Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Muhammeda, Allahovog najodabranijeg roba, na njegovu časnu porodicu i sve njegove plemenite ashabe i ashabijke.
Bogobojaznost ima jako važno mjesto u životu vjernika i vjernica, čak možemo reći da ima centralno mjesto jer njena srž je neprikosnovena pokornost Allahu što je srž robovanja i ispoljavanja tevhida Njemu, Jedinom. Ali, danas svjedočimo onima koji, i to olahko, kažu da se "samo Boga boje", a njihov ostali govor, njihovi postupci svjedoče suprotno, kao i što sama smjela tvrdnja da se "samo Boga bojimo" zahtijeva bogobojaznost, strah od Uzvišenog Allaha, da nas ne iskuša, da to ne bude samo isprazna tvrdnja, ili još gore uzrečica koja se samo tek tako izgovara.
U narednim redovima podsjetit ćemo se na značenje bogobojaznosti kroz primjere iz života našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te navesti nekoliko korisnih savjeta uleme kako postići bogobojaznost, vodeći se Allahovim riječima: "I opominji! Doista, opomena vjernicima koristi!" (Ez-Zarijat, 55).
Srž bogobojaznosti je pokornost Uzvišenom Allahu
Bogobojaznost (et-takva) u arapskom jeziku označava opreznost i čuvanje. Izvedena je od riječi veka-vikajetun, a znači ono čime se čovjek štiti. Dakle štit, tj. da čovjek izgradi štit između sebe i onoga od čega strahuje. Srž takve ili takvaluka jeste da Allahov rob između sebe i Allahove srdžbe i kazne stavi štit čineći naređeno i kloneći se zabranjenog, da se Allahu potpuno pokori. (Vidi: Ibn Menzur, Lisanul-arab, 3/971--973)
Od mnogih definicija koju je naša ulema navela za bogobojaznost, najljepša je definicija za koju se navodi da ju je izrekao čuveni tabiin (pripadnik druge generacije islama, onih koji su učili od ashaba, Poslanikovih drugova i prvih muslimana) Talk b. Habib el-Anezi el-Basri, rahimehullah: "Kada se pojavi plamen fitne, smutnje, gasite ga bogobojaznošću (takvom)." Upitali su ga: "A šta je bogobojaznost?", a on je odgovorio: "Ona je činjenje djela pokornosti Allahu pomoću Svjetla (tj. objave: Kur'ana i sunneta) i upute od Allaha, nadajući se Allahovoj nagradi, i nečinjenje djela neposlušnosti prema Allahu pomoću Svjetla od Allaha, bojeći se Allahove kazne." (Ibn Ebu Šejba, El-Musannef, 30993)
Džehennemska vatra još je vrelija!
Za nas je u ovom kontekstu upečatljiv primjer koji se navodi da se desio 9. godine po Hidžri prilikom priprema za Pohod na Tebuk. Bio je to tegoban pohod, usred ljeta, po velikoj žezi i vrućini, put je bio dug (preko 700 km) i to kroz bezvodnu pustinju. Opskrba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba za takav put bila je oskudna u tom periodu godine i još je trebalo preduprijediti napad Bizantijskog Carstva, u tome momentu najjače imperije na svijetu, i izaći im na megdan. (Vidi: Sahihul-Buhari, 4418; Sahihu-Muslim, 2769; Ahmed, El-Musned, 15789)
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ashabima da se pripreme za pohod i pozvao na polazak, munafici su u Medini počeli odvraćati i zaplašivati ashabe, govoreći: "Doista, Allahov Poslanik nema snage da se suprotstavi Bizantincima, a put je dug." Isto tako, jedni drugima govorili su: "Ne krećite u boj po vrućini", odvraćajući ashabe od borbe, ubacujući sumnju u pogledu Istine, pokušavajući izazvati nepovjerenje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što naređuje na takav težak i opasan pohod, i to protiv strašnog i u svakom ovosvjetskom pogledu nadmoćnijeg neprijatelja. Tada je Uzvišeni Allah objavio sljedeće ajete: "Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod kuća svojih -- mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima su govorili: 'Ne krećite u boj po vrućini', reci: 'Džehennemska vatra još je vrelija!' Samo da su oni shvatali!? Neka se oni malo smiju, a dugo će plakati, bit će to kazna za ono što su zaradili" (Et-Tevba, 81--82). (Vidi: Ibn Hišam, Es-Sira, 4/170)
A, s druge strane bili su ashabi (spominje se da ih je bilo sedam: Salim b. Umejr, Ulba b. Zejd, Ebu Lejla Abdurrahman b. Ka'b, Amr b. Humam b. Džemuh, Heremi b. Abdullah, Abdullah b. Mugaffel, Irbad b. Sarija, Allah bio svima zadovoljan, koji zbog nedostatka opskrbe, u nedostatku deva jahalica za ovaj dugi i teški put, nisu mogli krenuti u pohod. Iako su imali opravdanje da ne idu, bili su uplakani kad im je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da nije u mogućnosti da im pomogne oko opskrbe i jahalice za put. Subhanallah, koji ibret! Koja želja i žudnja da urade dobro na Allahovom putu, koji stepen bogobojaznosti. Plaču iako imaju opravdanje i ništa nisu zgriješili, što nisu u mogućnosti ići u ovaj strašni pohod, u očekivani strašni boj protiv strašnih neprijatelja. Tada je Uzvišeni Allah u pogledu njih objavio ajete: "Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela - a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je. Ni onima kojima si rekao, kad su ti došli da im daš životinje za jahanje: 'Ne mogu naći za vas životinje za jahanje', pa su se vratili suznih očiju, tužni što ne nalaze ništa što bi za borbu utrošili" (Et-Tevba, 91--92). (Ibn Hišam, Es-Sira, 4/197; Taberi, Džamiul-bejan, 14/421-423; vidi: Ahmed, El-Musned, 17145; šejh Šuajb el-Arnaut, rahimehullah, u Tahridžul-Musneda ocijenio ga je vjerodostojnim.)
