najboljih ljudi, Poslanikovih drugova, i na ovom primjeru vidjet ćemo Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, odnos prema nedaćama i iskušenjima.
Tragični događaj kod bunara Meuna
U mjesecu saferu 4. h. g. u Medinu je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao Ebu Bera Amir b. Malik, poznat kao Mulaibul-Esinne (onaj koji se igra kopljem; nadimak koji je dobio zbog svojih ratničkih vještina i hrabrosti), prvak plemena Benu Amir b. Sa'sa'a iz Nedžda. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ga je da primi islam, ali on niti je primio islam niti je to izričito odbio. Nego je rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "O Muhammede, kad bi poslao neke od svojih ashaba stanovnicima Nedžda da ih pozovu u tvoju vjeru, ja se nadam da bi ti se odazvali." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je odgovorio: "Ja se bojim za njih od stanovnika Nedžda." Ebu Bera je rekao: "Ja im garantujem zaštitu, pa pošalji ih da pozovu ljude u tvoju vjeru" (u davetsku-misionarsku misiju, op. prir.). Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je sedamdeset ashaba iz reda ensarija, poznatih kao el-kurra (učenjaci) da ih pozivaju u islam. Bili su među najboljim muslimanima, danju su prikupljali drva, pa ih prodavali i time hranili siromahe i potrebnike, a noću su obavljali namaz. Ova odabrana skupina ashaba uputila se u plemenitu, da'vetsku, misiju dostavljanja islama, Kur'ana i sunneta. Kada su stigli do bunara Meuna, izvora na posjedima plemena Benu Sulejm na putu između Meke i Medine (Ibn Esir, En-Nihaje, 4/293), tu su ih napali ljudi iz plemena Usajja, Ri'l i Zekvan, ogranci plemena Benu Sulejm. Napali su ih izdajnički, podlim i kukavičkim napadom, i pri tome počinivši masakr nad ovim časnim ashabima koji su bili u mirovnoj, da'vetskoj misiji u koju su došli na njihov poziv.
Masakr nad ashabima kod bunara Meuna
Kad su ashabi odsjeli kod bunara Meuna da odmore, poslali su kao izaslanika Harama b. Milhana, koji je bio daidža Enesa b. Malika, radijallahu anhu, sa Poslanikovim pismom vođama ovih plemena. Haram je došao do njihovog vođe Amira b. Tufejla, prvaka plemena Benu Amir b. Sa'sa'a, koji nije ni pogledao u Poslanikovo pismo, nego je odmah pokazao jednom od svojih ljudi da priđe Haramu, radijallahu anhu, s leđa i da ga ubije. I ubio ga je tako što mu je koplje zario između plećki. Kad je vrh koplja izašao na prsima, časni ashab Haram b. Milhan, radijallahu anhu, povikao je: "Allahu ekber! Uspio sam, Gospodara mi Kabe!" Izgovorivši ove velike riječi, pao je i umro kao šehid. Navodi se da je njegov ubica bio čovjek pod imenom Džebbar b. Sulma. On će kasnije pričati: "Kad sam čuo ove njegove riječi, pomislio sam: 'Kako je uspio kad sam ga ubio?' Kada sam kasnije pitao o tome, rečeno mi je: 'Uspio je jer oni smatraju da, kad neko tako preseli, dobije stepen šehida i ide u Džennet.' Rekao sam: 'Tako mi Allaha, i jeste uspio!' To je bio razlog da primim islam." I došao je u Godini delegacija, 9. h. g., i primio islam pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, bio dobar musliman, radijallahu anhu. (Ibn Esir, Usdul-gaba, 1/302)
Nakon toga Allahov neprijatelj Amir b. Tufejl bodrio je pripadnike svoga plemena Benu Amir da pobiju ostale ashabe, međutim, oni su to odbili jer je spomenuti Ebu Bera garantovao zaštitu, pa je nesretnik onda podstakao i bodrio spomenuta plemena Usajja, Ri'l i Zekvan, koji su se odazvali i prihvatili se tog nečasnog zadatka. Opkolili su i napali ashabe. Ashabi su im rekli: "Tako nam Allaha, mi nismo na vas krenuli. Mi smo samo u prolazu, po zadatku Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem" (Buhari, br. 4088). Ali, Oni su odbili da ih puste, pa su ashabi isukali sablje i borili se dok svih sedamdeset ensarija nije izginulo. Preživio je samo Ka'b b. Zejd, radijallahu anhu, koji je bio izranjavan i bio na izdisaju pa su ga ostavili (u drugim izvorima spominje se jer je kasnio za svojim drugovima, zato što je bio hrom), ali Allah, džellešanuhu, je dao da preživi. Kasnije će preseliti kao šehid u Bitki na hendeku 5. h. g.
