Menhedž (pravac) ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava zasnovan je na dva osnovna principa: potvrda bez poređenja i otklanjanje bez negiranja. Otuda ne porede Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, kao ni Njegovo biće sa bićima Njegovih stvorenja, niti negiraju svojstva Njegovog savršenstva koja su potvrđena Kur'anom i sunnetom. Vjeruju da Allahu nije ništa slično, a On sve čuje i vidi. Ovo je osnova vjerovanja bez kojeg nema ispravnog imana. Jer onaj ko odbaci ili porekne neko od Allahovih svojstava ili imena, nije vjernik, a također ni onaj ko Allahova svojstva uporedi, poistovijeti sa svojstvima Allahovih stvorenja. Slavljen neka je Allah i visoko iznad oni s kojima ga nevjernici porede. Naim ibn Hammad, rahmetullahi alejhi, rekao je: ''Ko Allaha s nečim uporedi, nevjernik je, i ko zaniječe ono čime Allah sebe opisuje, nevjernik je. A u onome kako Allah sam Sebe opisuje i kako Ga Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje, nema poređenja.“ (Šerhul-i'atikad – Le'lekaija, br: 936)
Pravac ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava, kao i u pogledu cjelokupne vjere, zasnovan je na ispravnim principima jer se temelji na uvažavanju šerijatskih dokaza, slijeđenju kur'ansko-sunnetskih tekstova, bez dodavanja ili oduzimanja. Svaki sljedbenik ehli-sunneta vel-džemata vjeruje u ono što je navedeno u Kur'anu i sunnetu, onako kako je došlo, ne mijenjajući značenje riječi, ne pitajući o kakvoći Allahovih svojstava, i ne poredeći Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, jer Allahu, subhanehu ve te'ala, niko ravan nije i niko Mu nije sličan, zatim vjeruju u iskrenost Allahovih poslanika, alejhimus-selam, koji su ljudima prenijeli vijest o Allahovim svojstvima. Govor poslanika, čiji je zadatak dostavljanje poslanice, predstavlja objavu od Allaha, subhanehu ve te'ala, za razliku od onih koji govore o Allahu bez znanja.
Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala: ''Slavljen i čist je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva, i visoko je iznad onoga što mu pripisuju oni! I selam neka je na poslanike, a hvala Allahu, Gospodaru svjetova!“ (Prijevod značenja Es-Saffat, 180-182) Allah Uzišeni odbacuje od Sebe sve ono što govore slijedbenici svojih strasti i ukazuje da poslanicima pripada selam zbog ispravnosti i tačnosti njihovog govora o svojstvima Allaha Uzvišenog, a Allahu pripada hvala na ovom i na onom svijetu, koji je čist od svakog nedostatka.
Dakle, sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata potvrđuju Allahova plemenita svojstva na koja su ukazali Allahovi poslanici, kao što su svojstva govora, milosti, uzvišenosti, srdžbe prema neprijateljima islama, i druga Allahova svojstva, i vjeruju u njih, bez zapitkivanja o njihovoj kakvoći, bez poređenja sa svojstvima stvorenja, bez tumačenja koja bi dovela do negiranja Allahovih svojstava, slijedeći tako put Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jedini ispravni put.
Menhedž (pravac) ehli-sunneta vel-džemata u pogledu Allahovih imena i svojstava zasnovan je na dva osnovna principa: potvrda bez poređenja i otklanjanje bez negiranja. Otuda ne porede Allahova svojstva sa svojstvima Njegovih stvorenja, kao ni Njegovo biće sa bićima Njegovih stvorenja, niti negiraju svojstva Njegovog savršenstva koja su potvrđena Kur'anom i sunnetom. Vjeruju da Allahu nije ništa slično, a On sve čuje i vidi. Ovo je osnova vjerovanja bez kojeg nema ispravnog imana. Jer onaj ko odbaci ili porekne neko od Allahovih svojstava ili imena, nije vjernik, a također ni onaj ko Allahova svojstva uporedi, poistovijeti sa svojstvima Allahovih stvorenja. Slavljen neka je Allah i visoko iznad oni s kojima ga nevjernici porede.
