Svaki dio ove Knjige objavljen je sukladno novonastalim događajima i situacijama. Uz to, objavljivanje (Knjige) odvijalo se u dugom vremenskom periodu, u intervalu dužem od dvadeset godina. Nema sumnje da ova vremenska secesija i primjetna razlika između određenih uzroka objave neminovno iziskuju, po zakonu običaja, neusklađenost i disocijaciju te ne ostavljaju prostora nikakvoj povezanosti i koheziji između etapa ovog govora. Međutim, i u ovoj oblasti Kur’an časni je izvanredan. Iako je spuštan periodično i postepeno, on je savršeno skladan i precizan. Iako je objavljivanje Kur'ana upotpunjeno tek nakon dvadeset godina, savršena je njegova harmoničnost i to od samog početka pa sve do kraja.
U prošlom broju naznačili smo da postoje mnoge mudrosti postepenog objavljivanja Kur'ana, a da su najvažnije četiri od kojih smo detaljno pojasnili prve dvije, a u ovom drugom dijelu pojasnit ćemo treću i četvrtu mudrost postepenog objavljivanja Kur'ana.
Treća mudrost
Prilagođavanje novonastalim situacijama i razrješavanje mnogih problema. Uvijek kada je iskrsla neka nova situacija ili pitanje, u Kur’anu je bio objavljen jasan i odgovarajući propis za novonastalu situaciju ili pitanje. Ova mudrost obuhvata četiri aspekta:
● Davanje odgovora na pitanja koja su ashabi upućivali Resulu, sallallahu alejhi ve sellem, svejedno da li se tim odgovorima potvrđivala Poslanikova poslanica, kao naprimjer što su riječi Uzvišenog Allaha gdje odgovara na pitanje koje su Poslaniku uputili njegovi neprijatelji: “Pitaju te o duši. Reci: 'Šta je duša - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja'" (prijevod značenja El-Isra, 85) ili su ti odgovori bili usmjereni u pravcu prosvjetljavanja i upoznavanja Allahovih propisa, kao što su Njegove, uzvišen neka je, riječi u suri El-Bekare: “I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: 'Višak!"'(prijevod značenja El-Bekare, 219). Nedvojbeno je da su ta pitanja, u različitim vremenskim periodima i u mnogim prigodama, bila neprestano upućivana Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, stoga je bilo neophodno da se za njih spusti adekvatan odgovor.
● Pravovremeno praćenje presuda i događaja i pojašnjavanje Allahovog propisa u trenutku njihovog nastajanja. Poznato je da se sve odluke i događaji nisu dešavali odjednom, već su se dešavali zasebno i periodično (postepeno). Stoga je, sukladno tome, bio neizbježan Allahov sud kroz spuštanje Kur’ana, postepeno i zasebno, što potvrđuju mnogi primjeri, a jedan od njih su i Allahove riječi u jedanaestom ajetu sure En-Nur: “Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru”, pa sve do Njegovih riječi (26. ajet iste sure): “Oni nisu krivi za ono što o njima govore; njih čeka oprost i veliko obilje.”Ovih deset ajeta objavljeno je u povodu jednog od najstrašnijih događaja – a to je potvora časne predvodnice, majke mu’mina, Aiše, radijallahu anha. U tom događaju nalaze se društvene lekcije koje se neprestano čitaju ljudima i koje neprestano, i to iznad sedam nebesa, potvrđuju nevinost ove čedne i čiste mu’minke. Jedan od tih primjera svakako su i Njegove riječi s početka sure El-Mudžadele, ajet 1-4: “Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala - a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi*, pa sve do Allahovih riječi: “…to su vam Allahovi propisi. A nevjernike čeka patnja nesnosna”.Ova tri (odnosno četiri ajeta) spušteni su povodom Havle bint S’alebe, radijallahu anha, kada se žalila Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, na svog muža Evsa ibn Samita, radijallahu anhu, koji se razveo od nje neopozivim razvodom izgovorivši tom prilikom sljedeće riječi: ''Ti si mi kao majka'' (ili kao leđa moje majke, što je automatski značilo razvod braka, op. pr.). Ona je razgovarala sa Resulom, sallallahu alejhi ve sellem, objašnjavajući mu da ima malu djecu koja će, ako ih ostavi mužu, biti (tj. djeca) zapostavljena, a ako ih zadrži kod sebe, bit će gladna.