Događaji nakon masakra
Amr b. Umejja ed-Damri i Munzir b. Ukba el-Ensari, radijallahu anhuma, bili su izašli sa stadom na ispašu, da bi im pažnju privuklo mnoštvo ptica lešinara iznad mjesta u daljini. Jedan drugom su rekli: "Tako nam Allaha, ovi lešinari su se zbog nečeg velikog okupili." Prišli su tome mjestu da pogledaju, a tamo su ugledali strašan prizor, pokolj svojih drugova. Konjica koja je to počinila stajala je oko njih, pa je Munzir rekao 'Amru: "Šta ćemo?" Amr je odgovorio: "Mislim da treba da se vratimo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestimo ga šta se desilo." Na to je Munzir, radijallahu anhu, rekao: "Ali ja ne mogu otići sa mjesta na kojem je ubijen Munzir b. Amr (el-Hazredži el-Ensari el-Akabi el-Bedri, prvak ensarija, koji je predvodio ovih sedamdeset ashaba u njihovoj misiji), neće me o njemu obavijestiti drugi ljudi (šta mu se desilo)." Nakon toga isukao je svoju sablju i uputio prema konjici protiv koje se borio dok nije preselio kao šehid. A Amra b. Umejju ed-Damrija su zarobili, pa ga je zlikovac Amir b. Tufejl, kad je saznao da je iz plemena Mudar, oslobodio, a prije toga mu je, da ga označi kao oslobođenog roba, obrijao kosu sa prednjeg dijela glave. Nakon toga Amr b. Umejja, radijallahu anhu, vratio se u Medinu i obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šta se desilo. U Sahihul-Buhariju, br. 4093, navodi se da je Amru kad je zarobljen, Amir b. Tufejl pokazujući na jednog ubijenog, rekao: "Ko je ovo?" "Ovo je Amir b. Fuhejra", odgovori mu Amr. "Nakon što je ubijen", reče on, "vidio sam ga uzdignutog na nebu, toliko da sam gledao u nebo između njega i zemlje, a zatim je spušten (na zemlju)." I njega je ubio spomenuti Džebbar b. Sulma, radijallahu anhu.
