Znajući u kolikoj mjeri je u današnjem vremenu institucija islamske porodice na meti njenih neprijatelja, a posebno muslimanka, podsjetit ćemo roditelje na Allahovu predivnu nagradu za odgoj ženske djece, a potom navesti nekoliko savjeta u tom pogledu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ko bude imao tri kćerke i dadne im utočište i hranu, i bude milostiv prema njima, zasigurno mu je obavezan Džennet.'' Neki mu čovjek reče: ''A dvije kćerke, Allahov Poslaniče?'' Reče: ''I dvije.'' (Bilježi El-Buhari u Edebul-Mufred, a šejh Albani je ocijenio hadis hasenom) Također, onaj kome Allah podari dvije kćerke i bude ih lijepo izdržavao i odgojio, imat će, sa Allahovim dopustom, najljepše društvo na Sudnjem danu: ''Ko bude izdržavao dvije kćerke sve dok ne postignu punoljetstvo, doći će na Sudnji dan a ja i on ćemo biti poput ova dva'' – pa je spojio svoja dva prsta. (Muslim)
Djeca su blagodat od Allaha, subhanehu ve te'ala, i svaki musliman i muslimanka trebaju čvrsto vjerovati da je ”Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće - mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sva zna i sve može.“ (Prijevod značenja Eš-Šura, 49-50) Također, Uzvišeni je rekao: “Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu“ (prijevod značenja El-Kehf, 46) tj. djeca su blagodat, ukras i sreća na dunjaluku, te poklon od Allaha, subhanehu ve te'ala. Jedan od znakova zahvalnosti na ovoj blagodati jeste ispravan islamski odgoj djeteta. Odgoj djece je jedna od navažnijih oblasti u današnjem društvu. Roditelje, po pitanju dječijeg odgoja, dijelimo na:
● one koji su u potpunosti zanemarili odgoj svoje djece;
● one koji nastoje svoju djecu odgojiti u duhu osnovne kulture i sačuvati ih od glavnih uzroka propasti današnje omladine (alkohol, droga, sida...);
● one koji svoju djecu nastoje odgojiti islamskim odgojem, što je ujedno vrlo teško u današnjem društvu koje poziva svemu negativnom i nemoralnom.
Znajući u kolikoj mjeri je u današnjem vremenu institucija islamske porodice na meti njenih neprijatelja, a posebno muslimanka, podsjetit ćemo roditelje na Allahovu predivnu nagradu za odgoj ženske djece, a potom navesti nekoliko savjeta u tom pogledu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Ko bude imao tri kćerke i dadne im utočište i hranu, i bude milostiv prema njima, zasigurno mu je obavezan Džennet.'' Neki mu čovjek reče: ''A dvije kćerke, Allahov Poslaniče?'' Reče: ''I dvije.'' (Bilježi El-Buhari u Edebul-Mufred, a šejh Albani je ocijenio hadis hasenom) Također, onaj kome Allah podari dvije kćerke i bude ih lijepo izdržavao i odgojio, imat će, sa Allahovim dopustom, najljepše društvo na Sudnjem danu: ''Ko bude izdržavao dvije kćerke sve dok ne postignu punoljetstvo, doći će na Sudnji dan a ja i on ćemo biti poput ova dva'' – pa je spojio svoja dva prsta. (Muslim) Zbog spomenutih nagrada za odgoj ženske djece, roditelji bi odgoju ženske djece trebali posvetiti posebnu pažnju, naročito ako znaju kakve negativne posjedice mogu zadesiti pojedinca i društvo u slučaju zanemarivanja njihovog odgoja.
Poslanikov odgoj kao uzor
Svaki musliman trebao bi odgoj ženske djece smatrati ukazanom čašću, jer on u tom plemenitom djelu slijedi primjer Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio otac četiri kćerke i koje je ujedno odgojio najljepšim odgojem. Jedan od plodova poslaničkog odgoja je Fatima, Allah bio zadovoljan s njom, kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, neposredno prije svoje smrti rekao: “Zar nisi zadovoljna da budeš gospođa – predvodnica svih žena u Džennetu ili žena pravovjernih.“ (El-Buhari) A u drugoj predaji također kod El-Buharije stoji: "...predvodnica žena ovog (islamskoga) ummeta".
