El-Asr - Mubarek noć

Zima polako prolazi i Abdullahova mahala pretvara se u divni zeleni vrt pun života. Livade su počele da zelene, a miris zemlje i veseli let ptica najavljuju dolazak proljeća. Abdullah je svake nedjelje na mektepskoj nastavi. Danas nemaju uobičajenu nastavu, već su vani, na košarkaškom terenu. Efendija je sastavio dva tima i naglasio je da će djeca danas imati priliku da nauče jednu važnu lekciju. Naglasio je da od svih očekuje fer igru i maksimalan trud i da neće biti gubitnika ako tako budu igrali danas. Pored košarkaških pravila dodao je još nekoliko svojih: utakmica će trajati trideset minuta. U zadnjih deset minuta svaki koš broji se deset puta više. U tih zadnjih deset minuta odredio je da ima jedna minuta u kojoj se poeni množe sa hiljadu. On je tu minutu napisao na jednoj ceduljici i stavio u džep da je niko od mekteblija ne vidi, ali im je odao samo jednu malu tajnu: radi se o neparnom broju. Djeci su ova pravila zvučala interesantno i odmah poslije efendijinog znaka počeli su igru. Igralo se fer i bilo je poena i lijepe igre na obje strane. Abdullahov tim krenuo je jako u napad i ubrzo ostvario veliku prednost. Imranov tim bio je nešto slabiji u igri, ali su se lavovski borili. Dvadeset prve minute efendija dade znak da je ostalo još deset minuta do kraja. Tada su oba tima počela igrati sa još više entuzijazma. U Abdullahovoj glavi odzvanjale su efendijine riječi da se svaki koš broji deset puta više. Tako se poslije svakog postignutog poena čulo "desetka". Imranov tim krenu još jače u napad uspjevši da u posljednjim minutama pogodi koš nekoliko puta zaredom. Svi su igrali požrtvovano do posljednje sekunde, pa su neizvjesnost i uzbuđenje bili sve veći. Kad je sudija odsvirao kraj utakmice, svi se okupiše oko efendije. U nestrpljenju su čekali da on proglasi pobjednika. Efendija pohvali djecu za požrtvovanost, fer igru i drugarski odnos jednih prema drugima, te za trud i upornost koju su pokazali. Na osnovu rezultata na tabli Abdullahov tim je pobijedio. Efendija čestita timu, a zatim i ostala djeca. Nakon toga efendija izvadi ceduljicu na kojoj je prije utakmice napisao taj magični broj, pa reče: "Na ovom papiru sam prije utakmice napisao broj dvadeset sedam i rekao vam da se timu koji postige koš u toj minuti, taj koš broji kao hiljadu. Koš u ovoj minuti postigao je Imranov tim tako da su i oni su pobjednici utakmice. I kao što sam vam na početku rekao, danas ovdje nema gubitnika." Djeca se počeše smijati, grleći se i čestitajući jedni drugima što su svi pobjednici. A efendija izvadi poklone i podijeli svim učesnicima u igri. "Ovom simboličnom igrom i novim pravilima htio sam da vam ukažem na jednu noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. To je noć u posljednjih deset dana ramazana u kojoj je počela objava Kur'ana", reče efendija. "Pričaj nam još o objavi Kur'ana", zamoli Zejd. "Objava Kur'ana počela je u Meki ili tačnije u pećini Hira. Kada je naš Poslanik Muhammed, alejhis-selam, imao četrdeset godina, počeo je češće da ide u pećinu Hira koja se nalazi blizu Meke i tamo bi u miru mogao da razmišlja o Gospodaru svjetova. U Hiri je znao da ostane i nekoliko noći. Tako je bilo i ovog dana. Došao je kući, uzeo hrane za nekoliko dana i otišao u pećinu Hira. U toku noći dok je Muhammed, alejhis-selam, ležao u pećini, došao mu melek Džibril u liku čovjeka u bijeloj odjeći. Prišao mu je i rekao mu: "Čitaj!" Muhammed, alejhis-selam, odgovorio mu je: "Ja ne znam čitati", zatim ga je Džibril uhvatio i jako pritisnuo svojim rukama na prsa i ponovio: "Čitaj!" Muhammed, alejhis-selam, ponovo mu je odgovorio: "Ja ne znam čitati." Džibril ga je ponovo uhvatio i stisnuo, a onda ga je pustio i proučio prvih pet ajeta sure El-Alek: "Čitaj, u ime Gospodara tvoga, Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, Plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna." (El-Alek, 1--5) Ovaj događaj ostavio je veliki trag na Poslanika, alejhis-selam, tako da je pod groznicom otišao kući. Ovo su bili prvi kur'anski ajeti koje je Uzvišeni Allah preko meleka Džibrila objavio Muhammedu, alejhis-selam. Objavljivanje Kur'ana počelo je u ovoj Noći kadra ili, kako se u Kur'anu naziva, Lejletul-kadr, a zatim je u naredne dvadeset tri godine cijeli Kur'an, ajet po ajet, objavljen Poslaniku, alejhis-selam." Djeca su ovu priču pomno pratila, a efendija nastavi: "Uzvišeni Allah objavio je jednu suru koja nosi ime Lejletul-kadr, u kojoj nam Allah opisuje ovu noć. Danas ćemo mi učiti ovu suru." Zatim efendija poče naglas učiti:

1. Inna enzelnahu fi Lejletil-kadr. -- Mi smo ga objavili u Noći kadr.

2. Ve ma edrake ma lejletul kadr? -- A šta ti znaš šta je Noć kadr?

3. Lejletul-kadri hajrun min elfi šehr. -- Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci.

4. Tenezzelul melaiketu ver-ruhu fiha bi izni rabbihim min kulli emr. -- Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake.

5. Selamun hije hatta matle il fedžr. -- Spas je u njoj sve dok zora ne svane.

Abdullah i njegovi drugari ponavljali su za efendijom ove ajete. A, onda Imran upita efendiju: "A kad je Lejletul-kadr?" Efendija se nasmija i reče: "Noć kadra je u zadnjih deset dana mjeseca ramazana i Poslanik, alejhis-selam, preporučio nam je da je tražimo u neparnim noćima. Tu noć trebamo provesti radeći djela koja su Allahu draga, kao što su klanjanje namaza, učenje Kur'ana, udjeljivanje sadake, učenje dove i trebamo tražiti od Allaha ono što nam treba i što volimo." Abdullah znatiželjno upita: "Ali kako da znamo kada je ta noć?!" Efendija reče: "Ne znamo, i baš zato je važno biti ustrajan u dobru i ne odustajati, jer nikada ne znamo kada ćemo za trud biti višestruko nagrađeni", zaključi efendija s osmijehom.

Djeci se svidjela priča, a efendija završi ovo druženje porukom da svako od nas može pobijediti, samo ako se konstantno trudi da bude dobar. Zato se trudite da uradite što više dobra svakog dana, a posebno u ramazanu i posebno u posljednjih deset dana ovog mubarek mjeseca.