Neopisiva tuga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za njegovim drugovima
Strašna vijest o masakru kod bunara Meuna, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije bila jedina strašna vijest koja mu je došla tih dana, nego mu je došla, i to isti dan, vijest o masakru ashaba u izvidnici Er-Redži, u kojoj je ubijeno deset ashaba, uključujući predvodnika te skupine Asima b. Sabita el-Ensarija el-Bedrija, kao i Hubejba b. Adija el-Ensarija, Zejda b. Desinne el-Ensarija, radijallahu anhum, a i oni su isto bili u mirovnoj, da'vetskoj misiji. Tuga Poslanika i ashaba zbog njihove pogibije bila je neopisiva. U Sahihu Muslimu, br. 677, bilježi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio ashabe da su njihova braća ubijena i da su rekli: "Allahu moj, obavijesti o nama Svoga Poslanika, da smo Te sreli i da smo zadovoljni s Tobom, a da si Ti zadovoljan s nama." Enes, radijallahu anhu, rekao je: "U povodu onih koji su ubijeni kod bunara Meuna objavljen je kur'anski ajet koji smo učili, koji je kasnije derogiran (i izbrisan iz Kur'ana): [بَلِّغُوا قَوْمَنَا أَنْ قَدْ لَقِينَا رَبَّنَا فَرَضِيَ عَنَّا وَرَضِينَا عَنْهُ]{dir="rtl"} 'Saopćite našem narodu, da smo se već susreli s našim Gospodarom! On je zadovoljan nama, a mi smo zadovoljni Njim.'" (Buhari, br. 2814; Muslim, br. 677)
Enes, radijallahu anhu, rekao je: "Nikad nisam vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je bio tako tužan zbog nečega kao što je bio tužan zbog pobijenih ashaba kod bunara Meuna, izvidnice Munzira b. Amra, radijallahu anhu" (Buhari, br. 1300, 6394; Muslim, br. 677)
Kunut-dova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, protiv plemena Usajja, Ri'l i Zekvan, i plemena Benu Lihjan
Enes, radijallahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mjesec dana je na sabah-namazu u kunut-dovi proklinjao arapska plemena: Ri'l, Zekvan, Benu Lihjan (koji su pobili učesnike izvidnice Er-Redži) i Usajja, koji su bili nepokorni Allahu i Njegovom Poslaniku." (Buhari, br. 4090; Muslim, br. 677) Ibn Abbas, radijallahu anhu, kazuje: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mjesec dana je na svakom namazu, podne, ikindiji, akšamu, jaciji i sabahu dovio kunut-dovom na kraju namaza. Nakon povratka sa rukūa i što bi rekao: 'Semiallahu limen hamideh', na zadnjem rekatu, učio je kunut-dovu protiv ogranaka plemena Benu Sulejm: R'il, Zekvan i Usajja, dok su oni iza njega aminali na dovu. Poslao im je ashabe da ih pozivaju u islam, a oni su ih ubili." (Ahmed, br. 2746; Ebu Davuda, br. 1443)
Što se tiče Mulaibel-Esinna Ebu Beraa, koji ih je pozvao da dođu i garantovao im sigurnost, njega je sve što se dogodilo teško pogodilo, pa je nakon toga umro od briga i težine odgovornosti koju je osjećao. (Bejheki, Delailun-nubuvva, 3/341. A detaljnije o ovome događaju vidi: Ibn Sa'd, Et-Tabekat, 2/275--277; Ibn Hišam, Es-Sira, 3/204--206; kao i spomenuti hadisi u Sahihul-Buhariju, Sahihul-Muslimu i dr.)
Pouke i poruke iz ovog tragičnog događaja
• Iskušenja su neminovna, štaviše sve na ovom svijetu je iskušenje, život kao takav, blagodati, blagostanje, bolesti, nedaće itd., da bi se vidjelo kako će ko postupiti, iskren prema Allahu, ispravan i ustrajan biti, da bi nas On Uzvišeni preko iskušenja popravio, učvrstio, nagradio. Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, kao jednu od poruka iz ovih događaja, rekao je da Allah iskušava Svoga roba muslimana s onim čime On hoće da bi ga nagradio za ta iskušenja. Jer, da tvoj Gospodar nije htio, oni ovo ne bi počinili. (Vidi: Fethul-Bari, 8/138)
• Dokle god je iskren, ispravan i ustrajan, vjernik ne može izgubiti i uspio je ako ustraje u činjenju dobrih djela radi Allaha. Divne riječi Harama, radijallahu anhu: "Allahu ekber! Uspio sam, Gospodara mi Kabe!"
• Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je od Allaha da dostavi i Kur'an i sunnet.
• Velika odlikovanost i vrijednost ashaba, u ovom slučaju ensarija. Ashabi su najpravovjerniji ljudi i najbolja generacija.