Naim ibn Hammad, rahmetullahi alejhi, rekao je: ''Ko Allaha s nečim uporedi, nevjernik je, i ko zaniječe ono čime Allah sebe opisuje, nevjernik je. A u onome kako Allah sam Sebe opisuje i kako Ga Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje, nema poređenja.“ (Šerhul-i'atikad – Le'lekaija, br: 936)
Imam Ahmed, rahmetullahi alejhi, rekao je: ''Allah se ne opisuje osim onako kako je On sam Sebe opisao, ili kako ga je Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao, ne prelaze se granice Kur'ana i hadisa.“ (Ibn Tejmijje, Fetve, 5/26)
Ibn Abdul-Berr, rahmetullahi alejhi, rekao je: ''U cjelokupnom vjerovanju u Allahova imena i svojstva, osim onoga što je došlo u Allahovoj Knjizi ili je vjerodostojno preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili na čemu se ummet složio, prihvata se i ono što je do nas došlo ahad hadisima (hadisi koji nisu mutevatir, tj. koje nije prenijela velika grupa prenosilaca, i sljedbenici strasti ih ne prihvataju kao dokaze u akidi) i nema rasprave oko toga.“ (Džamiu bejani el-ulumi ve fadlihi, 2/349).
Od velikih Allahovih blagodati za čovjeka jeste da ga Allah, subhanehu ve te'ala, uputi ka slijeđenju ovog ispravnog menhedža (pravca) koji je zasnovan na slijeđenju Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, daleko od pravca onih koji su skrenuli i zalutali s Pravog puta.
Sljedbenici ehli-sunneta vel-džemata, uz Allahovu pomoć, kroz historiju su bili i ostali na istom pravcu i nisu se razišli ni u jednom pitanju koje se tiče Allahovih, subhanehu ve te'ala, imena, svojstava i radnji. Svi oni su jednoglasno potvrđivali i priznavali ono što je u vezi s tim navedeno u Kur'anu i sunnetu, bez iskrivljivanja značenja ili negiranja. A ta činjenica da su kroz historiju ostali na istom pravcu i da se nisu razišli ukazuje na ispravnost njihovog menhedža.
Ebu El-Muzafer es-Sem'ani, rahmetullahi alejhi, rekao je: ''Razlog sloge među sljedbenicima ehli-sunneta jeste taj što su oni uzimali vjeru iz Kur'ana, sunneta i vjerodostojnog prenošenja, što je dovelo do njihove složnosti, a novotari su propise vjere razumijevali na osnovu svoga proizvoljnog shvatanja, što je dovelo do njihove razjedinjenosti i nesloge. U vjerodostojnim predajama koje se prenose od vjerodostojnih i povjerljivih prenosilaca rijetko se desi razilaženje, a i ako se desi, razlika u izrazu ili jednoj riječi, ta razlika neće štetiti vjeri, niti će utjecati na njenu ispravnost, dok se kod mišljena, viđenja i shvatanja rijetko desi saglasnost, jer svaki um gleda na stvar drugačije.'' (Muhtesaru es-savaik, 518)
Greška u pitanjima Allahovih imena i svojstava nije kao greška u nekim drugim stvarima, pa je stoga obaveza svakom muslimanu da slijedi pravac ehli-sunneta vel-džemata jer su oni na jasnom i ispravnom putu. Abdullah bin Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: ''Ko hoće da slijedi nekoga, neka slijedi onoga koji je umro, jer se za živog nije sigurno hoće li u kakvu fitnu upasti. Oni koji su davno umrli su ashabi Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, koji su bili najbolja generacija ovog ummeta. Ashabi Muhammeda, salallahu alejhi ve sellem, bili su muslimani najboljih srca, najboljeg znanja i najmanje su bili opterećeni dunjalučkim ljepotama. Allah, dželle šanuhu, odabrao ih je za društvo i prijatelje Svome Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, stoga im znajte cijenu, stope njihove slijedite i držite se koliko možete njihovog ahlaka i ponašanja, zbog toga što su oni bili na Pravome putu!“ (Hilijetul-evlija, 1/305)
Prema djelu Fikhu esmail-husna, šejha dr. Abdur-Rezzaka el-Bedra