Kada je riječ o Pohodu na Tebuk, Allahov Poslanik i njegovi ashabi ostvarili su veliku pobjedu, jer Bizantinci, do čijeg su područja muslimani došli nakon tegobnog pohoda, nisu se ni pojavili, nisu smjeli izaći muslimanima na megdan, iako su bili nadmoćniji. Svako dobro je u slijeđenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Svake godine u ljetnim mjesecima, posebno zadnjih godina zbog sve većih vrućina, svjedočimo ovaj kontrast: oni koji se, pravdajući se vrućinama, a ustvari vođeni žarom svojih strasti i prohtjeva duše, odaju griješenju, golotinji, razvratnim provodima, uz parolu: vruće je, jednom se živi, treba se provesti, proživjeti. A vjernici i vjernice znaju da je "džehennemska vatra još je vrelija!" A, još prije toga njihov iman, njihova bogobojaznost motiviše ih da čine dobra djela, da osjećaju slast, zadovoljstvo i spokoj u pokornosti Uzvišenom Allahu, a strah ih je prije svega Allaha, pa taj strah i bogobojaznost odvraćaju ih od činjenja grijeha, od nepokornosti Njemu. Jer, Njegova je kazna žestoka, "džehennemska vatra još je vrelija!"
Put pokornosti Allahu je pravi put
Srž bogobojaznosti jeste pokornost Allahu, štaviše to je pravi put, jedini pravi put, put istine, ispravnosti i istrajnosti do konačnog uspjeha jednog roba u njegovom istinskom cilju, da zadobije Allahovu milost, Njegov oprost, Njegov Džennet i Njegovo zadovoljstvo.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo nam je divan primjer kojim pojašnjava Pravi put. Nevvas b. Sem'an el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Allah navodi primjer pravog puta, koji je s obje strane omeđen zidovima na kojima se nalaze mnoga otvorena vrata, na kojima su spušteni zastori. Na početku tog puta nalazi se pozivalac koji govori: 'O ljudi, svi pođite ovim putem i nemojte s njega skretati!' S gornje strane puta stoji još jedan pozivalac koji, kada neko htjedne da pogleda kroz vrata, kaže: 'Teško tebi, ne gledaj, jer ako to uradiš, ući ćeš kroz vrata!' Ovaj put je islam, dva zida sa strana su Allahove granice, otvorena vrata su Allahove zabrane. Pozivalac na početku puta jeste Allahova Knjiga, a pozivalac s gornje strane puta jeste Allahov opominjač u srcu svakog muslimana." (Ahmed, El-Musned, 17631. Šejh Albani hadis je ocijenio vjerodostojnim, Sahihul-džami, 3887.)
Pravi put je put pokornosti Uzvišenom Allahu, čuvanja Njegovih granica i zaštite od Njegove kazne, koju postižemo tako što imamo štit protkan pokornošću i strahom od Njegove kazne, i zatvarajući vrata koja vode ka Njegovoj srdžbi. Od početka do kraja našeg životnog puta Allahova Knjiga nam je vodilja, vaiz (opominjač) s gornje strane puta, Allahov opominjač u srcu svakog muslimana, su Njegovi dokazi koji nas odvraćaju od zabranjenih stvari i ispravno znanje koje se ukorijenilo u srcu muslimana. Znanje koje podstiče na dobro, a odvraća od nevaljavština. To je -- bogobojaznost -- činjenje djela pokornosti Allahu pomoću Svjetla (tj. objave: Kur'ana i sunneta i upute) od Allaha, nadajući se Allahovoj nagradi, i nečinjenje djela neposlušnosti prema Allahu pomoću Svjetla od Allaha, bojeći se Allahove kazne.