Pažnja i nježnost
Ženska djeca su po svojoj prirodi nježna i uvijek imaju potrebu za pažnjom i iskazivanjem lijepih osjećaja i riječi. Zbog ovih i sličnih osobina nije ispravno da se s njima postupa grubo i strogo, onako kako pojedini roditelji postupaju sa sinovima, jer se one odgajaju u duhu blagosti i popustljivosti, navikle su da rastu u ukrasima i kao takve ne mogu se raspravljati ili prepirati. Opisujući prirodu žene, Uzvišeni Allah je rekao: “Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?“ (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 18) Zbog toga su, prilikom njihovog odgoja, potrebna sredstva koja odgovaraju njihovoj nježnosti i prirodno urođenim osobinama sa kojim ih je Allah stvorio.
Odgoj – odgovornost oba roditelja
Očeva odgojna uloga daleko je veća od one za koju pojedini očevi misle da se manifestira samo u obezbjeđivanju hrane, odjeće i postavljanja određenih mjerila, granica i kažnjavanju kćerke za prekoračenje postavljenih granica. Koliko je očeva koji smatraju da su ispunjavanjem spomenutih obaveza izvršili svoju roditeljsku dužnost? Ovakvim svojim postupkom i shvatanjem, otac cjelokupan odgoj svoje kćerke prebacuje na majku. Moramo naglasiti, ne umanjujući ovim majčin trud i zasluge u odgojnom procesu, da prilikom odrastanja u kćerkinom životu postoje periodi u kojim je neophodno prisustvo oca i zbog toga bi kćerkin odgoj trebao biti podijeljen između oba roditelja.
Adolescencija (pubertet) i kćerkine potrebe
U ranom djetinjstvu ženska djeca imaju veliku potrebu za majkom, ali u periodu adolescencije svaka kćerka ima direktnu potrebu za ocem koji u tom periodu njenog života igra vrlo važnu ulogu. Ukoliko otac ne opravda svoju ulogu u tom periodu kćerkinog života ili ga ne razumije, ili ne shvata koliko je opasan taj period, bit će direktni krivac za kćerkine unutrašnje osjećaje i loše postupke koji mogu proisteći nakon toga. U periodu adolescencije dešavaju se velike tjelesne i psihičke promjene kod djevojčica i mnogi roditelji nastoje da im se kćerka u tom periodu, a i prije, poduči određenim islamsko-fikhskim propisima koji se odnose na ženu, što postaje i njihova kćerka u tom periodu. Sigurno su šerijatsko-fikhska pravila vrlo važna i neophodna, međutim, ne treba se samo njima posvećivati pažnja. Adolescent, svejedno bio to dječak ili djevojčica, osjeća jednu vrstu potrebe za suprotnim spolom, ima želju da se isti neprestano nalazi u njegovoj blizini i razgovora s njim. U periodu adolescencije, prvi muškarac kojeg kćerki vidi ispred sebe jeste njen otac. Kroz njega će vrednovati i upoređivati sve ostale muškarce u svom životu. Ukoliko otac ispravno shvati svoju odgojnu ulogu, poštujući njene osjećaje, zasigurno će se njezino poštovanje prema njemu povećati, on će joj postati uzor i primjer po kojem će vrednovati ostale muškarce. I kada bude željela da se uda, željet će i tražiti da njen budući suprug sliči njenom ocu po osobinama i moralu. Nasuprot ovom, otac koji je grub, ima želju za prevlašću ili je zauzet i ništa ne zna o svojoj porodici, izgubit će sposobnost da ostavi utjecaj na svoju kćerku i vrlo lahko se može desiti da ona sama potraži zamjenu za prazninu koju je on ostavio.
