El-Asr - Način liječenja razilaženja i podjela

Primjetno je postojanje nesklada između stvarnog stanja i našeg verbalnog djelovanja. Da li su ispravni prethodnici vrijeđali druge osobe? Ili su nekoga izvodili iz kruga istine i optuživali ga novotarijama ili velikim stvarima, koliko god veliko da je bilo razilaženje između njih? Desila su se velika ubistva u sukobima između ashaba, s tim da su se njihova srca ponovo ujedinjavala. Sigurno se to ne bi desilo da srca nisu bila čista i da svi nisu željeli istinu i dobro, i da nisu tražili opravdanje za drugog. Pa zar mi nismo najpreči da se ugledamo na ove velikane, jer mi, zahvaljujući Allahovoj dobroti, nismo stigli do međusobnog ratovanja.

U prošlom broju govorili smo o povodima razilaženja među sljedbenicima ispravnih prethodnika, a u ovom broju, sa Allahovim dopustom, dotaći ćemo se sredstava liječenja spomenutog razilaženja.

Spoznaja postojanja problema

Prvi korak u rješavanju određenog problema jeste spoznaja njegovog postojanja. Ovo je bitno stoga što određeni broj sljedbenika ispravnih prethodnika uopće ne percipira postojanje problema, iako su oni dio tog problema, ili pak neki pojedinci žive daleko od praćenja stvarnosti islamske da've na općem polju, ili pojedini priznaju postojanje problema s tim da ne poznaju njegov obim i čemu vodi, ili pak poznato im je sve spomenuto ali određeni problem ne stavljaju na spisak svojih prioriteta i zanimanja. Razilaženje je stvar koja se dešava, s tim da nam je naređeno da ga se klonimo: "...i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda." (Prijevod značenja Er-Rum, 31-32) Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, strogo su nam naredili da se ne razjedinjujemo, stoga smo obavezni da ukažemo na opasnost razilaženja i da u okviru svojih mogućnosti poduzmemo sve mjere u preveniranju ove pogubne pojave.

Iskrenost i bogobojaznost

Kada bi se svaki pojedinac iskreno bojao Allaha, sigurno bi opći interesi islamskoga ummeta i sljedbenika ispravnih prethodnika odnijeli prevagu nad ličnim i uskim džematskim interesima. Kada bismo spoznali prava drugih osoba, sigurno ih ne bismo vrijeđali i bespravno potvarali. Islam je zabranio oholost i naredio poniznost: "Zaista je Allah objavio da budete međusobno ponizni, sve dok se niko od vas ne bude ponosio nad nekim drugim i sve dok neko od vas ne bude činio nepravdu prema nekom drugom." (Muslim) Svaki pojedinac, prije nego što kaže ili uradi nešto što će dovesti do razjedinjenja, treba se sjetiti ovog pravila, usmjeriti se prema bogobojaznosti i udaljiti se postupaka onih koji su opisani u sljedećem hadisu: "Onaj koji bude stjecao znanje da bi se raspravljao sa učenim ili maloumnicima, ili da bi pridobio ljude (za svoje mišljenje), Allah će ga uvesti u Vatru." (Et-Tirmizi, hadis je hasen, Sahihu Džami'a, 6383, Albani)

Rad po znanju i slijeđenje selefa

Udaljavanje od prezrenog fanatizma

Nemogućnost pronalaženja zajedničkih tačaka i kompromisa u razilaženju po nekom pitanju, ne smije biti uzrok međumuslimanskog raskola i mržnje. Odsustvo ovakvoga duha i rasprostanjenost duha fanatizma u mišljenju dovodi do rasplamsavanja podjela i neprijateljstva. Allah da se smiluje našim imamima kada su rekli: ''Naše mišljenje je ispravno s tim da je moguća greška, a mišljenje drugih je greška koja je moguće da bude ispravna''; ''Sarađujmo u onome u čemu se slažemo, a međusobno se savjetujmo u onome u čemu se razilazimo.'' Ovim se ne poziva na ostavljanje međusobnog savjetovanja, nego na ostavljanje fanatizma u mišljenju, što podrazumijeva plasiranje određenog mišljenja kao obaveznog, te na ostavljanje ispoljavanja neprijateljstva prema neistomišljenicima.

Sveobuhvatni islamski autoritet

Postojanje autoriteta umanjilo bi mogućnost podjela među sljedbenicima ispravnih prethodnika i u velikoj mjeri suzilo razilaženja. Ovakvi autoriteti ne nastaju na osnovu preporuka, već vremenom i skupljanjem iskustava kod onih osoba koje bi mogle da obnašaju tu funkciju. U današnjem vremenu moguće je osnivanje različitih naučnih i odgojnih institucija koje bi analizirale novonastala pitanja, zbog kojih nastaju razilaženja i koja se tiču islamskog ummeta. Na taj način, sljedbenici ispravnih prethodnika mogli bi da se orijentiraju na osnovu zvaničnih mišljenja tih institucija, što bi svakako pozitivno djelovalo na unapređenje njihovog djelovanja, edukacije i usmjerenja.