Nagrada na onom svijetu je spram djela na ovome svijetu
Važno je imati na umu da će nam Uzvišeni Gospodar svima presuditi savršenom pravdom. To, između ostalog, znači da će prema nama biti postupano na onom svijetu onako kako smo se se vladali i postupali na ovom svijetu. Nagrada će biti prikladna našim djelima.
Zadnja strašna prepreka do Dženneta na Sudnjem danu bit će sirat-ćuprija, most i put preko Džehennema. Kako prikladno, pa kako si na ovom svijetu bio na siratu (pravom putu) i na ahiretu ćeš biti na sirat-ćupriji: postojan, stabilan, čvrst, ispravan, ustrajan, ili suprotno od toga nepostojan, nestabilan, posrtati, pasti, da Allah sačuva.
Sirat je most koji je oštriji od sablje, tanji od vlasi kose, na njemu se nalaze džehennemske kuke i, kako je mnogo klizav, na njemu će se mnoge noge okliznuti (vidi: Sahihu-Muslim, 183), pa prelazak za mnoge neće biti lagan jer prelazak preko sirat-ćuprije ubraja se u jednu od najvećih briga, najvećih strahota i najvećih tegoba na Sudnjem danu.
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Postavit će se ćuprija (most) preko Džehennema, jako klizava. Na njoj su kuke i čivije i bodlje spljoštene i kuke od trnja podvijenog. Vjernik će preko ćuprije prijeći dok okom trepneš, ili kao munja, ili kao vjetar, ili kao trkaći konj jureći. Jedan će se spasiti, drugi će biti zagreban, ali će se izvući, a treći će pasti u džehennemsku vatru sve dok zadnji ne prođe vukući uže." (Sahihul-Buhari, 6573; Sahihu-Muslim, 183)
Ko na ovom svijetu skrene i poklizne se na pravom putu, okliznut će se i na sirat-ćupriji. Ko se ne bude čuvao od šubhi (sumnji u vjeri) i šehvi (strasti i prohtjeva duše), neće se sačuvati na sirat-ćupriji. Ko je otvorio vrata Allahovih zabrana koje su na desnoj i lijevoj strani pravog puta, hvatat će ga kuke koje su na desnoj i lijevoj strani na sirat-ćupriji. Koga kuke grijeha zakače na ovom svijetu, zakačit će ga kuke na sirat-ćupriji. Sve spram toga koliko je i kako bio na pravom putu na dunjaluku, bit će mu i na sirat-ćupriji na ahiretu.
Bogobojaznost u međumuslimanskim odnosima
Jako je poučan i upozoravajući primjer onoga koji će biti zadržan na sirat-ćupriji, posebno kad uzmemo u obzir šta će biti povod da bude zadržan.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko optuži muslimana, želeći umanjiti njegovu vrijednost i želeći ga omalovažiti, Allah će takvog zadržati na mostu iznad Džehennema, sve dok se ne oslobodi od onoga što je rekao (tj. dok mu ovaj ne oprosti ili dok ne odgori za svoj postupak)." (Sunenu Ebu Davud, 4883; Ahmed, El-Musned, 15649; hafiz Ibn Hadžer, ocijenio je da je hasen -- dobar, Hidajetur-ruvat, 4/452, i Albani u Sahihu Ebi Davud, 4883)
Kako strašno i opominjujuće! Neki ljudi bit će zadržani na siratu, pa će ih džehennemski plamenovi pržiti, džehennemske kuke trgati, i gledat će džehennemsku vatru ispod sebe kako gnjevna huči, sama sebe izjeda i strahujući da će pasti u nju, a sve to zbog loših djela koja su činili na dunjaluku. Jedno od tih djela bit će to što je omalovažavao svog brata u vjeri!
Stvari koje pomažu da ojačamo našu bogobojaznost
Zbog svega spomenutog, svoju bogobojaznost trebamo jačati i biti istinski bogobojazni.
Od stvari koje u tome pomažu su:
• Ljubav prema Uzvišenom Allahu. A ko voli Allaha, voli ono što On voli i one koje On voli, a prezire ono što On prezire i one koje On prezire. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je: "Es'eluke hubbeke, ve hubbe men juhibbuke, ve hubbel-ameli ellezi jubelliguni hubbeke! -- Molim Te za ljubav prema Tebi, i ljubav prema onome ko Tebe voli i ljubav prema djelima koja približavaju Tvojoj ljubavi!" (Sunenut-Tirmizi, 3235; Ahmed, El-Musned, 22162; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim, Sahihut-Tirmizi, 3235)
• Jačanje straha od Allaha Jedinog u našim srcima, spoznajom i ubjeđenjem o Njegovoj veličanstvenosti, veličini, žestini Njegove kazne i prijetnje za nepokornost. Uzvišeni kaže: "A koga snađe srdžba Moja -- nastradao je!" (Taha, 81)
• Stid od Allaha. Onoga Koji sve vidi, sve čuje i sve zna, Kome ništa nije skriveno, zna i najskrivenije i najtajnije misli, zna nas bolje nego što mi sebe poznajemo, On je uzvišen, nad svime bdije i apsolutno sve nadzire. Kako da se Njega ne stidimo?!