● Skretanje pozornosti muslimanima na popravljanje njihovih grešaka i upućivanje na prakticiranje onoga što je ispravno. Nema sumnje da su se te nepravilnosti događale u različitim vremenskim intervalima, stoga se jedna od mudrosti postepenog objavljivanja Kur'an ogleda u činjenici da je na taj način bilo moguće ispravljanje grešaka u trenutku kada su bile počinjene. Allahove riječi iz sure Ali Imran, ajet 121: “A kada si ti poranio, i čeljad svoju ostavio da vjernicima odrediš mjesta pred borbu…”, i ajeti koji slijede, objavljeni su u vezi borbe na Uhudu u svrhu upućivanja i pojašnjavanja muslimanima njihove pogreške u tom strašnom trenutku i teškoj krizi. Također, Njegove, uzvišen neka je, riječi iz sure Et-Tevbe, ajet 25 - 27: “Allah vas je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao i one koji nisu vjerovali na muke stavio; i to je bila kazna za nevjernike. Allah je poslije toga onome kome je htio oprostio, a Allah prašta i samilostan je'' – odvraćaju mu’mine od poroka umišljenosti i obmanjenosti u bilo kojem trenutku, ukazujući na obavezu razmišljanja o svojim postupcima i vraćanja (pokaju) svome Gospodaru.
● Razotkrivanje, Poslaniku i muslimanima, stanja Allahovih neprijatelja munafika (licemjera) i objelodanjivanje njihovih nutrina kako bi spram njih bili na oprezu i sačuvali se njihova zla, te kako bi se od njih mogao pokajati onaj koji to hoće. Na to ukazuju Allahove riječi iz sure El-Bekare, ajet 8: “Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!' - a oni nisu vjernici“, pa sve do Njegovih riječi (ajet 20): “...jer Allah, zaista, sve može”. Ovih trinaest ajeta razotkrili su munafike, a također i mnogi ajeti iz sure Et-Tevbe. Isto tako, Kur’an je u mnogim drugim prigodama razotkrio prave namjere munafika. Ova treća mudrost, sa sva ova svoja četiri aspekta, može se podvesti pod riječi Uzvišenog Allaha u 33. ajetu iz sure El-Furkan: “Oni ti neće nijedan prigovor uputiti a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.”
Četvrta mudrost
Upućivanje na izvornost Kur’ana, da je on Allahov govor... da on ne može biti govor Poslanikov niti bilo kojeg drugog stvorenja. Pojašnjenje toga ogleda se u činjenici da je časni Kur’an, od početka do kraja, mudro predočen, precizno formuliran, čvrsto povezan i snažnog stila, čije se sure, ajeti i rečenice međusobno prožimaju. Cjelokupan Kur'an odlikuje se nadnaravnošću (al-‘idžaz), od harfa elif pa sve do harfa ja, kao da je jedna cjelina. Između njegovih dijelova nema, apsolutno, nepovezanosti niti mimoilaženja isto kao da je on jedna izlivena halka, ili kao da je posebnai jedinstvena ogrlica koja opčinjava poglede. Kur'anski harfovi i riječi skladno su nanizani, a rečenice i ajeti savršeno su simetrični. Zadnji dio Kur'ana podudaran je sa prvim dijelom, a njegov prvi dio u potpunosti odgovara njegovom zadnjem dijelu. I ovdje… pitamo se: Kako se moglo dogoditi da Kur’an odlikuje ova harmonična i nadnaravna podudarnost? Kako ga karakterizira zapanjujući sklad kada se zna da nije spušten odjednom, nego je spuštan u različitim vremenskim periodima i shodno različitosti događaja i novonastalih situacija, u periodu dužem od dvadeset godina?! Odgovor: Ovdje je bljesnula jedna nova tajna od tajni i’džaza (nadnaravnosti Kur’ana) i svjedočimo jedno izuzetno svojstvo od mnogobrojnih svojstava božanstvenosti. Mi tu čitamo kristalni dokaz o porijeklu Kur’ana – to je govor Jedinog Sudije: “A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti” (prijevod