• Da'va djelima i postupcima ostavlja veći trag i efektivnija je od govora. Ubica Harama, radijallahu anhu, spomenuti Džebbar primio je islam zadivljen postupkom i manifestacijom snage Haramove vjere.
• Sveobuhvatnost Allahove milosti i oprosta, da nema grijeha da čovjeku, ako se iskreno pokaje, neće biti izbrisan. Islam briše ono što je bilo prije njega, iskrena tevba briše ono što je bilo prije nje, svako se može promijeniti i popraviti nabolje.
• Težina puta da've. Daijama se događaju razne nedaće na tom putu.
• Propisanost učenja kunut-dove na namazima, kada muslimane pogodi neka nesreća. To je kao što vidimo sunnet našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova uputa kod najtežih iskušenja. On je učio kunut-dovu na zadnjem rekatu, na stajanju nakon rukūa, u nekim citatima hadisa spominje se prije rukūa. Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, kaže da je mudrost zašto se kunut-dova kod nedaća uči na stajanju u namazu, a ne na sedždi, iako je u hadisu potvrđeno da je rob najbliži svome Gospodaru na sedždi, i da je tu najbliže da će Allah primiti dovu, u tome da bi sa imamom i oni koji klanjaju iza njega učestvovali u dovi, makar aminanjem na dovu. Zato zaključuje da treba kunut-dovu učiti naglas. (Vidi: Fethul-Bari, 3/177)
• Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je kunut-dovu protiv počinilaca ovog strašnog zlodjela, a nije odmah poveo borbu protiv njih, niti im se svetio. Štaviše, kad se spomenuti Amr b. Umejja ed-Damri, radijallahu anhu, nakon što je pušten iz zarobljeništva, uputio prema Medini, sreo je dvojicu ljudi iz plemena Benu Amir b. Sa'sa'a, koji su imali garanciju sigurnosti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali to Amr, radijallahu anhu, nije znao i kad su zajedno zanoćili, on ih je ubio, iz osvete za ubijene ashabe. Kad je Amr, radijallahu anhu, došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio ga šta se desilo i da je ubio dvojicu iz plemena Benu Amir, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osudio je njegov posupak, jer im je garantovao sigurnost i platio je i poslao njihovim porodicama krvarinu za njih, iako je njihovo pleme počinilo što je počinilo. (Vidi: Bejheki, Dela'ilun-nubuvva, 3/340; Ibn S'ad, Et-Tabekat, 2/276; Ibn Hišam, Es-Sira, 3/206)
Tek 6. h. g. u mjesecu rebiul-evvelu ili džumadel-ula, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je u pohod protiv Benu Lihjana, ali do borbe nije došlo i u konačnici pripadnici ovog plemena primili su islam. (Vidi: Ibn Sa'd, Et-Tabekat, 2/289; Ibn Hišam, Es-Sire, 3/306; Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 4/462).
A, Amir b. Tufejl, Allahov neprijatelj, čak će doći u godini delegacija, 9. h. g., predvodeći delegaciju svoga plemena, pretvarajući se da želi primiti islam, a ustvari je bio skovao zavjeru sa svojim vjernim prijateljom i saveznikom Erbedom b. Kajsom da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je da ga Allah zaštiti i poštedi njihova zla, i On ga je zaštitio od njihove zavjere, a Poslanik ih je pustio da odu. Prepustio ih je Allahu Uzvišenom da ih kazni i na ovom svijetu, što se ubrzo i desilo. A na onom svijetu čeka ih žestoka patnja i džehennemska vatra. A, njihovi saplemenici, vidjevši Allahove znakove u onome što ih je zadesilo, istinski, draga srca, primili su islam. (Bejheki, Delailun-nubuvva, 5/318; Ibn Sa'd, Et-Tabekat, 1/150; Ibn Hišam, Es-Sira, 4/222; a osnova kazivanja je u Sahihul-Buhariju, br. 4091.) Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, cilj bio je da pridobije srca ljudi za islam, vodio je borbu za srca ljudi, i zato se ovako odnosio prema njima.