• Znanje i spoznaja o Allahovim blagodatima prema nama, da su Njegove blagodati prema nama neizmjerne: "Ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali" (Ibrahim, 34). I sve što imamo On nam je dao: "Svaka blagodat koju uživate od Allaha je" (En-Nahl, 53). Kako da budemo nepokorni Onome Koji nam je sve dao, iz Svoje dobrote i milosti, a da nije bio dužan ukazati nam podarene blagodati.
• Svijest o lošim posljedicama i štetnostima grijeha te gorkim i ružnim tragovima koje na nas ostavljaju.
• Svjesnost o tome da napuštajući pokornost Allahu i odajući se nepokornosti štetimo i gubimo pomalo svoj iman. Tako postepeno, griješenjem, možemo ga i u potpunosti izgubiti, da nas Allah sačuva. A samo koliko je jedno zrno gorušice imana puno je bolje od dunjaluka i svega što je na njemu, jer u tom zrnu imana je spas na onom, vječnom, svijetu. Pa, kako to prodati za strast koja je kratkotrajna, čije će uživanje proći, a ostat će loše posljedice. Ta strast će nestati, a žal ostati.
• Ponos, dostojanstvo i ugled je u bogobojaznosti, da se predamo Allahu kao pokorni robovi. Uvaženi šejh Abdulaziz b. Baz, rahimehullah, rekao je: "Ko želi ponos i snagu na dunjaluku, halal opskrbu i uživanja na ahiretu, neka se drži bogobojaznosti." (Ibn Baz, Medžmuul-fetava, 2/285)
• Svijest o prolaznosti ovog života. Ovo je prolazna kuća, a na onome svijetu čeka nas Vječna kuća.
• Sasijecanje i prekidanje loših misli u njihovom začetku. Jer, u početku bude misao pa preraste u nadanje, zatim u odluku u srcu i poduzimanje praktičnih koraka na tom putu i zato u začetku treba sasjeći loše misli. Prenosi se da je Ebu Hurejru, radijallahu anhu, neki čovjek upitao da mu definiše bogobojaznost, pa je Ebu Hurejra upitao: "Jesi li ikada išao putem i naišao na bodljikavo trnje?" "Da", odgovorio je, a onda ga je Ebu Hurejra upitao: "A šta si tada uradio?" Čovjek mu je odgovorio: "Podigao sam odjeću i dobro sam pazio gdje ću stati bojeći se da me trn ne ubode." "Eto, to je primjer bogobojaznosti", reče Ebu Hurejra. (Sujuti, Ed-Durrul-mensur, 1/61)
Da, bogobojaznost je važna i krucijalna, ali to nije isprazna tvrdnja, nego ozbiljna i centralna tema u životu vjernika i vjernica. Zato u svojoj bogobojaznosti trebamo biti iskreni, čestiti, istrajni, te jačati, njegovati i oplemenjivati našu bogobojaznost.
A ko na tome putu iskreno i ispravno istraje i ustraje, blago se njemu. Uzvišeni kaže: "...budi srpljiv, ishod će, zaista, u korist bogobojaznih biti" (Hud, 49); "A bogobojazne čeka divno prebivalište" (Sad, 49). Allah voli bogobojazne, na njihovoj je strani i uz njih, pomaže ih i štiti a na ahiretu im je pripremio najdivnija boravišta u kojima će vječno i zauvijek biti: "Za one koji se budu bojali Allaha (bogobojazne) bit će, zaista, dženneti uživanja u Gospodara njihova, zar ćemo muslimane sa prijestupnicima izjednačiti?! Šta vam je, kako rasuđujete?" (El-Kalem, 34--36); "Bogobojazni će biti u džennetskim baščama i pored rijeka, na mjestu istine (mjestu istinskih uživanja gdje nema nikakvog griješenja, op. prir.), kod Vladara Apsulutno Moćnoga" (El-Kamer, 54--55).
"Allahumme inni es'elukel-džennete, ve ma karrebe ilejha min kavlin ve amel, ve euzu bike minen-nari, ve ma karrebe ilejha min kavlin ve amel! -- Allahu moj, od Tebe tražim Džennet i riječi i djela koja približavaju njemu, i tražim utočište kod Tebe od Vatre i riječi i djela koja približavaju njoj!" (Ahmed, El-Musned, 25019, Sunenu Ibni Madža, 3846, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim, Sahihu Ibni Madža, 3116.)