Posredovanje mudrih

U slučaju da nastane razilaženje, potrebno je da učenjaci posreduju u prevazilaženju razilaženja i usmjeravanju neistomišljenika na ispravne kriterije koje svi oni smatraju validnim. Ovo je moguće postići osnivanjem određenih specijalnih organizacija koje bi djelovale na približavanju oponenata i njihovih gledišta te otklanjanju sumnjičenja i ružnih mišljenja, a također bi pozivale sve oponente da kao suca u razilaženjima uzimanju Kur'an i sunnet i praksu ispravnih prethodnika, jer popravljanje međusobnih odnosa je jedno od najboljih djela.

Stjecanje šerijatskog znanja i opširne studije

Znanje je štit koji svoga nosioca štiti od pogreški. Potrebno znanje je znanje utemeljeno na pravcu – menhedžu ispravnih prethodnika, koje su prenijeli vrsni učenjaci sa generacije na generaciju. Ukoliko su razlog razilaženja različita gledišta o određenim aktuelnim dešavanjima i novonastalim pitanjima, onda je potrebno da vrsni učenjaci razmotre i detaljno upoznaju stvarno stanje. Ovu misiju trebale bi preuzeti odgovarajuće naučne institucije koje bi angažirale eksperte u neophodnim poljima kako bi vizija bila jasna svima i tako se donošenje suda o sadašnjosti poklapalo sa stvarnim stanjem.

Odgoj i provjera vijesti

U današnjem vremenu neophodno je da učenike podučimo ahlaku i da ih udaljimo od nedoličnih i štetnih stvari, a jedna od tih štetnosti svakako je i prenošenje riječi između učenjaka savremenika. Na ovaj način sprečava se nastajanje i širenje smutnje. Učenjaci trebaju usmjeravati učenike i ne zadovoljavati se samo održavanjem naučnih predavanja, jer zaista istinsko znanje povlači sa sobom činjenje dobrih djela, a ukoliko to znanje ne utječe na ahlak i ponašanje učenika, onda to nije korisno znanje sa kojim se želi postići ahiretski uspjeh.

Postavljanje pravila u da'vetskom djelovanju

Ovo zahtijeva međusobno potpomaganje i napor učenjaka koji moraju upozoravati na opasnost anarhije i plasiranja mišljenja koja nisu nastala kao plod šerijatskog znanja, a naročito na opasnost širenja svih u pisanom i usmenom obliku iznesenih mišljenja.

Blagost umjesto žestine

Svako ko ima sklonost ka oštrini i grubosti u djelovanju treba da se sjeti značenja blagosti na koju je podsticao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na više mjesta: "U čemu god se nađe blagost, ona to i ukrasi, a odakle god se blagost ukloni, to bude izobličeno" (Muslim); ''O Aiša! Zaista je Allah blag i voli blagost, i daje za blagost ono što ne daje za grubost." (Muslim)

Mi ne pozivamo na ostavljanje savjetovanja oponenta niti na prešućivanje njegove pogreške. Mi pozivamo mudrosti i djelovanju u skladu sa zahtjevima određene situacije. Ova mudrost podrazumijeva, kako je to rekao Ibn Kajjim, "raditi ono što treba, na odgovarajući način i u odgovarajućem vremenu". Ono što povećava podjelu među sljedbenicima ispravnih prethodnika jeste brzina u repliciranju i davanju odgovora, što je često popraćeno vrijeđanjem i optuživanjem oponenta. U ovakvim situacijama razilaženja dovoljno je ukazati i pojasniti grešku, a kada to uvjeti dozvoljavaju povesti i naučnu raspravu bez dizanja tenzija. Međutim, u slučaju da dođe do razilaženja u nekom značajnom i važnom pitanju koje zahtijeva upozorenje i kritiku, onda savjet treba uputiti tajno i dotičnoj osobi pojasniti vrstu i opasnost greške. Ukoliko i nakon pojašnjenja dotična osoba ustraje u svome mišljenju, bez dokaza, tada nije pogrešno javno uputiti kritiku.

Naravno, najljepše je da dijalog bude u granicama etike i sa iskrenom željom da se dođe do ispravnog rješenja, sa težnjom da se pridobije srce kako dotične osobe tako i srce njenih sljedbenika, a to se može postići jedino blagošću koju je pojasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Prilagodio i preveo: Mr. Osman Smajlović