Babina princeza i ljepotica
Vrlo je važno napomenuti da kćerka u periodu adolescencije ima jaku potrebu za isticanjem svoje ženstvenosti i ljepote. Ima potrebu za lijepim i nježnim riječima koje u određenim situacijama treba propratiti nježan dodir. Njen otac bi, sa svojom roditeljskom ljubavlju i nježnošću, trebao biti taj koji će joj sve to podariti. Ukoliko to ispuni i zadovolji njenu potrebu za lijepom, nježnom riječju, onda je takve riječi neće učiniti ranjivom i slabom kada ih prvi put čuje od suprotnog spola. U Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, opohođenju prema njegovim kćerkama imamo lijep primjer za ovaj segment odgoja. Uvažavao je potrebe svojih kćerki, iskazivao im ljubav i milost. Majka pravovjernih Aiša, radijallahu anha, pojašnjava nam Poslanikovo iskazivanje ljubavi, milosti i respekta u sljedećem hadisu: “Nisam vidjela nikoga sličnijeg Poslaniku u izgledu, kada stoji ili sjedi, od njegove kćerke Fatime. Kada bi ušla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ustao bi prema njoj (uzeo je za ruku) i poljubio je te je posjeo pored sebe. A kada bi Poslanik ušao kod nje, ustala bi prema njemu (uzela ga za ruku), poljubila bi ga i posjela ga pored sebe.“ (Tirmizi i Ebu Davud, a šejh Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihu ve daifu Tirmizi i Ebu Davud). Navedeni Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, postupci prema njegovoj kćerki, kao i njeno lijepo uzvraćanje na te postupke i osjećaje, ukazuju na vrhunski moral i savršeni odgoj.
Duševni smiraj
Zajedničke karakteristike svih žena su ranjivost i osjećajnost te stalna potraga za bezbjednošću i duševnim smirajem. Otac je prva osoba koja će u svojoj kćerki izgraditi osjećaj bezbjednosti. Očev dom je prvo mjesto gdje će naći bezbjednost, kada osjeti strah u bilo kojem periodu svoga života. Zbog toga, svaki otac treba svojoj kćerki obezbijediti duševni smiraj i bezbjednost prije materijalnog smiraja i bezbjednosti. Jer ako kćerka osjeti da je izgubila bezbjednost kod svoga oca, u porodičnoj kući, potražit će je negdje drugdje.
Poslanikovim odgojnim stazama
Svaki odgajatelj trebao bi kao učitelja uzeti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Njegovo ophođenje prema kćerkama u vremenu i društvu koje je bilo poznato po zakopavanju žive ženske djece primjer je svim muškarcima. Ummu Halid, kćerka Halida, sina Seidova, pripovijeda nam o jednom događaju iz njenog djetinjstvu i kakav je trag taj događaj ostavio na njenu ličnost. Ona kaže: “Došla sam sa svojim ocem kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a na meni je bila žuta košulja, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Lijepo, lijepo.” Rekao je Abdullah (prenosilac hadisa) da je Poslanik to rekao na habešijskom jeziku. Rekla je: ''Otišla sam da se igram sa Poslanikovim prstenom, pa me je moj otac ukorio. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Pusti je!', a zatim je rekao: 'Iznosaj, pohabaj, poderi, (to je ponovio tri puta)''', a u drugoj predaji kod El-Buharije stoji: "...neka je zamijeni druga" (tj. uputio joj je dovu da košulja dugo ostane kod nje, za dug život i da je zamijeni drugom odjećom, kako je to običaj kod Arapa da se kaže). I rekao je Abdullah (prenosilac hadisa): ''Dugo vremena je imala ovu košulju.“ (El-Buhari i Fethul-bari). Svaka djevojčica još od malih nogu voli da se uljepšava i ukrašava, voli pohvale, koje u njenoj duši ostavljaju dubok trag i čine je nježnom, poslušnom osobom koja prihvata smjernice i savjete. Tako je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio ljepotu njene odjeće, obraćajući joj se na jeziku uz koji je rasla (habešijski) i koji razumije, jer je sa svojim ocem i majkom odgajana u Habešiji (današnjoj Etiopiji) za vrijeme njihove hidžre. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio joj je da se igra sa njegovim prstenom, uputio je dovu za njen dug život, obradovao ju je viješću da će u budućnosti mijenjati odjeću, i da je njen otac, sa Allahovim dopustom, taj koji je čuva i obezbjeđuje. Također ju je smirio i sugerirao da se ne brine za propadanje odjeće, jer će njen otac, sa Allahovim dopustom, to nadoknaditi. Zaista je rekao istinu Uzvišeni Allah: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 21)