značenja En-Nisa' 82). U suprotnom, tako ti Gospodara tvoga, kako možeš ti… ili kako mogu sva stvorenja doći sa knjigom koja je jasno povezana, simetrična, čvrsto protkana i skladna, sa povezanim počecima i završecima. Svaki dio ove Knjige objavljen je sukladno novonastalim događajima i situacijama. Uz to, objavljivanje (Knjige) odvijalo se u dugom vremenskom periodu, u intervalu dužem od dvadeset godina. Nema sumnje da ova vremenska secesija i primjetna razlika između određenih uzroka objave neminovno iziskuju, po zakonu običaja, neusklađenost i disocijaciju te ne ostavljaju prostora nikakvoj povezanosti i koheziji između etapa ovog govora. Međutim, i u ovoj oblasti Kur’an časni je izvanredan. Iako je spuštan periodično i postepeno, on je savršeno skladan i precizan. Iako je objavljivanje Kur'ana upotpunjeno tek nakon dvadeset godina, savršena je njegova harmoničnost i to od samog početka pa sve do kraja. Zar to nije kristalni dokaz da je Kur'an govor Stvoritelja snage i moći, Vlasnika uzroka i posljedica, Savršenog Ureditelja stvorenja i svega bivstvujućeg, Vječnog Održavatelja nebesa i Zemlje, Sveznajućeg, koji zna ono što je bilo i ono što će biti, Sveobaviještenog o vremenu i svemu onome što će se u njemu zbiti? Pored svega, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi mu silazio ajet ili više ajeta, govorio je: “Smjestite ga na tom i tom mjestu te i te sure” , a on je čovjek i, naravno, ne zna šta će vrijeme donijeti, niti zna šta će biti u budućnosti, ne može dokučiti kakvi će se sve događaji desiti, a kamoli da zna šta će se, u vezi istih, spustiti od Uzvišenog Allaha. U toku jednog dugog vremenskog perioda Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, postepeno je dolazila objava sve dok Kur’an nije upotpunjen i usavršen, nanizan, skladan, simetričan i srazmjeran, bez i najmanje kontradiktornost. Naprotiv, Kur'an je svojom skladnošću, jedinstvenošću i monolitnošću nadmašio sva stvorenja: “Elif-lam-ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg…” (prijevod značenja Hud, 1). Svakome će postati jasna tajna ove nadnaravnosti kada sazna da je ostao apsolutno neuspješan bilo kakav pokušaj izmišljanja ajeta sličnih kur'anskim…. Kur'anskim riječima nisu slične ni Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi niti govor bilo kojeg retoričara. Kao primjer možemo navesti hadis Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rječit, sjajan, čist i uzvišen… Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, izgovarao je hadise u različitim prigodama, radi raznovrsnih poticaja i u dugim vremenskim etapama. Pa jesi li ti, ili cijelo čovječanstvo, u mogućnosti da iz samo ovog razasutog izlaganja sačinite jednu knjigu koju će karakterizirati jedinstvenost i opširnost, bez da bilo šta od njega oduzmete ili mu dodate ili u njemu nešto svojevoljno uradite? To se još nije dogodilo niti će se dogoditi, a onaj ko pokuša takvo nešto, pred ljudima će se pojaviti ponižen i s izmišljenim govorom kojem će nedostajati sklad i harmoničnost, opširnost i jedinstvenost, i kojeg će odbaciti zdravi razumi. Dakle, postepeno (i periodično) objavljivanje časnog Kur’ana upućuje na to da je Kur'an govor Allaha Jedinog. To je mudrost uzvišene poruke koja stvorenja upućuje na istinu: ''Reci: 'Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje; On mnogo prašta i samilostan je"'(prijevod značenja El-Furkan, 6).
Iz djela: “Menahi al-urfan fi ulumi al-Qur’an” 1/44-55, od Muhammeda Abd Al-Azima al-Zerkanija